Gdje su se to Bošnjaci sukobili pa ih sada treba miriti?

Naši politički lideri Izetbegović i Radončić su se ovih dana pomirili. I izašli iz svojih stranačkih uporišta. Odmah su počeli da slave pomirenje. Njihov zagrljaj aminovao je bivši reis Mustafa Cerić. Politika je tako dobila svoju duhovnu i religijsku dimenziju.

A onda su počeli govori o narodnom jedinstvu i pomirenju bošnjačkog naroda.

Gdje je to bilo sukoba? Ko se to sukobio? Kolike su razmjere tog strašnog sukoba?

Bošnjaci su miran svijet koji gleda kako da preživi i uveže kraj s krajem. Nikakav unutarbošnjački sukob ne može se pročitati ni u crnoj hronici.

Da bi došlo do bošnjačkog pomirenja treba imati neprijatelje. Ovih dana je u medijima promovisan vanjski neprijatelj – Aleksandar Vučić.

Nakon vanjskog, treba naći unutrašnjeg neprijatelja. To će teško proći. Jedini pravi unutrašnji neprijatelji bili su do jučer Fahro Radončić i Bakir Izetbegović. Sad su postali jedini pravi unutrašnji prijatelji.

Jedinstvo u različitostima

U javnost su, za svaki slučaj, lansirani brojni panični apeli za jedinstvo bošnjačkog naroda. Jeftina i uvijek efikasna manipulacija bošnjačkim masama je u toku. Mučit će nas, maltretirati naš zdrav razum, sve dok ne priznamo da smo jedinstveni. Sve dok se ne zakunemo da sa svoga puta ne skrenemo.

Dvadeset godina je SDA vladala bošnjačkim narodom. Danas po prvi put SDA nije sama. Pridružio joj se SBB. Dobili smo totalno bošnjačko jedinstvo u apsolutnoj različitosti.

Bošnjački narod je jedini pravi alibi bošnjačkih političara. Kad god im narod zatreba, oni se zabrinu za njegovu sudbinu. Jer oni, naše narodne vođe, ne žele državu zakona i socijalne pravde. Jer oni prave nered da bi nered rješavali. Oni štancaju korupciju, nakon koje Bošnjaci, bajagi, trebaju očekivati njihovu tešku borbu protiv korupcije. Oni zapošljavaju familije pa obećavaju da će se boriti protiv nepotizma. Oni gomilaju bogatstvo pa, ko biva, treba očekivati da će se boriti protiv siromaštva koje su napravili.

Zar Fahro i Bakir, kao nacionalni i stranački lideri Bošnjaka, ne bi trebali pokazati mrvu odricanja? Zar ne bi trebali dodati malo asketizma svom političkom žrtvovanju za narod. Zar nisu u stanju ni da se pomire ako to ne urade preko leđa naroda?

Pravilo starih Rimljana „zavadi pa vladaj“, dobilo je bošnjačku licencu: Zavedi pa vladaj.

Dvadeset godina nakon rata vlast je napravila armiju od 380 hiljada nezaposlenih Bošnjaka. Je li to zbog nesposobnosti lidera ili nejedinstva naroda? Čak i tih 380 hiljada obespravljenih, ljudi u beznađu, nije se okrenulo protiv onih koji su ih bacili u bijedu ili onih koji nepotizmom uživaju sinekure na državnim jaslama.

Danas se može reći da su Bošnjaci pomireni sa korupcijom, sa mitom, pomireni sa bezakonjem i nepravdom, pomireni sa stanjem u kojem su građani drugog reda pred vlastitom državom.

Oni su samo u sukobu sa svojim stavovima, zbog kojih su prije dvadeset godina bili spremni i poginuti.

Raseli pa vladaj

Više od 5000 Sanjana iselilo je u inostranstvo u zadnje tri godine. Iz Sanskog Mosta otišla su i četiri općinska vijećnika, sprema se i peti. Nema sukoba, ljudi odlaze jer nema države i pravde.

Na proljeće nas čeka „sirijski sindrom“ i masovno iseljavanje obrazovanih i najobrazovanijih. U jednom gradu sjeverne Bosne oformljeno je 27 odjeljenja medicinske struke za rad u staračkim domovima Njemačke i Austrije. Bošnjake iz ratnog užasa nije uspjela otjerati prijetnja smrću, patnja i glad, danas ih tjera nepravda, bezakonje i javna laž.

Dvadeset godina užasne vladavine nesposobnih i duševno bijednih tek danas ubire plodove. Sve će njihovo narod pozlatiti.

Naređenja koja stižu za pomirenje i jedinstvo bošnjačkog naroda pokazuju kako je sve izašlo ispod šinjela SDA i nije daleko odmaklo. Čak je i Fahrudin Radončić priznao: „U jedinstvu je snaga“.