Frizerski salon u kojem se šišaju tri generacije Zeničana

Opšta zadruga “Partner“ nastala je udruživanjem nekoliko uposlenika firme “Partner“ iz Zenice, nakon što je otišla u stečaj, njeni su uposlenici odlučili da nastave sa radom.

Frizerski salon u tom prostoru u ulici Maršala Tita u Zenici postoji od 1946. godine, u zgradi koja je napravljena još u doba Austro-Ugarske.

Iako je nekoliko puta mijenjao naziv, frizerski salon u ovim prostorijama djeluje već skoro 70 godina.

Sada već davne 1946. godine frizerski salon otvara Hilmija Zadić, koji je kasnije obučavao druge ljude, nakon čega je počeo i proširivati djelatnost. Nakon toga u gradu se otvara nekoliko radnji koje su držali berberi koji nisu bili školovani za to, ali se udružuju u frizersku udrugu, govori nam direktorica Opšte zadruge “Partner“, Simlja Čuvalo – Marić.

“Opština je davala prostore za frizerske salone, a kada je nastala Zadruga ‘Frizer’, nakon 50-ih godina postaje Radna organizacija ‘Frizer’, koja kasnije mijenja naziv u Preduzeće ‘Frizer’, d.d. u mješovitoj svojini ‘Frizer’, pa 80-ih d.d. ‘Frizer'“, pojašnjava izmjenu izmjenu naziva frizerskog salona”, Čuvalo – Marić.

Ističe kako nakon toga Radna organizacija ‘Frizer’ ide pod stečaj, da bi se potom nekoliko frizera, uposlenika te firme udružilo i osnovalo ponovno udruga ‘Frizer’.

“Od 1946. godine ovaj prostor nije bio ništa drugo nego frizerski salon, muški i ženski, i to je oduvijek tako“, dodaje Čuvalo – Marić.

Nekoliko generacija dolazi u ovaj frizerski salon da urede svoju kosu. Direktorica objašnjava da to krene od mladosti nekog para, pa dok ne dobiju unučad.

“Šišamo i kompletne porodice i generacije porodica. Šišamo recimo buduću majku i oca dok se još ‘zabavljaju’, pa se vjenčaju, dobiju djecu, pa nam dovode tu svoju djecu da ih šišamo, pa i ta djeca dobiju djecu, pa i njih dovedu da se šišaju kod nas. Šišamo po tri generacije i tako stalno ukrug“, govori Čuvalo – Marić.

Navodi da i sama 20 godina radi u tom objektu.

“Kompanija je ranije imala više poslovnica, pa smo se mijenjali. Ovdje sam konkretno već 20 godina. Do prije rata smo imali više od deset poslovnica, ali je to nažalost otišlo sve pod stečaj“, kaže Smilja.

Promijenilo se mnogo toga, od ljudi do opreme u frizerskom salonu. Tako se, navodi, prije “glava polijevala iz bokala, a voda hvatala ispod kada se kosa prala prije ili poslije šišanja”. Sada je to drugačije i postoje glavoperi i druge električne mašine koje su prije bile ručne izrade.

Osim toga, u ovom frizerskom salonu često borave i učenici koji se školuju za posao frizera te na taj način imaju priliku da vide, nauče i probaju rad frizera.

Smilja Čuvalo – Marić kaže na taj način učenici imaju priliku da pokažu svoju zainteresiranost za taj posao te steknu potrebna iskustva.

“Nije isto samo gledati i probati poteze sa mašinicom ili makazama. Prenošenje znanja je jako bitno”, navodi Čuvalo-Marić.