Fra Zdravko Anđić: Božić je porodični praznik, a čitava župa je moja porodica

Fra Zdravko Anđić svećeničkom pozivu odazvao se prije 18 godina, a u Zenici službuje već tri godine u Crkvi sv. Ilije Proroka. Fra Zdravko u razgovoru za Anadolu Agency, o Božiću kaže da je to najradosniji katolički praznik.

– Božić kao praznik mi kršćani definiramo kao najradosniji. Ali se on ne svodi samo na to, on je više od toga i on je nešto što u čovjeku pobuđuje najtoplije osjećaje i vraća vas u djetinjstvo i bezbrižnost, vraća čovjeka u one najdraže mu trenutke, blizinu porodice i tu intimnost porodice, zajednice koja se okuplja oko zajedničkog stola, u toploj sobi, sa svijećama, pjevaju se božićne pjesme i blaguje se hrana namijenjena za taj praznik – kaže fra Zdravko.

Kaže da Božić u čovjeku izaziva nježnost i stavlja ga u nestvarni ugođaj, čak bajkovit.

– Slavljenje Božića je slavljenje ljudskog zajedništva, slavljenje Boga koji je postao čovjek i slavljenje čovjeka koji ima želju da bude po mjeri Boga u ovom svijetu. U Božiću, osim vanjskog ukrašavanja kojeg imamo, u čovjeku se javlja osjećaj dobrote i blagosti, sve ono što je dobro – nastavlja fra Zdravko.

Iako se Božić smatra porodičnim praznikom, fra Zdravko objašnjava kako je on, kao fratar, redovnik, član velike porodice, čitave zajednice koja dolazi u njegovu župu.

– Narod kojem sam povjeren, moja župa, moja je porodica. To je moja šira porodica i kao što bih sa svojom užom porodicom slavio Božić, ja ga isto tako slavim sa svojom zajednicom. S vjernicima se družimo kroz božićne dane, a upravo tako su nam tekle i sve pripreme za ovaj praznik, kroz različite mise, pohod bolesnima te sakramente ispovijedi. Svi zajedno smo se, kao velika porodica, spremali za ovaj najradosniji praznik – govori fra Zdravko.

Samo slavljenje Božića, kaže fra Zdravko, počelo je različitim molitvama i drugim vjerskim obredima te ukrašavanjem crkvi, ali dodaje da na dan Božića upravo najviše rade oni koji su ispred vjerničke zajednice.

– Samo misno slavlje i druženje sa vjernicima za vrijeme i poslije mise, slavimo Božić sa našim vjernicima. Inače, imamo običaj da se u franjevačkom samostanu nakon svetih misa okupimo svi fratri zajedno sa gvardijanom, kako bismo zajedno kao bratstvo, odnosno redovnička zajednica, proslavili Božić – rekao je Anđić.

Nije neobično da na svetu misu kojom se obilježava dolazak Božića, ponoćku, u crkve dođu ljudi različitih vjeroispovjesti kako bi zajedno sa svojim komšijama i prijateljima obilježili ovaj praznik. Fra Zdravko kaže da je to jedan izuzetno lijep običaj koji bi u Bosni i Hercegovini trebalo nastaviti ljubomorno čuvati.

– Mi to trebamo svi, bez obzira kojeg Boga slavili, čuvati i to ljubomorno, jer se to u nekim drugim krajevima sigurno ne može doživjeti niti se doživljava. Ja sam 12 godina bio u Tuzli i ista je situacija kao i u Zenici i mogu slobodno reći da se znalo desiti da na misu dođe više ljudi koji nisu katolici i tako je u svim našim većim gradovima. Božić ima tu svoju draž, tu svoju božićnu čaroliju koja čini da ljudi dolaze jedni drugima u crkve i druge bogomolje i da žele zajedno, kao dobre komšije, slaviti svoje praznike. Kod nas je ta ponoćka sama po sebi mistična, jer se događa u ponoć koje je čudno vrijeme za molitvu, pa možda i to privlači ljude da dođu – govori Anđić.

O svom pozivu kaže da je poziv morao doći od Boga, čije namjere možda nikada neće shvatiti, ali da mu je čast što se bavi ovim pozivom.

– Mi svi koji smo u ovom poslu kažemo da nas je Bog odabrao, da smo dobili Božiji poziv i to je tačno. Nisam nikada razmišljao o tome da ću biti svećenik i fratar, da sam to odlučio samo tako, nego sam doživio jedan slijed događaja u životu nakon čega se nešto u meni slomilo i odlučio sam da idem u Franjevačku gimnaziju. Ovo je jednostavno Božiji poziv i svaki čovjek koji ga dobije odgovara na njega na svojstven način – zaključio je fra Zdravko.