Fra Ivo Marković: Molim se Bogu da Bosna preživi sve nedaće

Uskrs je središnja kršćanska svetkovina, kaže u intervjuu za Anadolu Agency (AA) fra Ivo Marković, profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu.

“Crkvu nije ustanovio živi Isus Krist iz Nazareta, nego onaj razapeti Isus Krist za kojeg su kršćani doživjeli da živi. To je Uskrs. Iz Uskrsa je nastalo kršćanstvo. To je toliko snažan doživljaj u ljudima, u učenicima nakon njegove smrti, da je u njima Isus bio prisutniji nego za njegova života. Oni su govorili da iz njih govori Isus o sebi, da je Isus i subjekt i objekt prvog kršćanskog naviještanja. To je bio takav snažan doživljaj, eksplozivan da su probijena vrata smrti, da se iz toga doživilo kršćanstvo”, navodi fra Ivo.

Zato je, navodi fra Ivo, Uskrs središnja kršćanska svetkovina iz kojeg je nastalo kršćanstvo.

“Zato se Uskrs najduhovnije, najspremnije proživljava. Imamo Božić koji je nešto drugo, ali Uskrs je središnja poruka, središnji dio života kršćanskoga svijeta”, istakao je fra Ivo.

Tajne svetog trodnevlja

Navodi da za razliku od Božića, Uskrs nije toliko komercijaliziran.

“Mislim da se Uskrs puno duhovnije slavi nego sam Božić. Mi kršćani obilježavamo Uskrs. Njemu prethodi Veliki tjedan. Od ponedjeljak, pa sve do nedjelje ušli u Veliki tjedan. U pravom smislu središte Velikog tjedna je takozvano sveto trodnevlje. Počinje u četvrtak navečer i traje do nedjelje, doživljaja samoga uskrsnuća”, istakao je fra Ivo.

Naglašava kako je Isus razapet na Pashu, na jevrejski blagdan Pashe kada oni kao narod slave svoj izlazak iz Egipta.

“Uvod u proslavu Pashe je pashalna večera. Na pashalnoj večeri, u četvrtak navečer Isus je blagovao tu večeru sa svojim učenicima. Na toj večeri je razlomio kruh i rekao: uzmite, jedite ovaj kruh ovo sam ja, ovo je moje tijelo među vama. Potom je uzeo čašu vina i dao im da piju rekavši: popijte ovo je moja krv, moja prisutnost. Tako je na Veliki četvrtak kada je ustanovljen svećenički red. Mi svećenici tada slavimo ustanovljenje toga našega reda i svakoga se Velikog četvrtka, po samostanima, po grupama sastanemo i imamo tu proslavu”, pojasnio je fra Ivo.

Potom, kaže, slijedi Veliki petak. To je, veli fra Ivo, kod Jevreja sama Pasha, a kod kršćana je to najtužniji trenutak kada se razmatra Isusov odlazak na križ.

“To je ta dubinska tajna koju neprestance kršćani razmatraju. Pa, i Židovi se pitaju žašto se to dogodilo? Zašto mi kršćani optužujemo Židove za krivnju za Isusovu smrt. Mi tada meditiramo tu Isusovu smrt. O njoj uglavnom čitamo izvještaje iz Svetog pisma i na neki način povlačimo se u jednu tminu smrti i tako ostanemo do večeri Velike subote. Na Veliku subotu uoči nedjelje kršćani se sastaju i onda počinje, možda najljepša liturgija u kršćanskoj godini. To je misa uskrsnoga bdijenja. Tada kršćani imaju najprije jednu teatarsku igru svjetla”, kaže fra Ivo.

Prvo se, navodi, pogase sva svjetla u crkvi. Pusti se, kaže fra Ivo, prirodno svjetlo koje ulazi u crkvu, govori se, svjetlo Kristovo i onda svi kršćani koji su u crkvi upale svijeću.

“To je dolazak iz tmine smrti. Ulazi svjetlo u svijet. Potom se čitaju na misi izvješća iz Biblije, povijest spasenja. To su najvažnija čitanja. Ti obredi traju dosta dugo. Pjeva se hvalospjev uskrsnoj svijeći i onda se počinje sa zvonjavom zvona, pjevanjem središnje kršćanske pjesme – slave. Time počinje proslava Uskrsa i onda počinje u pravom smislu pravi Uskrs. Sutradan, u nedjelju, je svetkovina života, svetkovina svjetlosti, svetkovina da je Bog među nama. Tako ide tok obilježavanja Isusove smrti i uskrsnuća”, pojašnjava fra Ivo.

Nažalost Bosna nam je, kaže, u užasnom stanju. U takvom ozračju, veli dočekuje se i ovaj Uskrs.

“Naše društvo, bosanskohercegovačko umjesto da se napravi kao ono koje funkcionira sa različitostima ovdje se ide na razvaljivanje društva. I ne samo da se razvaljuje društvo, nego se razvaljuju ljudi, unosi se mržnja, osjećaj ugroženosti. Razbija se svaki mogući identitet Bosne. Nažalost to rade nacionalne stranke, nacionalizmi koji smatraju da ova Bosna neće da živi zajedno, nego da se razbije. Imali smo rat i nije se uspjela razbiti Bosna. Opet se razbija. Svi se bojimo, ako se ta Bosna nastavi razbijati da bi opet moglo dovesti do rata”, poručuje fra Ivo.

Političari u Bosni su veliki grešnici

S druge strane, misli, a i mnogi, osobito bosanski franjevci koje se, kaže, veže za Bosnu vjeruju da ova Bosna sa svojim pravoslavcima, katolicima, Jevrejima, muslimanima, sa svojim nacijama može biti jedno društvo u kojemu smo svi različiti, svatko u svom identitetu i opet skupa živimo zajedno.

“I u toj nekoj državnosti, nacionalnom okruženju, Bosni kao državi možemo imati nešto zajedničko. Mogu biti Hrvat iz Bosne, bosanski Hrvat, bosanski Srbin, bosanski Bošnjak. Možemo napraviti jedno sretno, kvalitetno društvo, kao što su multinacionalne zemlje poput SAD-a, Švicarske, Belgije, koje imaju probleme, ali to su najkreativnije zemlje na svijetu. Vjerujem da ćemo ovo prevazići. Molim se Bogu da ova naša Bosna može preživjeti ovo sve, da ovo zlo koje sada rade ne može uspjeti”, navodi fra Ivo.

Vjeruje, kaže, da će jedna evropska, jedna bosanska Bosna preživjeti. Volio bih, navodi, da religije u tome igraju jednu pozitivniju ulogu.

“Religije su najjači motor pokretanja pozitivnoga života. A, tu energiju, pozitivnu energiju religija gase nacionalisti. Naše nacije su nastale iz religija, kultura je nastala iz religija. Jako je lako manipulirati religijom. Volio bih da naše religiozne vođe i mi svi vjernici ustanemo malo, osvijestimo se malo, svojom sviješću, svojom vjerom i suprotstavimo se malo ovom sijanju zla, sijanju nepovjerenja, pravljenju ljudi šizofreničnim, da žive ovdje, a da nisu ovdje. Mislim da bi život religija i proslave religija morale koristiti malo više toga pozitivnoga duha, trebalo bi čak i božanskoga duha. Ovo sada što se događa sa moje vjerničke strane gledano to je grijeh. Griješimo. Treba se pokajati. I ovi koji to sada čine, političari, ovo što se dešava, što čine, oni su grešnici. Trebaju se pokajati, obratiti se Bogu i vratiti se temeljnjim ljudskim vrednotama. Ovako se ne bi smjelo živjeti i raditi”, stava je fra Ivo.

Smatra kako vjerske vođe trenutno na našim prostorima, u regionu, ne rade dovoljno na procesu pomirenja.

“Prvo su se zakopali u prošlost. Mi smo imali čitavu historiju tih sukoba između pravoslavlja i katoličanstva ide neki razdor već tisuću godina, tako isto između islama i kršćanstva općenito evo već 14 stoljeća samo se razilazimo. Mislim da je danas, smatram ovo blagoslovljeni trenutak koji donosi globalizacija, da mi ne možemo više ovako živjeti u ovom razilaženju. Moramo se okrenuti i upoznavati jedni druge, saslušati jedni druge, saslušati muku, povijest i historiju jedni drugih. I tek u takvom jednom saslušanju može se doći do suradnje. Mislim da danas druge nema”, poručio je fra Ivo.

Isto je, veli sa Bosnom. Vidimo, veli fra Ivo, kakav je težak trenutak u kojem se nalazi Bosna.

“Smatram da je ovaj trenutak blagoslovljeni trenutak. Jer, ipak nas vrijeme, budućnost koja je pred nama pritišće da se zaokrenemo. I mislim da ova ludorija neće dugo trajati i da će religije, osobito kršćanstvo i islam, a već ima jako puno pozitivnih događaja i u njih treba gledati, doći do većeg stepena razumijevanja”, smatra fra Ivo.

Mediji šire strah i negativne vijesti

Ima, veli, između pravoslavaca i katolika, razmirica posebno kada se govori o nekadašnjem zagrebačkom nadbiskupu i kardinalu Alojziju Stepincu.

“Niko nikoga ne sluša. Iznose se argumenti tako da se samo ostaje zakopano u povijesti. To je suludo. Ja ne mogu shvatiti te pregovarače, te teologe, da se samo prihvaća laž, optužbe. Nigdje da dođemo do jedne istine. Istina boli. Ovo što mi govorimo, da svako ima svoju istinu, ali, isto tako možemo reći i svako ima svoju laž. Valja doći do istine, prave istine. Do moje i tvoje istine i da dođemo da vidimo šta je činjenica. Mislim da nas tome svijet prisiljava”, navodi fra Ivo.

Živimo, kaže fra Ivo, u jednom svijetu gdje se takve pozitivne stvari događaju. Naveo je primjerice Južnu Afriku. Oni su, kaže, našli istinu i nakon Aparthejda, prave fantastično društvo.

“Imamo takvih primjera diljem svijeta što se događaju. I u Americi, unatoč ovim sada lošim stvarima između crnaca i ostalih rasa. Predsjednik SAD-a nedavno je bio crnac. Imamo pozitivnih stvari unatoč islamofobiji koju sada imamo u Evropi na sve strane i progona kršćana u islamskim zemljama. Mi samo to vidimo, a ne vidimo pozitivne primjere, milione pozitivnih primjera u Evropi. Muslimani grade predivne džamije, prihvaća ih se kao evropske ljude, oni se osjećaju Evropljanima, prestaju praviti arapizaciju Evrope nego dolaze i u njoj žive kao muslimani. Isto tako u islamskom svijetu gdje živi oko 200 miliona kršćana događaju se predivni procesi. Noramalno, sada imamo desni zaokret. Mislim da to ne može dugo trajati”, smatra fra Ivo.

Ipak, navodi vrednote kao što su sloboda, ljudska prava, poštivanje osobe, prije svega slobode religija, a to je, kaže, jedna od najvećih sloboda našega svijeta, razumijevanje među religijama, to unatoč svemu raste.

“Ovaj naš svijet je zaista težak, veliki su problemi. Mislim da se i medijima može prigovoriti da previše se puno iznosi negativnih vijesti, strahova, ugroženosti, a premalo ovih toliko puno pozitivnih elemenata koji se danas događaju”, cijeni fra Ivo.

Srbi trebaju da se pokaju, a ne negiraju genocid

Kao jedan od onih koji je među prvim katoličkim vjerskim službenicima ušao u Srebrenicu nakon rata govorio je i o pokušajima RS-a da posredstvom formiranja novih komisija revidira stanje sa žrtvama na tom prostoru.

“Mislim da Srbi, baš Srbi i srpsko pravoslavlje moraju pred sebe iskreno stati. Oni su počeli ovaj posljednji rat. I napravili zločine, napravili genocid u Srebrenici, što sav svijet priznaje osim njih. Ono što bi trebala pravoslavna crkva pomoći svom srpskom narodu jeste da prizna svoje zlo i da se pokaje. To bi bila prekretnica za srpski narod. Srpski narod tone, tone u kaljuži svoga zla, politički. Ljudi ne vide koliko je to razorno iznutra za srpski narod. Da nosi toliki grijeh na duši, a neće da ga prizna i da ga okaje”, smatra fra Ivo.

Navodi primjer njemačkog naroda koji je, kaže, napravio najveće zlo možda u povijesti čovječanstva, industriju smrti. Ali, navodi fra Ivo, stali su pred sebe, pokajali se kao narod. Stoga smatra da su Nijemci, to i svjedoči stanje, jedna od najrazvijenijih i najmirotvornijih nacija danas u svijetu.

“Mislim da Srbi trebaju ići tim putem, a ne putem laži da se u Srebrenici nije dogodio genocid. Genocid se dogodio i u Prijedoru, ali nije presuđen. Oni su bili zreli, pripremljeni, iznutra pripremljeni sotonizacijom napraviti genocid ne samo nad Bošnjacima – muslimanima, nego i nad Albancima i nad Hrvatima. I napravili su ga barem djelomice. Pred to Srbi moraju stati. Ima među Srbima proroka. Sarađujem sa mnogim mirotvorcima. Srbi imaju fantastične mirotvorce. Ali, nažalost u manjini su. Mislim da i mi žrtve trebamo biti odgovorne za agresora, ne samo ga satanizirati, odbacivati, nego proaktivno pristupiti da im pomognemo da se susretnu sa svojom prošlošću, sa svojim grijehom, da se znaju pokajati i da se znaju pozitivno okrenuti. Ovako žive negativan život. Oni ispred sebe imaju znak minus trenutno. Taj minus moraju preokrenuti u plus. I tada će u svemu krenuti”, stava je fra Ivo.

Hrvati moraju prihvatiti Bosnu kao svoju državu

Katolici su, kaže, iz Republike Srpske doslovno protjerani.

“Mislim da je središnji problem, katolika, Hrvata u Bosni što se sustavno vodi politika da ovo nije naša zemlja. To je bit nas franjevaca bosanskih, da je Bosna zemlja bosanskih Hrvata, bosanskih katolika i mislim da mi imamo svjedoke i u ratu i sada da je Bosna naša zemlja. Dio Bosne, osobito ta Herceg-Bosna poveli su politiku da Bosna nije naša zemlja, da je samo Hrvatska naša domovina. Prave Hrvate, katolike šizofrenim, živiš na jednom mjestu, a drugdje pripadaš. Stvara se mržnja prema Bosni, osobito mržnja prema muslimanima. Osobno smatram da se od takve politike treba okrenuti. Ovo je moja zemlja, Bosna”, poručuje fra Ivo.

Hrvati, navodi, treba da kažu: “nisam ja neki istarski Hrvat ili zagorski, nego ja sam bosanski Hrvat, Bosna je moja zemlja i ja živim kod svoje kuće”.

“To bi bila prava politika Hrvata u Bosni. Hrvati sada iseljavaju. Svjedok sam toga, susrećem ljude koji kažu ne mogu ovdje živjeti, jer se stalno gaji mržnja, osobito prema muslimanima umjesto da se razvija dijalog, da se razvija i pravi suradnja, da se izgrađuje zajednički dom ovdje se tako ružno radi. Sada je najveći izazov Bosni iseljavanje ljudi. Hrvati iseljavaju, svjedok sam zato što smatraju da ne mogu živjeti sa muslimanima. Moramo raditi na tom pomirenju, čišćenju prostora. Mislim da su za sadašnju situaciju odgovorni svi. Za situaciju katoličke crkve, to je prije svega politika Hrvatske, vrlo loša, koja se nažalost još nije okrenula. Još se nije priznao promašaj Herceg-Bosne i koliko je zlo nanio ne samo Hrvatima u Bosni nego i hrvatskoj državi, odnosno da se od toga treba radikalno orenuti i gledati Bosnu kao zemlju i hrvatskog naroda i da hrvatska država pomogne da mi ovdje živimo kao u svojoj zemlji, normalno sa njima povezani, blisko jer smo isti etnički narod. Mislim da tu ima puno prostora za obraćenja, za preokret”, ističe fra Ivo.

Papa Franjo treba Dodiku reći kakav je uistinu

Ističe da se Srbija i Hrvatska sigurno miješaju u unutrašnje odnose u Bosni i Hercegovini.

“Nije problem što se oni miješaju, nego što se loše miješaju. Mislim da je neko posijao jedno vražje sjeme da će se Bosna raspasti i da neće moći opstati zajedno. I određene te konzervativne, nacionalističke snage u Hrvatskoj i Srbiji još uvijek na tome rade i misle da će uspjeti. Primjer toga je i Dodikov intervju za novine srbijanske vlade, šta on govori o Bosni i šta on misli kako će se te ideje ostvariti, da će on pripojiti RS Srbiji. To znači automatski uvod u rat. To je neodgovorno, neozbiljno. Sad ide papi Franji. Ne znam ko mu je to pripremio. Ako Bog da, papa će mu skresati u lice. Ovaj papa Franjo zna. Valjda onaj ko je pripremio njegov posjet papi Franji valjda ga je upozorio ko je taj čovjek. Papa Franjo zna biti strašno iskren i da na nekoj razini moralnog korektora treba tom Dodiku reći što mi treba reći. Moram priznati da sam iznenađen da on prima Dodika jednog od najnegativnijih ljudi na području bivše Jugoslasvije. I da ga sada papa prima. Ne znam ko je to uredio, ali se nadam da će mu reći što treba. Ovaj papa prima svakoga i nadam se da će mu održati lekciju”, kaže fra Ivo.

Katolička crkva odbacila fašizam

Navodi da u Hrvatskoj jeste na djelu povampirenje ustaštva, ali, kaže, nije samo to nego i povampirenje komunizma i svih ovih ovdje raznih ideologija koje su nastale.

“Šta nama treba? Kaže ne možemo gledati na Blaiburg bez onoga što je prethodilo. Ama zlo je sve ono što je u sebi, svaka žrtva je zlo. Šta sada znači treba ovdje isitina? Hrvatska treba da stane pred svoj zločin ustaški, da ga istražimo pošteno. I da kažemo u Hrvatskoj je nastala rasistička ideologija. Ponosan sam jer je moj djed bio žestoki antifašista. Još 1938. godine rekao je mom tati: ne smiješ ići u ustaše, Hitler mora propasti jer se on ne drži kršćanskog morala. Kada je to moj djed koji je imao samo četiri-pet razreda škola mogao reći 1938. godine, pa kako to hrvatski narod sada ne može reći bili smo zlo, prihvatili fašizam, dio našeg naroda prihvatio rasizam i napravili smo zlo, ali kajemo se”, navodi fra Ivo.

Nedavno je, kaže, zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić održao fantastičnu propovijed za koju mu je žao što nije više odjeknula, o holokaustu Jevreja. Isto, kaže fra Ivo, tako treba pristupiti Blaiburgu, istražiti ga.

I bez ikakvih zločina to treba istražiti. I ako su još uvijek živi ti ljudi, koji su znali 3.000 ljudi zakopati u jamu treba ih zatvoriti. Takve zločine praviti, a da niko ne odgovara, bez obzira ko su ti ljudi je neprihvatljivo. Imamo neka pravila i u ratu. Ne smije se ubiti čovjeka bez suđenja, ne smiju se praviti masovni zločini, a tu su napravljeni masovni zločini koje treba istražiti i osuditi, ne samo ove koji su još živi nego osuditi i tu ideologiju. I taj komunizam, mislim da mi idealiziramo. Jer, staljinizma je u nas bilo. A, staljinizam je pobio više ljudi nego fašizam. To su činjenice. I moramo se sa tim činjenicama susresti”, ističe fra Ivo.

Ne bi volio, kaže, da se govori kako se Hrvatska samo ustašizira, nego da se priđe trezveno, da se prestanu ideologizirati stvari, nego da se traži istina i da ljudi koji vole istinu prihvate tu istinu.

“I da oni partizani koji su napravili zločine da kažu – ovo je bio zločin. I to treba, a ne samo optuživati, oni su nevini, to je bio sukob, to je bio rat. Mislim da su naši fratri i studenti bili na strani komunizma jer je komunizam tada imao ideju. Bili su protiv fašizma”, navodi fra Ivo.

Papa je, prije Drugog svjetskog rata, kaže, izdao dokument o fašizmu gdje je totalno odbačen fašizam, da nikakve veze nema sa kršćanstvom, sa Katoličkom crkvom.

“A, odmah iza toga objavio o komunizmu. Komunizam nikako, ni približno nije tako osudio nego kao konkurenciju, jer ima socijalni program, a ateističan je i kao takav je konkurencija crkvi. Crkva je radikalno odbacila fašizam, a sa komunizmom se borila. To je tu malo što treba povijesno razbistriti. Kažu profesori da je u vrijeme rata 1941. više od polovine naših studenata bilo na strani simpatizera partizana, jer su nudili neki socijalni program, neku pravdu, a šta je fašizam nudio – rasizam, ubijanje. Ako je neko imao imalo vjere i odnos s Bogom nije mogao prihvatiti takvu idiotsku ideologiju”, poručio je fra Ivo.