Forto na ispitu teškom 25 miliona KM: Nudi mu se kontroverzan prijedlog

Projekat nabavke opreme za digitalizaciju javnih RTV servisa u BiH, nakon sumnjivo provedenog tendera, o čemu je prošle godine Fokus u više navrata pisao, dobiva svoj krajnje kontroverzan epilog.

Naime, tokom vikenda je ministar prometa i komunikacija BiH Edin Forto saopćio kako se odabrani konzorcij za ovaj posao težak 25 miliona KM izjasnio da banjalučka firma Sirius 2020 istup iz projekta, a da drugi član konzorcija zagrebački OIV preuzima sve aktivnosti?!

Odluka OFAC-a

Pitanje koje se postavlja jeste kako je moguće da se projekat ovog ranga nastavi samo s jednom firmom ukoliko je posao dobio konzorcij s dvije firme, jer pojedinačno nisu mogli zadovoljiti ono što je traženo u tenderu. Također, iz projekta istupa nosilac konzorcija, a nisu isti uslovi za nosioca i člana Konzorcija.

Kao što je poznato, Ured za kontrolu imovine stranaca (OFAC) Ministarstva finansija SAD prije dva mjeseca je sankcionisao mrežu pojedinaca i subjekata koji predstavljaju glavne izvore prihoda predsjednika RS Milorada Dodika i njegove porodice, a jedan od tih subjekata je upravo firma Sirius 2010 d.o.o. Banja Luka.

Damjan Ožegović, viši istraživač organizacije Transparency International BiH, kaže za Fokus kako je grupa ponuđača jsubjekt od dva ili više ponuđača koji dostavljaju zajedničku ponudu i učestvuju u postupku nabavke, koji dokazuju da zajedno ispunjavaju sve tražene uslove.

-U strogo formalnom postupku, ukoliko u toku izvršenja grupa ponuđača prestane da postoji, isto kao i ponuđač pojedinac, ugovor bi trebalo da se raskine jer dolazi do nemogućnosti izvršenja. Čak se pri potpisivanju ugovora traži od grupe ponuđača da dostave pravni akt o formiranju grupe. Nabavku ne može realizovati neko pravno lice sa kojim izvršenje nije ugovoreno (dakle, ako je konzorcijum prestao da postoji) a pogotovo ne umjesto onog odabranog koje je moralo da ispunjava tražene uslove za kvalifikaciju – rekao je Ožegović za Fokus.

Dodaje da je grupa ponuđača u kvalifikacionom postupku dokazivala uslove za kvalifikaciju, a ne ponuđač pojedinac. Ne mogu se, zaključuje on, ni naknadno angažovati treća lica za koja nije unaprijed u ponudi naznačeno da će se angažovati.

Kada je riječ o samom postupku odabira konzorcija Sirius 2010 – OIV, kako je pisao Fokus, on je opterećen nizom koruptivnih elemenata

U žalbi koja je bila predmet postupka u Uredu za razmatranje žalbi BiH, utvrđeno je da je OIV sam sebi izdao izjavu o ispunjavanju uslova, konkretno o izgradnji DVB-T2 mreže, odnosno projektu digitalizacije na nivou Hrvatske.

OIV je, stajalo je u žalbi, priložio potvrdu Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti (HAKOM), izdatu da je uredno završio ovaj posao iako navedeni regulator ovakvu vrstu potvrda ne može izdati s obzirom da izdaje potvrdu samo za frekventni spektar. Uvidom u sve ugovore HAKOM-a u posljednjih pet godina, ističe se u žalbi, vidljivo je da nikakav ugovor o nabavkama s OIV-om nije potpisan.

Evaluacija ponude

Također, u samom zapisniku stoji da su CD-ovi koji su u sastavu tenderske dokumentacije dostavljeni na posljednjoj stranici i kopije i originala drugog dijela ponude bila neotvoreni do dana kada je žalitelju omogućen uvid u materijal. To, kako stoji u žalbi, znači da ugovorni organ (Ministarstvo) uopće nije ni evaluirao ponudu ponuđača kojeg je izabrao, te je postavio pitanje na osnovu čega je ponudu konzorcija Sirius – OIV vrednovao kao najbolju.

Također, kršenje člana 69. Zakona o javnim nabavkama BiH konzorcij koji se žalio vidi u tome što je Ministarstvo prihvatilo ponudu koja je za 53.469 KM iznad cijene samog tendera.

Ni Ured za razmatranje žalbi BiH niti Sud BiH u daljim postupcima, o čemu je izvijestio Fokus, uopće nisu ulazili u meritum žalbe konzorcija, a koji je bio predvođen firmom MIBO Komunikacije.

URŽ u odluci koju potpisuje predsjedavajući URŽ-a Marko Kolobarić , obrazlaže da je jedan od članova konzorcija i to UNIS telekomunikacije Mostar 25. oktobra dostavio akt u kojem stoji da odustaje od žalbe.

Dakle, UNIS Telekomunikacije 11 dana nakon isteka roka URŽ-a, koji do tada nije donio odluku po žalbi konzorcija, dostavlja akt da odustaje od žalbe, a kojeg URŽ uvažava i odbacuje žalbu. Zbog ove indicije se postavlja opravdano pitanje da li je upravo ovo razlog zašto je URŽ probio vlastiti rok, budući da je to rijetkost. Odnosno da li je to učinio čekajući na akt navedene kompanije o odustajanju od žalbe.

Odluka Suda

Također, pitanje je i da li je URŽ mogao odbaciti žalbu čitavog konzorcija, budući da je od žalbe odustao samo jedan član, ali ne i nosilac konzorcija (MIBO komunikacije). URŽ u ovoj svojoj odluci tvrdi da je grupa ponuđača dostavila zajedničku ponudu, pa pravo na žalbu štite kroz konzorcij, a ne pojedinačno.

Nedugo nakon toga, Sud BiH donosi rješenje kojim je odbio žalbu grupe ponuđača „MIBO komunikacije“, „Roaming networks“ i „Flame data Technologies“ Rumunija u postupku protiv Ureda za razmatranje žalbi BiH. Međutim, državni sud uopće nije ulazio u suštinu, već je to uradio iz razloga što pomenuti konzorcij (koji se žalio Sudu BiH) nije dostavio i punomoć firme „UNIS Telekomunikacije“ iz Mostara.

A upravo je „Unis Telekomunikacije“, kako stoji i u samom osporenom aktu URŽ-a, odustao same žalbe na tender i to, kako je izvijestio Fokus, na veoma sumnjiv način.

I tako dok URŽ i Sud BiH tvrde da je žalba neovlaštena jer konzorciju koji se žalio nedostaje jedan član, postavlja se pitanje da li će za Ministarstvo prometa i komunikacija biti sasvim u redu ako jedan član Konzorcija koji je dobio posao nedostaje, i to sami nosilac konzorcija!