Firme iz Hrvatske i Srbije nadziru najvažnije IT sisteme

Ništa u Bosni i Hercegovini nije slučajno, pa ni dodjela poslova za najvažnije sigurnosne i finansijske institucije u oblasti informatike i pratećih komunikacija. Čak i letimičan pregled kazuje da firme iz Hrvatske i Srbije, bez naše tvrdnje da to i rade, putem softvera i aplikacija te njihovih održavanja mogu imati uvid u važne informacije iz državnih institucija, piše Žurnal.

SOA je nepotrebna

Izdvojimo samo neke projekte u kojima je angažovana, primjera radi, firma „KING ICT“ registrovana u Sarajevu. Za Graničnu policiju BiH obavljaju usluge održavanja aplikacije graničnih provjera, odnosno čitače dokumenata. Tako je moguć uvid u sve ulaske i izlaske osoba i vozila preko granice BiH. Poslovi i za druge institucije u pozadini sadrže moguć pristup važnim informacijama:

SIPA: Kontrola ulaska posjetilaca, Mail Security

CIK BiH: Izrada softvera za Jedinstveni izborni informacioni sistem te geoinformacioni sistem

UIO BiH: Sistem za kontrolu pristupa i video nadzora u prostorijama za izdavanje elektronskih potvrda u skladu sa bezbjedonosnim zahtjevima

SLUŽBA ZA POSLOVE SA STRANCIMA: Izrada softvera-sistema za upravljanje elektronskim dokumentima

MINISTARSTVO FINANSIJA BiH: Oprema za nadogradnju hardverskih kapaciteta i računalna oprema za informacijski sustav

FEDERALNO MINISTARSTVO FINANSIJA: Softver za evidenciju

FUP: ugradnja sigurne server sobe (IT KAVEZ)

Tu je i niz sličnih poslova za kantonalne policijske agencije te Brčko Distrikta. Osnivač sarajevske podružnice firme „KING ICT“ je istoimena firma iz Zagreba i dio je „M SAN Grupe“, osnivača i vlasnika Stipe Matića. „M SAN Grupa“ najveći je distributer računala i prateće opreme u Hrvatskoj. Matić je inače član Nadzornog odbora Udruge gospodarstvenika „BH Prsten“, inače pod kontrolom HDZ-a, a koja itekako iz sjene upravlja ekonomijom u BiH.

Znakovito, sve gore nabrojane institucije su pod paskom kadrova upravo ove stranke.

Matićeva grupacija bila je početkom decenije pod istragom jer je firmi bivšeg premijera Hrvatske Ive Sanadera preko svojih podružnica u Srbiji, Makedoniji i BiH platila 300 hiljada eura za konsultatske usluge.

Dugogodišnji član Nadzornog odbora „KING ICT Zagreb“ i „M SAN Grupe“ bio je aktuelni ministar odbrane Hrvatske Damir Krstičević, bliski saradnik bivšeg predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka. Karamarko, kao bivši ravnatelj Protuobavještajne agencije, potom Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA) i ministar unutrašnjih poslova Hrvatske, itekako shvata značaj mogućnosti direktnog pristupa informacionom sistemu.

“Slučajni” nadzor

Uporedo, jedan broj poslova dodijeljen je firmama čiji je (in)direktni vlasnik država Srbija. Vlasnik sarajevske firme „Logosoft“ su „Telekomuniukacije RS“, u vlasništvu „Telekoma Srbije“, tamošnje državne kompanije. Teoretski tako imaju mogućnost pristupa podacima niza državnih i entitetskih institucija kojima putem „Logosofta“ pružaju usluge. Izdvpjimo samo neke.

MINISTARSTVO ODBRANE i ORUŽANIH SNAGA BiH: Radijska, televizijska, komunikacijska i srodna oprema te nadogradnja sistema DATA centra

PARLAMENTARNA SKUPŠTINA BiH: Održavanje mreže, servera i servisa

CENTRALNA BANKA BiH: Migracija Sharepoint RMS baza podataka

FEDERALNI ZAVOD ZA PIO/MIO OSIGURANJE: Održavanje domene i poddomene Mostar i Sarajevo, mrežnih servisa i mrežne infrastrukture

Stručnjaci iz oblasti informatike, koje je Žurnal konsultovao, tvrde da se putem poslova u oblasti informatizacije institucija u potpunosti mogu nadzirati komunikacija pa i podaci kojima određene agencije raspolažu, naročito ukoliko je u pitanju instalacija sopstvenog softvera.

„Samo u BiH takve važne i bezbjedonosno rizične poslove mogu dobijati i godinama odrađivati privatne firme pa čak i državne firme iz drugih zemalja“, suglasni su u zaključku.

Žurnal je već pisao o profitabilnosti informatizacije institucija u BiH, stranačkim i lobističkim uticajima na dobijanje višemilionskih poslova koji nakon instalacije sistema, bivaju još profitabilniji na osnovu njegovog održavanja. Očito, osim profita, cijeli posao može imati dodatnu dimenziju, upliv u obavještajne i poslovne podatke, ukratko, nadzor koji država ne samo omogućava, nego i plaća.