Fikret Alić, logoraš iz Trnopolja: Imamo budućnost ako se omladina ujedini

Fikret Alić, čija je fotografija kako stoji iza logorske žice obišla svijet 1992. godine i skrenula pažnju svjetske javnosti na ovaj logor, danas je u Trnopolju rekao je da nikada ne bi poželio nikome da se desi ono što se desilo u ovom logoru, javlja Anadolu Agency (AA).

On je danas zajedno s drugim bivšim logorašima i porodicama ubijenih logoraša obilježio 24 godine od osnivanja logora Trnopolje.

“Puno se zna o toj mojoj slici i šta sam preživio. To su sjećanja koja nikada ne bih poželio nikome da se dese i da se niko ne sjeća strahota i užasa. Ne bih nikome preporučio to što smo preživjeli, zlo koje nije trebalo biti na ovim prostorima”, rekao je Alić.

On je rekao da ga najviše boli što ni 24 godine kasnije “političari, predsjednici i sudije ne dozvoljavaju da se obilježi ovo mjesto stradanja i logora”.

“Kako ne daju ovdje, tako ne daju nigdje u BiH. Volio bih da se obilježi sve i jedno mjesto gdje su ljudi stradali, bez obzira na vjeru i naciju”, rekao je Alić.

Krivo mu je kaže što su logoraši masovno počeli gubiti tužbe protiv Republike Srpske.

“Preživio je logor, torturu, patnju i sad mora platiti sudske troškove. Krivi su naš sud, tužilaštvo i naši advokati. Ne mogu shvatiti da čovjek koji je bio zatvoren dva, pet, sedam ili deset mjeseci na kraju izgubi tužbu. To se dešava samo na ovim prostorima”, rekao je Alić.

Omladini u Bosni i Hercegovini poručio je da se ne mrze nego da gledaju dalje u budućnost.

“Nemojte se podsjećati ružnih slika, to nam nije trebalo, ako se vi, omladina budete ujedinili – mi imamo budućnost, ako budemo slušali političare stajaćemo narednih 20 godina u mjestu. Dok se god omladina ne ujedini i ne obilježi mjesta stradanja nema pomirenja”, rekao je Alić.

Čuvena Alićeva fotografija na kojoj stoji iza logorske žice, toliko mršav da mu se vide sva rebra nastala je 5. avgusta 1992. godine, prvog dana njegovog boravka u Trnopolju.

Prije toga, od 14. juna 1992. godine bio je u logoru Keraterm, gdje je su ga kaže tukli, provocirali, maltretirali, lomili rebra i izbijali zube.

U Trnopolju je bio devet dana i taj je period proveo u strahu jer su ga novinari snimili i “ostavili na vedrom nebu gdje su logoraše počeli prozivati”. Na pitanje da li su ga u Trnopolju tukli ili mučili odgovorio je da na ovom mjestu nije ništa doživio osim straha. Dvojica braće koja su bila s njim u Trnopolju skrivali su ga, nosili i pokrivali dekom svaki put kada bi ga neko tražio.

“Došli su ruski i rumunski novinari, donijeli su te slike srpskim vojnicima, koje su bile popularne u svijetu, i ja sam preživio te dane u strahoti i skrivanju. Imao sam mogućnost da pobjegnem iz logora ili da me ubiju da ostanem mrtav ovdje. Presvukao sam se u žensku uniformu i stao sam za ženama, djecom i starcima i 14. avgusta sjeo u autobus pa ako me ubiju – ubiju. Nisam imao izbora”, prisjetio se Fikret Alić.

Kaže da je u to vrijeme u Trnopolju bilo oko 25.000 logoraša, žena, djece, staraca.

“Ovdje su bila silovanja, masakriranja, ubijanja, čitav svijet zna za to, a ovdje se i dalje negira”, rekao je Alić.

Obzirom da je sa 86 kilograma u Keratermu smršavio na 48 mogao se sakriti bilo gdje, pa se spasio prerušen u autobusu.

“Usput su nas vadili, žene za silovanje, bio sam i ja izvađen iz autobusa, na sreću imao sam problema sa stomakom, pa sam smrdio, pa su rekli: vrati ovu. Uspio sam ostati živ zahvaljući svemu i svačemu”, dodao je Alić.