Fetehagić: Prvo voće iz bašče za životni optimizam u vrijeme koronavirusa

Nekada, pedesetih godina, se u proljeće u nas u Sarajevu i okolnim mjestima, k'o “ozebo sunca” čekala prva voćka da je se okusi i proba. To je obično bilo početkom maja mjeseca kada se u zelenara pojave prve trešnje iz Hercegovine, prisjeća se na početku razgovora za Fenu, ing hemije Tarik Fetehagić, koji je uspio da u svojoj bašti uzgoji Kamčatka borovnicu.

Povod za razgovor sa Fetahagićem je što, kako kaže u njemu iako je u penziji, nikad hemičar ne miruje. Sada je obzirom da uzgaja različito voće i (bio)hemičar, kako kaže sa smjehom. Ističe da je 100 postotna orijentacija njegove generacije hemičara bila da nikad ne treba prestati pratiti struku i nauku, što i sada čini i vrijeme koronavirusa, pišući na društvenim mrežama i u komunikaciji sa kolegama iz struke svoja viđenja aktuelnih pitanja tokom panedmije.

Uz krilaticu ‘Znanje je moć!’, Fetahagić naglašava da kao hemičar po profesiji, u aktuelnim istraživanjima vidi i osjeća snagu i optimizam naučnika da otkriju nepoznate supstance, danas, esencijalno potrebne čovječanstvu. Kaže da je zadovoljstvo gledati naučne emisije o tim istraživanjima, posebno izlaganja mladih naučnika, u kojima se izlažu rezultati istraživanja kemijskih jedinjenja koja bi u budućnosti mogla biti lijek za bolesti izazvane virusnim infekcijama.

-Naravno, sve je to, kako narod kaže, na “dugom štapu”, jer da se sutra lijek protiv Covid-19 otkrije, prema riječima stručnjaka, treba najmanje 10 godina da se pojavi na tržištu. Ali tako je to uvijek sa primjenom novootkrivenih stvari općenito, a posebno složenih proizvoda i lijekova. A lijek će biti, uvjeren sam, na raspolaganju našim mladim i još nerođenim generacijama. A tako je to bilo i sa drugim lijekovima, primjera radi: aspirin, sulfonamidi, antibiotici i sve vrste vakcina, koje mi danas svakodnevno i uobičajeno koristimo – pojašnjava Fetahagić.

A do tada, najvažnije je sačuvati životni optimizam i ponašati se disciplinovano i odgovorno u ovim teškim vremenima epidemije Covid-19 virusa.

-Činjenica je da u ovome momentu ne postoji niti lijek niti vakcina protiv ovoga virusa. Ostaje nam, jedina racionalno propisana mjera izolacije. A to vrijeme treba ispuniti produktivnim aktivnostima-ističe Fethagić, koji životni optimizam između ostalog nalazi u baštovanstvu.

Nastavljajući svoje promišljanje, od hemičara do baštovana, i vraćajući se na početak razgovora o prvim voćkama iz djetinjstva prisjeća se da su se trešnje prodavale u fišeku od novina. Bile su skupe, ali se mogao kupiti i frtalj.

A sada je izbolje voća, ali i opšti nered i konfuzija.

-Jede se suhovina na alđun (august), a egzotično voće u sred zime. A slabo ko kiseli pravu turšiju. A za takiše iz turšije se i zaboravilo. A to su bili izvori prirodnog C vitamina – kaže sagovornik.

Uz opasku, da se dotle došlo jer je svijet danas globalno selo, primjećuje da to ima i svojih prednosti.

-Evo da pođem od sebe. U glavu mi se metlo već godina da svake jeseni u svoju baščicu posadim neku voćku. Ali nešto nisam imao sreće sa novim sadnicama jabuka, kruški i šljiva. Slabo se prime i uglavnom obole. Nisu otporne kao one stare koje su nekako na izmaku kao i njihov baštovan. Pa sam onda prešao na grmoliko bobičasto voće: ribizle i ogrozd su se pokazali najproduktivnije i najotporniji. A i najzdravije su. Ali čovjek uvijek želi nešto novo. U jesen 2018. god. nabasah na Internetu na Kamčatka borovnice (Haskap,japanski), Žimolost (ruski), Maiberre (njem.). Pročitah bezbroj literature o toj biljki i zaključih: “Ovo može biti ona zaboravljena prva miva (voćka) iz moga djetinjstva – pojašnjava Fethagić svoj ‘povratak u djetinjstvo’.

Slijedio je mukotrpan vlastoručni rad i nadanje…

– Eto poslije gotovo dvije godine, hvala Bogu, ubra se ova prva “miva” – prva voćka. Hrgo, radio, kop'o, pare dav'o i ubr'o oko 300 grama (fišek od frtalj) ovih duguljastih bobica golubi boje. Ali opet mojoj sreći kraja nije bilo. Jer će se urod upeterostručiti treće godine od sadnje (po literaturi). Pa imam šta čekati i nečemu se lijepom nadati u ovim opskurnim olovnim vremenima. Fišeku ašlama iz moga lijepog visočkog djetinjstva!- duhovito i s puno životnog optimizma završava ing hemije Tarik Fetehagić svoje viđenje vremena koje je donijela pandemija koronavirusa.