Ferhatović: Oni koji su činili zločine u Vlasenici i dalje su na slobodi

Mensur Ferhatović danas će iz Komemorativnog centra u Tuzli ispratiti tijela svoja dva brata Mehu Ferhatovića i Mirsada Ferhatovića sutra će im uz još 18 vlaseničkih žrtava na mezarju “Rakita“ biti klanjanja dženaza.

Tijela Ferhatovića pronađena su u masovnoj grobnici na Jelovačkim česmama, a njihov otac Bajro, koji je također mučki ubijen, sahranjen je prije 14 godina. Njegovo tijelo je pronađeno u masovnoj grobnici Ogradice.

Mensur Ferhatović, brat ubijenih, kaže da tokom opsade Vlasenice nijedna žrtva nije bila vojno osposobljena te da su svi sistemski odvedeni iz svojih kuća i sa svojih radnih mjesta.

– Moj otac je bio penzioner, imao je 60 godina kada je ubijen. Obdukcijski nalaz je pokazao da se radi o smrću strijeljanjem u potiljak iz neposredne blizine. Pronašao sam još trojicu daiđi. Jedan moj brat je u trenutku ubijanja imao 30 godina, a drugi 32 godine. Moja majka je još živa i vratila se u Vlasenicu. Ja još od prije rata, nakon završenog studija, živim u Rijeci, u Hrvatskoj – kaže Mensur Ferhatović.

Ovo je za njega i porodicu, dodaje, velika safisfakcija, što će i kosti njegove braće pronaći svoj smiraj.

– Kao čovjek mogu izraziti svoje negodovanje što se zločinci još slobodno kreću po Vlasenici. Jer mi znamo ko je ubijao i ko je radio ta užasna mučenja ljudi. Mi srećemo te ljude koji su pobili naše najmilije, oni žive kraj nas. Smiju nam se u lice. Pokušavaju nas obeshrabriti da ne dolazimo. Moram naglasiti i da su neki pobjegli iz Vlasenice kada je u martu prošle godine podignuta optužnica protiv sadašnjeg načelnika Miće Kraljevića. Svi tadašnji vojnici koji su bili u njegovom jurišnom vodu su pobjegli – priča Ferhatović.

Zadnji put Ferhatović se s ocem čuo 24. maja 1992. godine i on mu je tada rekao da su najbliže komšije pored kuće i da je njegova kuća blokirana.

– U tom trenutku rekao mi je da su vrata od kuće razvaljena, da su odveli Mehu i Mirsada, a njega su udarili u glavu i onesvijestili ga. Živio je još do septembra i ubijen je kada je Karadžić naredio da za svakog ubijenog u Cerskoj treba pobiti, ne znam ni ja koliko, Bošnjaka – prisjeća se Mensur Ferhatović.

Vlasenicu su 21. aprila 1992. godine ušla dva prva vojna korpusa kada je mnogo ljudi odvedeno i ubijeno. Ovaj datum se od tada u tom gradu slavi kao dan oslobođenja Vlasenice.

– Ne razumijem od koga su se oslobodili, od djece, staraca, nedužnih ljudi. Moja familija koja dolazi u Vlasenicu na dženazu mojoj braći, boje se doći. Jer, komentari i razni pritisci su prisutni na društvenim mrežama. Nadam se da neće ništa loše biti učinjeno da se ovi ljudi koji dolaze ne bi uplašili još više, mada su na facebooku vrlo aktivni i vrlo ratoborni – upozorio je Ferhatović, koji mjesecima nije mogao čuti glas svojih najbližih nakon što je Vlasenica opkoljena.

Kaže, to je bilo vrijeme ludila. Nikako nije uspio doći do njih, saznati bilo šta o njima. Kada je uspio dobiti svog prvog komšiju, frizera Iliju Tijanića, zamolio ga je da samo vidi šta mu je s ocem, zašto mu se otac ne javlja.

-Taj naš komšija i mi smo bili kao jedna obitelj, njegova djeca su stalno bila kod nas. Zajedno smo učili, išli u školu. U tom našem razgovoru kada sam ga molio da mi kaže šta mi je s ocem, rekao mi je da ne smije izaći iz kuće i, citiram ga, da krv teče Vlasenicom – prisjetio se Ferhatović koji se stalno vraća u Vlasenicu.

Ističe kako hoću da živi kraj svojih komšija te razumije da su oni morali biti u vojsci, ali razlikuje itekako one koji su uživali ubijajući nedužne civile i one koji su morali biti mobilizirani.

-Zanimljivo je još nešto, da su u vrijeme kada su se u Vlasenici događali najteži zločini, kod mene bili smješteni izbjeglice Esmir Čelo Alić i Lenka, ona je Srpkinja s dvoje djece. Iako sam bio podstanar u Rijeci, ja sam kuću otvorio za sve one koji su bili ugroženi. Ja sam tada nazvao njenog oca, Vujadina Stupara koji je tada bio jako utjecajan čovjek u Vlasenici i javio sam mu da je sve uredu, da im sređujem papire da idu za Njemačku. Tada sam molio Vujadina da mi pronađe oca i pošalje ga na autobus za Rijeku. Rekao mi je da se ništa ne brinem za oca, da on za njega garantira svojim životom i da se mom ocu neće ništa desiti. Eto, tako su oni nama garantirali, a vidite šta se desilo – priča Mensur.

On kaže da je u posljednjih godinu dana, od kada je podignuta optužnica protiv načelnika Vlasenice Miće Kraljevića, ponovo nelagodna komšijaka situacija u Vlasenici.

– Možda je to samo teorija zavjere, ali ja imam osjećaj kao da im je neko dao naputak da se više ne komšijamo. Za sve što se dešava u Vlasenici odgovoran je Milorad Dodik. Oni njega slijepo slušaju. Ja moram reći da u Vlasenici ima i časnih ljudi koji nisu ukaljali svoje ruke, ali nisu dovoljno glasni – smatra Mensur Ferhatović.

Žrtve koje će u subotu biti ukopane pronađene su na dijelu magistralnog puta Vlasenica – Han Pijesak, na lokalitetu “Pećine”, kao i na lokalitetu Jelovačka česma.