Feraget: Postoji povezanost sudije Perića i tužiteljice koja je zataškavala Dženanovo ubistvo

Sudija Branko Perić, predsjedavajući Sudskog vijeća Suda BiH, izrekao je danas oslobađajuću presudu za petoro optuženih u slučaju “Dženan Memić”.

Advokat porodice Memić Ifet Feraget u mini intervjuu za Inforadar kaže kako su nevjerovatni određeni komentari iz obrazloženja sudije Branka Perića te da se s njima apsolutno ne slaže.

Šta su osnovne zamjerke na izrečenu presudu?

Potpuno je tačno da za osuđujuću presudu mora postojati visok stepen dokazanosti ili, kako mi to kažemo, “van razumne sumnje”. Međutim, ne slažem se da su tužioci na osnovu pretpostavki podigli ovu optužnicu jer sudija Perić zna da optužnicu potvrđuje sud samo kad postoji osnovana sumnja, a to znači kad postoje dokazi. Dakle, ova optužnica je potvrđena na osnovu dokaza. U presudi ćemo tek vidjeti, u konačnom obrazloženju, šta je to nedostajalo. Ne želim prejudicirati niti se radujem bilo čijoj osuđujućoj presudi, ali ponekad imam dojam da smo bili u dvije različite sudnice. Po čitavom nizu komentara sudije Branka Perića koji jednostavno odudaraju od sadržaja dokaza koji su provedeni u sudnici.

Izjavili ste da vas je sudija Perić, prije nego što je preuzeo slučaj, pitao da li je jedna od kantonalnih tužiteljica učestvovala u zataškavanju. Rekli ste da se radi o tužiteljici koja je imala priliku da pruži zaštitu dvojici svjedoka koji su mogli otkriti vrlo značajne informacije. Šta ste željeli da kažete ovim?

Želio sam ukazati da je sudija Branko Perić imao razlog da me pita baš za tu tužiteljicu i vjerovatno postoji određena veza i razlog zbog čega je on to pitao. Ja sam mu rekao da postoje dokazi da je i ta tužiteljica povezana sa zataškavanjem, dakle, bez ikakvog prejudiciranja, i rekao sam mu na koji način. Nisam znao da će on kasnije preuzeti taj predmet, u tom trenutku ni optužnica nije bila podignuta. Kasnije je on preuzeo predmet i ja sam danas to rekao jer smatram da sudac koji ima visoki stepen integriteta, što su nekakvi evropski standardi, ne bi trebao da sudi u predmetu za koji je na bilo koji način zainteresiran, da li lično ili zbog nekog koga lično poznaje. Po meni je to okolnost koja i te kako ukazuje na postojanje razumne sumnje u njegovu nepristrasnost. Ne kažem da to ne bih rekao i da je bila osuđujuća presuda, sasvim sigurno bih, ali to mi je palo na pamet iz razloga zato što je on za sadržaj pojedinih dokaza, za koje smo svi čuli u sudnici, iznosio drugačije obrazloženje. Npr. rekao je da nema dokaza da je Hasan Dupovac bacio komade stakla u korpu za smeće. A mi smo u sudnici slušali sekretaricu Hasana Dupovca koja je rekla da je on plavu kovertu sa komadima stakla bacio u kantu za smeće. To je neprihvatljivo. Kada sam čuo potpuno drugačije obrazloženje sudije Perića za neki dokaz za koji smo se svi uvjerili da je proveden u sudnici, onda mi je palo na pamet da je i ta njegova nepristrasnost u svakom slučaju upitna jer se ne bi bez potrebe raspitivao o toj tužiteljici. Dakle, kako ja mogu biti sudac u nekoj vlastitoj stvari ako me interesira kako će predmet biti okončan zbog nekog mog, ili nekog do koga mi je stalo? Onda ja ne bih trebao suditi u tom predmetu.

Da li znate u kakvoj vezi je sudija Perić s tom tužiteljicom?

Ne znam. Ako bude upućen zahtjev za izuzećem sudije zbog ovih mojih riječi – o tome će se sudija Branko Perić izjasniti. Ja sam uvijek spreman da pod punom moralnom, materijalnom i krivičnom odgovornošću kažem kad i gdje je to bilo i o kojoj tužiteljici se radi. A radi se o jednoj od tužiteljica koja je radila na predmetu „Dženan Memić“. I ono što je svakako indikativno – sudija Branko Perić govori da su tužioci u ovom predmetu radili na osnovu pretpostavki, da su se, da kažem narodski, „zalijetali“. Pa kako ni jedan put i ni u jednoj rečenici nije spomenuo da je Vrhovni sud, a prije toga dva puta Kantonalni, utvrdio da je u pitanju bila lažna optužnica? Dakle, saobraćajne nesreće nije bilo. Kako je moguće da sudija Perić kaže da je smetnja ovom postupku bila istraga koja je još u toku? Pa kakav je cilj postojanja krivičnog djela „pomoć učiniocu nakon izvršenog krivičnog djela“, čija svrha se sastoji u tome da se sankcioniše neko ko pomaže njemu poznatom počiniocu ubistva da ne bude otkriven? Kako možete okončati istragu ako niste otkrili počinioca ubistva? A zakon vam daje mogućnost da procesuirate sve one koji pomažu tom počiniocu da ostane neotkriven. A ko je taj ko je počinio ubistvo i da li je to 100% ubistvo – to se razjašnjava na osnovu svih okolnosti slučaja i ne traži se da prvo bude donijeta pravosnažna presuda da je „taj i taj ubio“ i da je ubistvo u pitanju. Nema smisla nakon presude ubistva progoniti nekoga da je pomogao učiniocu da ostane neotkriven. Zakon dopušta da se u sklopu svih okolnosti slučaja istražuje i onaj ko opstruiše istragu.

Šta ovo iskustvo i prvostepena presuda znače za slučaj Dragičević?

Ona ne znači samo za predmet Dragičević, ona znači za sve predmete. Dakle, gospodin Pribe nije naivan. Nakon što je napravio inventuru pravosuđa i vidio da brojne stavke nedostaju, podnio je negativan izvještaj u kojem je vrlo jasno poručio da su ova dva slučaja test. Danas smo od sudije Branka Perića čuli da se taj test ne može polagati dok se istraga ne okonča. Ja ga javno pitam: Kako okončati istragu u predmetu koji su opstruisali tužioci i policijski službenici – a bez dokazivanja njihovih opstrukcija? Zato je gospodin Pribe rekao da je to test. Nije svaki predmet test, ali predmet u kojem tužioci i policajci zataškavaju ubistvo – jeste test. I zbog toga je ova današnja odluka poruka žrtvama da moraju biti uporni, ali ne na način da sudija saopštava tužilaštvu da ubuduće ne podiže ovakve optužnice, nego baš na suprotan način. Tužioci, u svakom slučaju gdje postoji sama sumnja – moraju voditi istragu. Sudija Perić mora znati da je za sumnju dovoljno postojanje okolnosti koje ukazuju da ste vi izvršili djelo. A o optužnicama odlučuje sud. Pa je ostalo potpuno nejasno kakva je poruka sudije Perića prema oštećenom Memiću da bude uporan ako je prije toga dao poruku tužiocima da ubuduće vode računa šta rade? I da ne smijemo dozvoliti hapšenje tužilaca. Pa zašto smo ranije hapsili i sudije i tužioce? Ko je to propisao da su tužioci iznad zakona? Ko im je dao ovlaštenja da zataškavaju ubistva? Ljut sam jer obrazloženje presude koje je danas izrekao sudija Branko Perić u jednom dijelu odudara od sadržaja dokaza, a u drugom dijelu je potpuno nesuvislo i nepotrebno.