Evropski sud objavio presudu protiv BiH: Etnokratija umjesto demokratije

Evropski sud za ljudska prava objavio je u cjelosti presudu u predmetu Slavena Kovačevića protiv Bosne i Hercegovine u kojoj je utvrđeno da je došlo do povrede člana 1. Protokola br. 12. (opšta zabrana diskriminacije) uz Evropsku konvenciju o ljudskim pravima zbog toga što “Kovačević nije adekvatno zastupljen u Domu naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine i Predsjedništvu Bosne i Hercegovine”.

Sud je utvrdio da trenutni politički sistem daje prednost etničkoj zastupljenosti u odnosu na političke, ekonomske, društvene, filozofske i druge faktore, što pojačava etničke podjele u zemlji i potkopava demokratski karakter izbora. „Konstitutivni narodi“ očigledno uživaju povlašten položaj u sadašnjem sistemu.

Zastupanje političkih stavova

U presudi se navodi kako se Kovačević se etnički ne izjašnjava, te da živi u Sarajevu koje se nalazi u Federaciji. Naveo je da kandidati koji najbolje zastupaju njegove političke stavove nisu bili iz “odgovarajućeg” entiteta i/ili “odgovarajućeg” etničkog porijekla, tako da nije mogao glasati za njih na parlamentarnim i predsjedničkim izborima 2022. godine.

Pozivajući se na član 14. (zabrana diskriminacije) Evropske konvencije o ljudskim pravima, a u vezi sa članom 3. Protokola br. 1. (pravo na slobodne izbore), i član 1. Protokola br. 12. (opšta zabrana diskriminacije), podnositelj predstavke se žalio da zbog kombinacije teritorijalnih i etničkih kriterija koji se primjenjuju na Dom naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine nije mogao glasati za kandidate po svom izboru na posljednjim parlamentarnim izborima održanim 2022. godine. Zbog istih razloga, nije mogao glasati za kandidate po svom izboru na posljednjim predsjedničkim izborima na državnom nivou održanim iste godine.

Sud je naveo da se podnositelj predstavke u suštini žali da zbog aranžmana podjele vlasti, Bosna i Hercegovina nije istinska demokratija, već “etnokratija“ u kojoj je etnička pripadnost – a ne državljanstvo – ključna za osiguranje moći i kontrolu resursa i u kojoj tri dominantne etničke grupe kontrolišu državne institucije u cilju ostvarenja svojih interesa, a svi drugi su građani drugog reda.

Sud je uzeo u obzir historijski kontekst, prije svega da je cilj spornih aranžmana podjele vlasti bio okončanje brutalnog sukoba obilježenog genocidom i „etničkim čišćenjem”. Priroda sukoba je bila takva da se nije mogao osigurati mir bez pristanka na “konstitutivne narode”.

Vitalni interesi

-Stoga se ne može isključiti da bi postojanje gornjeg doma sastavljenog samo od predstavnika tri dominantne etničke grupe bilo prihvatljivo u kontekstu Bosne i Hercegovine, pod uslovom da su ovlaštenja Doma naroda ograničena na precizno, usko i strogo definisane vitalne nacionalne interese “konstitutivnih naroda“. Međutim, donošenje svih zakona zahtijeva saglasnost Doma naroda. Iz tog razloga, u njemu moraju biti zastupljeni svi segmenti društva. Trenutno uređenje daje prednost etničkoj zastupljenosti u odnosu na političke, ekonomske, socijalne, filozofske i druge faktore, što pojačava etničke podjele u zemlji i potkopava demokratski karakter izbora – naveo je Sud u svojoj presudi koja se nalazi na ovom LINKU.

-Sud nije našao nijedan razlog da odstupi od svoje sudske prakse, posebno od presuda Sejdić i Finci, Zornić i Pilav, u kojima je Sud utvrdio diskriminaciju osoba koje ne pripadaju „konstitutivnim narodima“ u Bosni i Hercegovini, i onih koji ne ispunjavaju kombinaciju uslova etničkog porijekla i mjesta prebivališta u pogledu njihovog prava da se kandiduju za Dom naroda i Predsjedništvo Bosne i Hercegovine. Sud je takođe naveo da se Komitet ministara Vijeća Evrope 7. juna 2023. godine bavio statusom izvršenja presuda iz grupe Sejdić i Finci i donio odluku po tom pitanju – istaknuto je u presudi.

Konačno, zaključuje Evropski sud, iako Konvencija nije zabranila državama članicama da različito tretiraju različite kategorije stanovništva kako bi ispravile “stvarnu nejednakost” među njima, nijedan od “konstitutivnih naroda” nije bio u položaju ugrožene manjine. Naprotiv, “konstitutivni narodi” očigledno uživaju povlašten položaj u trenutnom političkom sistemu.

Sud je stoga odlučio da je došlo do povrede člana 1. Protokola br. 12. u vezi sa pritužbom podnositelja predstavke koja se ticala sastava Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine.

Kovačević se žalio i na to da je na izborima za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine njegov izbor bio ograničen na one kandidate koji se izjašnjavaju kao Bošnjaci i Hrvati, jer samo stanovnici Republike Srpske imaju pravo glasati za one kandidate koji se izjašnjavaju kao Srbi.

Etnički kriteriji

Pored toga, oni koji se ne izjašnjavaju kao pripadnici “konstitutivnih naroda” nemaju uopšte pravo da se kandiduju na izborima za Predsjedništvo. Podnositelj smatra da je zbog takve kombinacije teritorijalnih i etničkih kriterija njegovo zakonsko pravo glasa ograničeno na način koji ga diskriminiše prema mjestu prebivališta i na etničkoj osnovi. Pošto je Sud već utvrdio da ova kombinacija teritorijalnih i etničkih kriterija predstavlja diskriminaciju protivnu članu 1. Protokola br. 12. u kontekstu učešća na izborima za Dom naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, zaključio je da isto važi i za glasanje na izborima za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine.

Prije svega, podnositelj predstavke nije imao mogućnost da glasa za kandidate koji se ne izjašnjavaju kao pripadnici “konstitutivnih naroda” (pošto oni nemaju pravo da se kandiduju). Nadalje, budući da mu je prebivalište u Federaciji, podnositelj nije imao pravo da glasa za kandidate koji su se izjasnili kao Srbi. Stoga, za razliku od Bošnjaka i Hrvata u Federaciji i Srba u Republici Srpskoj, podnositelj predstavke nije adekvatno zastupljen u kolektivnom Predsjedništvu. Njega dakle različito tretiraju prema mjestu prebivališta i na etničkoj osnovi. Sud je pritom naveo da je Predsjedništvo političko tijelo države, a ne entiteta. Njegova politika i odluke tiču se svih građana Bosne i Hercegovine, bilo da žive u Federaciji, Republici Srpskoj ili Brčko Distriktu.

Osim toga, Sud je zauzeo stav da stvarna politička demokratija, zasnovana na slobodnom pravu glasa, najbolje doprinosi očuvanju mira i dijaloga. Stoga, glasanje na izborima mora biti zasnovano na političkom, a ne na etničkom kriteriju. Čak i kada bi se zadržao neki vid etničkog predstavljanja, on bi morao biti sekundaran političkom predstavljanju, ne bi smio diskriminisati “ostale i građane Bosne i Hercegovine” i morao bi uključivati etničku zastupljenost na nivou cijele države.