Evo šta nauka kaže o Praljkovom činu samoubistva

Prošle sedmice u haškoj sudnici svijet je uživo svjedočio samoubistvu hrvatskog generala Slobodana Praljka, koji je nekoliko trenutaka ranije osuđen na 20 godina zatvora zbog zločina počinjenih tokom rata u BiH. Praljak je pred sudskim vijećem prvo izjavio da se ne osjeća kao ratni zločinac, a potom ispio cijankalij iz bočice koju je držao u desnoj ruci.

Praljkov čin sucida od strane zvanične Hrvatske (koja je istom presudom potvrđena kao učesnica udruženog zločinačkog poduhvata) prokomentarisan je kao čin herjostva i mučeništva.

Većina hrvatskih medija taj je čin sucida popratila na isti način. Očekivano, u medijima i među zvaničnicima sa “suprotnih” strana plasirana je sasvim drugačija slika o Praljkovom činu.

No, šta o činu suicida kaže nauka, koja je lišena nacionalne, teritorijalne i svake druge pripadnosti, na osnovu kojih je ovih dana formirano mišljenje o tom činu, kada je general Praljak u pitanju.

“Psihijatrijski poremećaji su najčešći uzroci suicida, u gotovo 90 posto slučajeva. Od toga, depresivni poremećaj je uzrok suicida u 60 do 80 posto slučajeva. Zloupotreba psihoaktivnih tvari i alkohola, naročito u mladih je drugi po učestalosti uzročnik suicida, od 5 do 15 posto, dok su psihotični poremećaji treći uzrok suicida u oko 10 posto slučajeva, a zatim slijede demencija i delirij.

Žalovanje i dugotrajne socijalne poteškoće, uzročnici su suicidalnog ponašanja.

Socijalna izolacija – samački život, nedostatak povjerenja i topline, također mogu biti uzročni faktor za suicidalno ponašanje.

Somatske bolesti koje izazivaju patnju, teške hronične bolesti mogu biti uzrokom suicidalnog ponašanja.

Suicid potiče od lat. riječi sui, što znači sebe i cidium, što znači ubistvo. Samoubostvo je autoagresivni čin, sa fatalnim ishodom, pri čemu je težnja za usmrćenjem bila očigledna okolini. Kod parasuicida ili tentamena (pokušaja), takva težnja postoji, očigledna je, ali nije dovršena.

Motivi za suicid su svjesni i nesvjesni, a ako nisu uzrokovani psihičkim poremećajem, mogu se pokušati objasniti kao autonomna odluka osobe, koja više ne želi živjeti pod uslovima koji su u apsolutnom neskladu sa njenim sistemom vrijednosti ili nemogućnosti prihvaćanja nepodnošljive situacije. To je čin u kojem se težnja za smrću, isprepliće sa pozivom za pomoć, za životom, upućeno okolini suicidne osobe.

U antičko doba, Platon i Sokrat su osuđivali suicid, ali su ga stoici smatrali najvišim izrazom slobode i kreposti. U Starom i Novom zavjetu nema osude suicida, već je sv. Augustin u svom djelu “De civitate dei”, osudio suicid i izjednačio ga sa homicidom.

Holesterol i serotonin

U biološkim faktorima suicida najviše se izražavaju genetska istraživanja, kao i uticaj holesterola i serotonina na suicid.

Holesterol i suicidalnost

Na početku 1990. godine, analize stope mortaliteta kliničkih ispitivanja vezanih za prevenciju, pokazala su vezu niskog holesterola i neprirodne smrti. Postoje i studije koje pokazuju značaj niskog holesterola i ponavljanih suicidalnih pokušaja.
Kod pacijenta koji su primljeni na bolničko liječenje nakon pokušaja suicida, isto tako se nalazi nizak nivo holesterola.
Nizak nivo holesterola se nalazi i kod paničnih poremećaja i anoreksije nervoze.

Nizak nivo holestrerola se nalazi i kod osoba koje imaju parasuicidalno ali i naslino ponašanje u ponavljanoj formi. Neke studije pokazuju kauzalnu vezanost između holesterola i uopšte nasilja. Studije su zanimljive kada pokazuju nizak nivo holesterola uz suicidalni rizik, a u slučaju povišenog holesterola rizik od metaboličnih bolesti.

Serotonin i suicidalnost

Smanjenje serotoniske funkcije povezano je sa suicidalnim ponašanjem kod niza psihijatrijskih poremećaja, od schizofrenije, depresije, bolesti zavisnosti i poremećaja ličnosti…

Ispitivanja post-mortem mozga su pokazala da je serotoniska disfunkcija povezana sa suicidom, koncetraisana u ventralnom prefrontalnom korteksu (VPK). Serotoniski dotok u ove djelove mozga može doprinijeti inhibiciji (auto i hetero) agresivnog ponašanja, što bi smanjilo rizik i od suicidalnog ponašanja.”