Energetski (ne)efikasna BiH

Bosna i Hercegovina gotovo 20 posto bruto nacionalnog dohotka troši na energiju. To je visok procenat, posebno kada se uporedi sa zemljama Evropske unije, koja troši nešto više od 4, 75 posto BDP-a na energiju. Evropska unija je energetsku efikasnost istakla kao jedan od ključnih načina za postizanje ciljeva održivog razvoja, a za Bosnu i Herecegovinu ona je i ključna za održivi razvoj, piše Radio Slobodna Evropa.

Smanjenje potrošnje energije, uštede u troškovima i smanjenja emisija ugljen dioksida CO2, a koje, pritom, ne narušavaju uslove rada i života ljudi, cilj je energetske efikasnosti. Nakon rata u Bosni i Herecgovini, kada je stambeni fond bio gotovo devastiran, gradilo se, ali se nije tada vodilo računa o materijalima i gradnji zbog koje će energija biti kvalitetno iskorištena. To je izazvalo niz posljedica, kaže stručnjak za energetsku efikasnost Nihad Harbaš.

„Tadašnja gradnja bila je, rekao bih, neefikasna, od nekih elemenata, šljako-betonskih blokova, bez termoizolacije, materijala koji ne zadovoljavaju sve faktore koji se tiču energetske efikasnosti. Samim tim nastajali su određeni problemi tipa prekomjerne potrošnje energije, pojave vlage, plijesni itd, do nekog globalnog nivoa urbanih sredina, zagađivanja okoliša zbog, prije svega, individualnih ložišta, jer uvijek moramo imati na umu socijalnu kartu stanovništva.“

Smog i nekvalitetan vazduh, u Sarajevu na primjer, koje gotovo svake zime parališu grad, najčešće se javljaju zbog grijanja na ugalj i drva. Nakon rata u Sarajevu kvalitet vazduha nije bio tako loš, sve do prije deset godina.

„Godine 2009. na svjetskom tržištu plin je poskupio za 33 posto. Bilo je masovno isključenje sa toplana i sa ‘Sarajevo gasa’ kao preduzeća koje distribuira ili toplotnu energiju ili plin. Iz jednog podatka: samo u jednoj godini 40.000 ljudi se ‘otkačilo’ sa tih sistema, a bila je velika potražnja za električnim grijalicama u tržnim centrima, također masovan prelazak na ogrijevno drvo i na ćumur. I to je najviše doprinijelo u smislu zagađenja okoliša – socijalna karta stanovništva koje ne može da plaća te visoke troškove, a samim tim, na neefikasan način većinom nabavlja energent tik pred sezonu grijanja.“

Ipak, pozitivne promjene se dešavaju. Svijest građana se mijenja, napominje Harbaš.

„Stanovništvo sve više postaje osviješteno, skupi određeni budžet i ‘utopljava’ kuću – stavlja fasadu, mijenja prozore ili nabavlja neki efikasniji sistem, kao što su kotlovi na pelet itd. No, to mora pratiti država, s jedne strane propisima i kontrolama, da ne može svako raditi kako želi, da uredi tržište, da ne može jedan pelet poskupiti za 200 ili 300 posto, to se tržište mora urediti, i sa treće strane, da propiše određene mehanizme subvencija, poticaja, da bi neko koristio efikasniji sistem, da li u proizvodnji energije ili uštedi energije, dakle, poticaja za termoizolaciju, za prozore, za sva ona rješenja o kojima govorimo o energetskoj efikasnosti.“

Poticaje za termoizolaciju i bolju energetsku efikasnost za sada imaju javne ustanove u BiH kroz projekt Zeleni ekonomski razvoj (GED). GED projekt provodi, između ostalih, Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP) uz finansijsku podršku Vlade Švedske, Fonda za zaštitu okoliša Federacije BiH i Fonda za zaštitu životne sredine i energetsku efikasnost Republike Srpske. Elvis Hadžikadić, projektni menadžer za Zeleni ekonomski razvoj, objašnjava:

„Javni sektor u Bosni i Hercegovini karakteriše velika potrošnja energije. Kao što je u Evropskoj uniji, javni sektor treba da bude i primjer ostalim sektorima u BiH. Što se tiče samih efekata kroz ovih implementiranih 137 javnih objekata, ostvarene uštede su oko 55 posto energije generalno, kreirali smo uštede u budžetima od četiri miliona konvertibilnih maraka godišnje. Pored ovih finansijskih ušteda, povećanja komfora prilikom rekonstrukcije tih objekata, smanjenja emisija CO2, možemo govoriti i o nekim indirektnim benefitima. Na primjer, u Novoj Bili, kroz implementaciju energetske efikasnosti, ostvarene su uštede na godišnjem nivou od sto hiljada konvertibilnih maraka, i bolnica je, na bazi tih ušteda uspjela da popravi CT aparat. Imali smo primjere gdje su ustanove proširile svoje kapacitete, zaposlile nove ljude.“

Osim javnog sektora, koristi od ovog projekta imali su neki privatnici, no domaćinstva trebaju pričekati.

„Sam fond je napravljen i pripremljen da se u budućnosti, skorijoj ili daljoj, mogu implementirati i sufinancirati mjere od strane građanstva, ali za taj dio će biti potreban jedan veći financijski volumen, koji, nažalost, trenutno ne postoji u Bosni i Hercegovini. Potrebno je otvaranje pristupnih fondova i dodatnog novca koji će se moći koristiti za provođenje tih mjera. Na različitim nivoima vlasti već postoje programi gdje građani mogu ostvariti određene grantove. U Kantonu Sarajevo, na primjer, postoji program koji provodi SERDA, gdje je moguće ostvariti i do 45 posto investicije kroz grant.“

Evropska unija je napravila strategiju energetskog razvoja, čime je postala svjetski lider u borbi protiv klimatskih promjena. Ciljevi novog okvira EU-a za klimu i energetiku za 2030. su smanjenje emisija stakleničkih plinova za 40 posto u odnosu na 1990. godinu.

Obavezujući cilj je da, u cijeloj Evropskoj uniji udio obnovljive energije bude najmanje 27 posto. Koliko se obnovljivi izvori energije koriste u Bosni i Hercegovini odgovara Nihad Harbaš, stručnjak za energetsku efikasnost.

„Rekao bih da nije na najbolji način regulisano, jer postoje poticaji samo za pravna lica koja proizvode električnu energiju iz obnovljivih izvora i dobijaju određenu naknadu ili poticaj za to. A taj poticaj ili tu naknadu, u stvari plaćaju građani, svi potrošači električne energije. Na računu za električnu energiju imate stavku za obnovljive izvore energije. Godišnje se na nivou Federacije BiH skupi nekih 35 miliona KM. Međutim, tu je problem što samo pravna lica mogu da pristupe. U razvijenim zemljama, čak i u susjednim zemljama koje su u Evropskoj uniji, razvili su taj model da i građani mogu postaviti solarni panel na svoju kuću, trošiti električnu energiju koliko im treba, a višak plasirati u mrežu i dobijati neku naknadu. Mi trenutno nismo odmakli puno u tome, iako smo se obavezali kroz Ugovor o uspostavi energetske zajednice da ćemo imati nekih 40 posto udjela energije iz obnovljivih izvora u bruto finalnoj potrošnji, međutim, još uvijek je upitno da li smo ili nismo ispunili taj cilj. I ne treba nam biti cilj da ispunimo neke obaveze, nego da ustvari efikasnije koristimo energiju, da uštedimo novac i da razvijemo privredu.“

Bosna i Hercegovina je potpisivanjem Ugovora o uspostavi Energetske zajednice, kao i Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, preuzela obavezu usklađivanja vlastitog zakonodavstva sa zakonodavstvom Evropske unije te usvajanja evropskih direktiva i standarda u području energetike.