DW: O podjelama i ratu govore politički gubitnici da zadrže vlast

Od Beograda preko Banja Luke pa do Prištine političari ponovo govore o ratu i podjelama. No brzo u oči upada sljedeće: To govore politički gubitnici koji pokušavaju zadržati svoju vlast, smatra Frank Hofmann u tekstu za DW.

Za ambasadu SAD-a u Sarajevu Milorad Dodik je u međuvremenu persona non grata. Predsjednik Republike Srpske godinama priča o odvajanju tog entiteta od BiH. Pozornost američke diplomacije se njemu dopada – jer mu pomaže u njegovanju njegovog imidža kao navodnog spasitelja srpstva kojeg on želi osigurati referendumom o nezavisnosti.

Kako bi se razumjelo što zaista stoji iza ove politike, korisno je razmisliti o njenim posljedicama do kraja: ukoliko bi se Republika Srpska htjela odcijepiti, onda protesti bošnjačkog i hrvatskog stanovništva u ovom području, a radi se o gotovo pola teritorija BiH, nisu više isključeni.

Posljedica: nemiri, koji vjerovatno ne bi mogli proći bez prolijevanja krvi. Bosanske policijske snage bi se brzo našle u situaciji u kojoj bi morale priznati da nisu dorasle situaciji. Kao rezultat toga bi vojna misija EU “Althea”, koja je stacionirana u BiH, vjerovatno morala tražiti pojačanje.

Zadatak ove misije je brinuti se za sigurnost i stabilnost i pomoći bosanskohercegovačkoj vlasti u provedbi mira. Ako to vlasti u ovoj zemlji to više nisu u stanju, misija ima mogućnost intervenirati s postrojbama za brzo djelovanje koje čekaju spremne u državama koje učestvuju u ovoj misiji. Riječ je o ukupno 1200 vojnika, spremnih za borbeno djelovanje, iz država članica NATO-a, koje bi u roku od nekoliko dana mogle patrolirati ulicama Banja Luke i Sarajeva i u ekstremnom slučaju i vojno intervenisati.

To bi značio i kraj suvereniteta bosansko-srpskog vodstva u Banja Luci. To bi vjerovatno značilo i politički kraj vođe bosanskih Srba Milorada Dodika. Jer prijateljska vlada u srbijanskom glavnom gradu Beogradu onda više ne bi mogla podržati huškače. Tamošnji premijer Aleksandar Vučić naime slijedi proevropski kurs.

To naravno beogradske političare ne sprječava od toga da sada ponovo pričaju o ratu. Tomislav Nikolić je predsjednik a to znači i vrhovni komandant Oružanih snaga. On je nedavno zaprijetio da će poslati srbijansku vojsku u Mitrovicu jer se tamošnja srpska manjina tamo osjeća ugroženom.

Svim tim kriznim scenarijima je zajedničko to da bi pogođene zemlje u svom ekonomskom razvoju bile bačene unatrag najmanje deset godina. S posljedicom da bi društva ne samo ekonomski, nego i politički bila još više ovisna od velikog susjeda Evropske unije.

Dosadašnjim vladajućim elitama, koje agiraju koristeći nacionalističku retoriku, bi bila oduzeta vlast i one bi postigle suprotnost od onoga čemu zapravo teže – osiguranju njihove moći.

Dakle aktualne verbalne prepirke na Balkanu nisu ništa više nego prazne riječi neprikladne vremenu u kojem su izgovorene. Prazne floskule jedne generacije političara koje je na vlast doveo raspad bivše Jugoslavije. Socijalistička višenacionalna država je nakon četiri desetljeća totalitarne vladavine okončana, njeni nacionalistički grobari su preživjeli do danas. Sasvim je moguće da je sada njihovo vrijeme pri kraju.

Oni još uvijek pokušavaju kod biračkog tijela svojom nerealnom retorikom zamaskirati svoju bijednu bilancu koju su ostvarili kada je riječ o zapošljavanju i standardu. Još uvijek nedostaju političke alternative – no to bi se ipak moglo promijeniti.