Dvije strane 1. maja u BiH: Jedni slave, drugi bi “legli na travu i plakali”

Lijepo vrijeme i neradni dan povodom Međunarodnog praznika rada, 1. maja, izmamili su danas brojne Banjalučane na popularna izletišta u gradu na Vrbasu, javlja Anadolu Agency (AA).

Izletište Banj brdo, nekadašnji Šehitluci, privuklo je veliki broj uglavnom mladih ljudi koji slave uz roštilj i muziku. Na Trešnjiku, gdje veliku travnatu površinu okružuje drveće, mnogi su uživali u sportovima sa loptom, a neki od njih su i pjevali uz gitaru.

Miloš Đukić, student, kaže da za njega 1. maj predstavlja odmor koji će provesti roštiljajući sa prijateljima.

“Radi se tokom cijele godine i ovo je savršena prilika da se odmori, provede vrijeme sa prijateljima i nakon toga svi nastave raditi što su radili”, rekao je Đukić.

Većina izletnika danas je u Banjaluci pekla roštilj, sa nezaobilaznim banjalučkim ćevapima, a za razliku od nekadašnjih vremena, oni koji za 1. maj peku jagnje postali su rijetkost.

Jedan od njih je Zoran Miljković, koji je sa porodicom, braćom i kumovima odlučio da i ove godine tradicionalno proslavi Međunarodni praznik rada. Na Trešnjik su stigli juče popodne, a nako što su sinoć kuvali čorbu, danas će se počastiti jagnjetinom sa ražnja. Miljković je ekipi AA objasnio da se često okupljaju.

“1. maj predstavlja i povod za druženje, ali i praznik, neradni dan, pa možemo se okupiti u većem broju”, kazao je Miljković.

Mnogi izletnici danas su se odlučili i da uživaju na obalama Vrbasa, pa se roštiljalo i na plaži Abacija, dok su se na plaži kod sportske dvorane Obilićevo okupili stari i mladi jugonostalgičari.

Naime, na toj lokaciji Društvo Josip Broz Tito iz Banjaluke organizovalo je prvomajsko druženje slično nekadašnjim, ali skromnije. Tokom dana počastiće se pasuljem koji kuhaju pored Vrbasa, a Mirko Raca, predsjednik Društva, prisjetio se kako je radni vijek proveo u Livnici čelika Jelšingrad i oranizovao prvomajske uranke na kojima se peklo po 40 jagnjadi i prasadi i obavezno vodio i orkestar.

“To su nezaboravni dani druženja radnika u proslavi svog praznika”, rekao je Raca i dodao da je nemoguće povući paralelu između nekadašnjih proslava i današnjih, jer se o ranijim okupljanjima pričalo i mjesec dana kasnije.

Osim toga, u prošlim vremenima radnici su, prema njegovim riječima, slavili i svoje uspjehe.

“To nije samo bio praznik rada zbog istorijskih događaja već i naših rezultata”, kaže on.

Ispričao je i da je godinama u penziji, a da mu je teško gledati kakva su vremena došla.

“Najradije bih legao na ovu travu i isplakao se za ovim sadašnjim radnicima”, rekao je Raca.

Plakao bi za svojih sedmoro unučadi i četvoro djece koji su “robovi uvezenog političkog sistema – kapitalizma”.

“Oni ne znaju ni ko su, ni šta su, ni kako se zovu, ni čiji su, znaju da rade, ali ništa od tog rada nema”, kaže Raca.

“Drugarska se pjesma ori, pjesma koja slavi rad”, svirali su muzičari na obali Vrbasa za duše onih koji žale što su prošla vremena socijalizma. Na njihovom repertoaru su mnoge pjesme koji su pjevali svi okupljeni “Sa Ovčara i Kablara”, “Od Vardara pa do Triglava”….

Minka Katana posjetila je ovaj skup, a ekipi AA ispričala je da su joj dok se spuštala na obalu Vrbasa krenule suze, jer je ovaj praznik za nju sve.

“Živjela sam, odrasla sam u vremenima kad smo se svi jako voljeli, ja sam nastavila da sve volim, sve ljude na planeti, sve volim i lijepo mi je. U mojoj koži mi je predivno”, rekla je Minka Katana.

Ispričala je i da će otići i na Šehitluke, gdje su mladi.

“Nije kao nekad, nema ozbiljnijih ljudi, gitara, harmonika, ali ima mladih, oni na svoj način to proslavljaju i meni je to sve u redu”, dodala je Minka.