Dubrovnik i Trebinje – saradnja na čekanju

Od posljednjega rata pa naovamo ovo je godina najintenzivnije saradnje između građana Trebinja i Dubrovnika, dva još uvijek politički zaraćena grada. Dok u Dubrovniku čekaju zvanično izvinjenje Trebinja zbog ratnih dešavanja, s druge strane o tome ne razmišljaju.

U međuvremenu građani su našli zajednički interes. Trebinjci u Dubrovniku rade za bolje plate, Dubrovčani u Trebinju kupuju po povoljnijim cijenama. Sagovornici DW smatraju da bi zvanično pomirenje dva grada donijelo blagodeti za obje strane. No, pitanje je da li će i kada do njega doći.

Izvinjenje prije svega

Jedini je uslov za saradnju izvinjenje, kaže za DW dubrovački gradonačelnik Mato Franković.

“Izviniti se i položiti vijence žrtvama agresije je minimalni demokratski uzus koji bi agresor trebao pokazati prema žrtvi. Moram napomenuti kako posljednje dvije godine veleposlanik Crne Gore u Hrvatskoj, na dan najjačih napada na Dubrovnik, dolazi u Dubrovnik i u čast žrtvama polaže vijenac i pali svijeću”, kazao je Franković za DW.

Iz službe za odnose s javnošću gradonačelnika Trebinja Mirka Ćurića kratko su nam poručili da se gradonačelnik neće oglašavati po pitanju odnosa dva grada.

Bivši gradonačelnik Trebinja i ratni direktor bolnice u ovom gradu Dobroslav Ćuk 2012. godine napravio je iskorak u saradnji dva grada. U Dubrovniku se rukovao sa tadašnjim gradonačelnikom Androm Vlahušićem, gdje su zajednički požalili zbog svega što se dešavalo u ratu. Veliku zaslugu za taj korak Ćuk pripisuje i tadašnjem vladiki Grigoriju.

„Međutim, to nije značilo izvinjenje. Mi ne prihvatamo titulu agresora i ne trebamo se izvinjavati zbog nečega što je neko tada radio. Poenta je da su ljudi poput mene i Vlahušića bili spremni da kažu da je strašno to što se dogodilo, da zažale za svim žrtvama, sa jedne i sa druge strane, i da požele da se to više nikad ne desi. To nema veze sa trebinjskim narodom, kao što nema veze ni sa dubrovačkim gosparima”, smatra Ćuk.

No, od tada pa do danas, misli on, nije se odmaklo mnogo iako je planova za saradnju bilo. Da bi dva grada sarađivala u punom kapacitetu potrebno je najprije izgladiti političke odnose, smatra, no ne vjeruje da će do toga skoro doći.

„Nakon sastanka u Dubrovniku trebali smo se sastati u Trebinju, međutim, ja sam izgubio na izborima, a i Vlahušić je izgubio i tu se stalo u tim zvaničnim odnosima. Otopljavanje političkih odnosa zavisi od zvaničnih politika. HDZ-u sad odgovara ovako stanje, jer to koristi u svoje politikantske svrhe. Suština je da Dubrovčani i Trebinjci nisu neprijateljski raspoloženi”, zaključuje Ćuk.

Ekonomista Ivan Jelčić iz Dubrovnika pojašnjava da trenutna situacija znači značajan priliv novca na područje Trebinja i očekuje da će se ovakav trend saradnje zadržati još neko vrijeme. No, ni on nije optimista da bi dva grada dobre odnose mogli prenijeti na politički teren.

“Potpuno je prirodno da pojedinci koriste prilike koje im se pružaju zbog geografske bliskosti. Dubrovnik je jedan od najrazvijenijih gradova u Hrvatskoj sa konstantnim rastom turizma. Taj rast je, uz razmjerno veće poresko opterećenje, Dubrovčanima donio i relativno više cijene namirnica u poređenju i sa ostatkom Hrvatske. Lošija ekonomska situacija u Trebinju rezultira i nižim cijenama i čini povoljnu priliku za nabavku jeftinijih proizvoda i usluga, dok je dubrovačka potreba za radnom snagom povećala plate i pružila priliku mnogim Trebinjcima za pristojnom zaradom”, pojašnjava Jelčić.

I za njega je izvinjenje vrlo važan korak u daljoj saradnji, no ne nada se da će se ono ikada dogoditi.

“Ako i uslijedi to neće biti ništa više od formalnosti”, smatra on. Ako bi do toga kojim slučajem došlo korist bi bila obostrana.

“Bolja saradnja sigurno bi doprinijela i povećanim dubrovačkim investicijama na trebinjskom području, kroz kupovinu nekretnina ili ulaganja u turističku, uslužnu i proizvodnu industriju, te jednostavnijim privrednim razmjenama. No, kako je izgledno da BiH u sljedećih deset godina neće postati članica EU privredne razmjene će i dalje biti otežane”, navodi Jelčić.

Dubrovačka novinarka Ivona Butjer za DW kaže da je vrijeme da priznamo – potrebni smo jedni drugima. Vjeruje da će vremenom popustiti i politička napetost između dva grada.

„Imala sam priliku upoznati nekolicinu Trebinjaca koji rade u Dubrovniku i rekli su mi kako nemaju nikakvih problema, kako su dobro prihvaćeni, a od ljudi koji me okružuju nisam čula niti jedan negativan komentar na tu temu. Naravno, postoji dio građana Dubrovnika koji ne gledaju blagonaklono na zapošljavanja radnika iz Trebinja i koji se kunu kako nikada neće preći granicu, mada to mnogi od njih rade, ali neće javno kazati, no oni su u manjini”, navodi Butijer za DW.

Smatra da će prije “mali ljudi”, građani, pomiriti političare, nego li će oni narušiti odnose građana.

“Dogodilo se to, nažalost, prije 30-ak godina, nadam se da više nikada nećemo biti toliko glupi. Stava sam kako je Dubrovnik apsolutno žrtva u ratu koji se dogodio i tu za mene nema dvojbe, ali isto tako vjerujem u pružanje ruku, u pomirenje, oprost, ljubav i saradnju, a ne u mržnju, netrpeljivost, odbijanje i separiranje”, zaključuje Butijer za DW i dodaje kako zvanične izjave s obje strane nisu uvijek bile dio ličnih uvjerenja onih koji su ih izgovarali, već je prije u pitanju bio populizam.