Država pred ubice istresa desetine hiljada KM
Nagib Suljić sjekirom je 23. novembra 2002. godine ubio svoju djevojku, a Fikret Hadžić je iz puške u Lukavcu 1. maja 2002. godine ubio troje ljudi.
Obojica su istog dana kada su počinili ubistva uhapšeni i strpani iza rešetka. I obojici je država, desetak godina kasnije, morala presudom Evropskog suda za ljudska prava, isplatiti veliki novac na ime nematerijalne štete – Suljiću 25.000, a Hodžiću 15.000 eura!
Inače, Hadžić je pravosnažnom presudom osuđen na 23, a Suljić na osam godina robije.
Prekršena Konvencija
Hadžić i Suljić žalili su se Evropskom sudu za ljudska prava i u tužbi protiv Bosne i Hercegovine naveli da je u njihovim slučajevima prekršena Evropska konvencija za sprečavanje mučenja i nehumanog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja.
Sud je žalbe prihvatio i donio konačnu i obavezujuću presudu. Hadžić je u februaru 2003. godine smješten u psihijatrijski odjel zatvora u Zenici i zbog toga je tužio domaće pravosudne institucije nakon čega je sklopio nagodbu po kojoj se neće dalje žaliti, a zauzvrat mu je isplaćeno 9.000 eura odštete, piše Dnevni list.
Međutim, ostao je zatvoren na istom odjelu sve do kolovoza 2008. godine. Žalio se Ustavnom sudu BiH koji je potvrdio da je prekršena Konvencija, a nakon toga i Evropskom sudu za ljudska prava tužio BiH i dobio je presudu u svoju korist.
Suljić je tri mjeseca nakon što je ubio djevojku osuđen na osam godina zatvora uz mjeru obveznog psihijatrijskog čuvanja u zdravstvenoj ustanovi. I on je do jula 2008. bio smješten u psihijatrijskom odjeljenju zeničkog zatvora. Podnio je aplikaciju Ustavnom sudu BiH koji je potvrdio da je prekršena Konvencija. Potom je uputio žalbu Evropskom sudu i dobio je presudu u svoju korist.
Evropski sud za ljudska prava prihvatio je njihove aplikacije, razmatrao ih “u paketu” i utvrdio je da su uvjeti u psihijatrijskom odjelu zeničke bolnice jako loši i nehumani što je utjecalo na konačnu presudu donesenu 7. juna 2011. godine.
Finansijski dio presude Evropskog suda za ljudska prava, BiH je izvršila, ali nije ostali dio jer još nema specijalizirane ustanove za smještaj neuračunljivih počinitelja najtežih krivičnih djela.
Prema neslužbenim procjenama, u ovom trenutku najmanje pedesetak psihički poremećenih osoba koje su počinile teška krivična djela nemaju se gdje liječiti i biti izolirani, a u skladu s Evropskom konvencijom! Radi se o izuzetno opasnim osobama po okolinu, a psihijatri naglašavaju da je njihova glavna karakteristika – nepredvidivost.
Prekjučer se presudom Evropskog suda za ljudska prava u predmetu ‘Hadžić-Suljić’ bavilo i Vijeće ministara BiH. Državna vlada zadužila je ministra pravde da u suradnji s ministrima pravde i zdravlja Republike Srpske “u roku od 30 dana predloži mjere kojima bi Zavod Sokolac bio spreman za prijem pacijenata u skladu sa Sporazumom koji su 2009. godine potpisali BiH, Federacija, Republika Srpska i Brčko Distrikt”. O čemu se radi?
Otvoren pa zatvoren
U novembru prošle godine svečano je otvoren Zavod za forenzičku psihijatriju na Sokocu, nakon što je šest godina trajala njegova obnova i opremanje. Za taj projekt Vlada Švicarske donirala je blizu sedam miliona maraka. Zavod je izgrađen i opremljen po najmodernijim evropskim standardima, sa osiguranom maksimalnom sigurnošću, a opremljen je i specijalistički centar za vještačenje.
Ima 50 soba sa ukupno 200 kreveta i, kako je rečeno na svečanom otvaranju, osnovan je odlukom Vlade RS-a i u njemu će raditi 147 radnika.
Međutim, Zavod još ne radi, a nadu da bi napokon mogao početi primati pacijente daje to što je prošle sedmice raspisan konkurs za prijem zaposlenika koji je otvoren do kraja mjeseca.
Kako će se riješiti problem koji dolazi iz Banje Luke i nameću ga vlasti RS-a, a po kojima je to isključivo entitetska ustanova, još nije poznato baš kao ni kakav će biti rezultat prekjučerašnjeg naloga Vijeća ministara državnom ministru pravde.
Država, entiteti i Brčko Distrikt potpisali su prije šest godina sporazum koji nikada nije proveden. U njemu je precizirano da se psihički poremećeni počinitelji najtežih krivičnih djela, bez obzira iz kojeg su dijela države, smještaju u Zavodu Sokolac. U njemu je precizirana i cijena po danu za jednog pacijenta – 72 marke, a račun da plaćaju sredine iz kojih je pacijent.
Računice su pokazale da bi to Zavodu godišnje donosilo više od četiri miliona maraka što bi bilo dovoljno za njegov nesmetan rad. Međutim, novac za otvaranje Zavoda nitko ne osigurava, a radi se o iznosu od oko 600.000 maraka. U proračunu RS-a za ovu godinu nije predviđena nijedna marka za tu namjenu, novac u proračunima nisu planirali ni država ni Federacija ni Brčko Distrikt.
Hoće li država preuzeti pravo upravljanja nad Zavodom za forenzičku psihijatriju na Sokocu, što bi bilo i najlogičnije, moglo bi biti poznato za mjesec dana.
