Dr. Suad Rožajac: UKCS je otpustio 200 radnika, pacijenti sami kupuju lijekove

Predsjednik Sindikata Univerzitetskog kliničkog centra Sarajevo, dr. Suad Rožajac, u intervjuu za “Slobodnu Bosnu” govori o trenutnoj situaciji u ovoj zdravstvenoj ustanovi i reformama koje provodi novi menadžment na čelu sa prof. dr. Sebijom Izetbegović, a koje, prema riječima dr. Rožajca, idu direktno na štetu kako pacijenata, tako i uposlenika UKCS-a.

Doktore Rožajac, kakva je trenutno situacija kada je riječ o odnosu između uposlenika UKCS-a i novog menadžmenta?

Sa dolaskom novog menadžmenta svi koji su imali ugovor o radu na određeno vrijeme su otpušteni, neki radnici su čak i telefonom obavještavani da ne moraju više dolaziti na posao… Prema mojim informacijama, radi se o oko 200 uposlenika. Mnogi od njih bili su tu zaposleni godinama po ugovorima na određeno vrijeme, i to na mjestima koja zaista zahtijevaju veliku stručnost u određenoj oblasti.

Naravno, velika je greška i prethodnih uprava UKCS-a što su te ljude držali na ugovorima na određeno po sedam, osam godina… S druge strane, novi menadžment takve je ugovore automatski i neselektivno prekidao, bez obzira na to da li je određeni radnik potreban na tom mjestu ili ne.

Dr. Suad Rožajac

Recimo, u Centru za srce radila su četiri medicinska tehničara koja su primljena na određeno vrijeme isključivo radi obuke za proceduru tzv. zlatnog sata, da rade u tim interventnim timovima, i oni su također otpušteni. Također, ljekarima je zabranjeno da putuju u inostranstvo na stručne seminare i edukacije, a to će dugoročno ostaviti posljedice na kvalitet medicinskog kadra u BiH.

Kada smo kod zlatnog sata, mnogo se spekulacija iznosi u javnost posljednjih dana – jedni tvrde da je ta procedura ukinuta, drugi da nikada nije ni zaživjela, iz menadžmenta UKCS-a opet kažu da zlatni sat funkcioniše i da se redovno provodi… Šta je istina?

Zlatni sat je funkcionisao po principu da su ljudi koji su radili u tim timovima odgovarali po pozivu. Znači, kada se pojavi pacijent kod koga je potrebna hitna intervencija na srcu, ti ljudi su dolazili od kuće u bilo koje vrijeme i obavljali taj posao. Međutim, prethodnom menadžmentu se učinilo skupo da plaća dodatno te ljude, prekovremene sate, račune za taksi…

Na kraju su primili ova četiri tehničara koja sam spomenuo i koji su nakon tri mjeseca obuke trebali da se uključe u taj sistem, ali onda je novi menadžment jednostavno prekinuo njihove ugovore. Sada su neke od njih vratili na posao jer su shvatili da su im ti ljudi neophodni.

Dakle, zlatni sat ne funkcioniše onako kako bi trebalo već mjesecima i to je činjenica – ako dobijete infarkt do četiri sata popodne, možda vas i uspiju spasiti u tih sat vremena, a poslije šta vam Bog da… Ako i preživite, ostaćete invalid jer se u prvih sat vremena nisu obavili neophodni zahvati na srcu. Ovih dana, ponajviše zbog pritiska javnosti i medija, procedura zlatnog sata se ponovo uvodi, ali za sada je teško reći kako to funkcioniše u praksi.

U UKCS-u trenutno se provodi nova sistematizacija radnih mjesta, a u cilju racionalizacije troškova, kako navode iz menadžmenta. Šta podrazumijeva ta nova sistematizacija i hoće li ona zaista donijeti uštede?

Menadžment Kliničkog centra je nama iz Sindikata u februaru ove godine dostavio novi Pravilnik o radu, Pravilnik o platama i Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta koji su usvojeni na Upravnom odboru, a da pri tome niko nije konsultovao Sindikat, što je zakonska obaveza. Naša advokatska kancelarija tada je menadžmentu uputila dopis da nisu ispoštovali zakonom propisane procedure i zatražili smo da povuku svoje odluke.

No, nikada nismo od menadžmenta dobili informaciju da li je taj Pravilnik povučen i zbog toga smo podnijeli tužbu protiv menadžmenta. Prije izvjesnog vremena dostavljen nam je novi Pravilnik o sistematizaciji na usaglašavanje ali osam dana prije planirane odluke, iako zakon propisuje da se to mora uraditi mjesec dana prije donošenja namjeravane odluke.

Pri tome, dostavili su nam na usaglašavanje izmjene i dopune Pravilnika iz prošle godine, koji je odlukom iz februara stavljen van snage, što je potpuni pravni apsurd. Trenutno u UKCS-u u tom pogledu vlada opšti haos i niko ne zna na osnovu kojih pravilnika se zapravo radi. Ni šefovi klinika, ni radnici ne znaju kakav je sadržaj tih novih pravilnika, iako se menadžment hvali novom sistematizacijom.

Jeste li imali sastanke sa novim menadžmentom UKCS-a u ova protekla četiri mjeseca, ili komunicirate samo pismenim putem?

Nismo imali sastanke, niti smo mogli da ih imamo jer iz menadžmenta to odbijaju. Odmah po dolasku novog menadžmenta na čelu sa profesoricom Sebijom Izetbegović upućen je zahtjev Federalnom ministarstvu za rad i socijalnu politiku da daju saglasnost da se meni kao predsjedniku Sindikata da otkaz, zato što već izvjestan period radim puno radno vrijeme samo za Sindikat.

Njihova zamjerka bila je što pored toga ne radim i kao ljekar, iako je zakonom propisano da predsjednik Sindikata može tu funkciju obavljati u punom radnom vremenu. A UKCS je ogromna mašinerija sa 3.000 članova Sindikata, tako da to i jeste posao koji zahtijeva puno radno vrijeme.

Međutim, novi menadžment mi nije dao saglasnost za to, a iz Ministarstva su im odgovorili da meni ne mogu dati otkaz jer osim mog rada u Sindikatu, nisu naveli kao obrazloženje nijedan drugi „prekršaj“.

Oni su sada zbog toga podnijeli tužbu protiv Ministarstva, koju im je Sud kao nepotpunu vratio na dopunu. Hoću da kažem da se menadžment direktno miješa u rad Sindikata, a pri tome kategorično odbija bilo kakvu komunikaciju sa Sindikatom i na sve naše pokušaje da ostvarimo komunikaciju s njima, ostali smo bez odgovora.

Sada su donijeli najnoviju odluku da glavne sestre na klinikama određuju ko će biti delegati za Skupštinu Sindikata te da se spiskovi tih delegata moraju dostaviti glavnoj sestri UKCS-a, koja je član menadžmenta, „radi daljnjeg postupanja“. Šta to znači? Znači praktično da svi delegati moraju prije dolaska na skupštinu Sindikata da se jave u menadžment, koji će im dati „upute“ kako da glasaju o određenim pitanjima. To je enormno kršenje zakona i nedopustivo miješanje u rad Sindikata.

Šta je sa dodatnim plaćanjem prekovremenog rada, je li tačno da je i to ukinuto?

Odluka o plaćanju prekovremenih sati donesena je još u vrijeme mandata Farisa Gavrankapetanovića i zanimljivo je da je profesorica Izetbegović tada u potpunosti podržala Sindikat, čak mogu reći da njena podrška bila ključna za donošenje pomenute odluke.

To pravilo poštovano je za vrijeme svih prethodnih menadžmenta, no sada je i to obustavljeno uz obrazloženje da radnik ne može imati višak radnih sati, iako već stižu sudske presude po kojima se ti sati moraju plaćati. Novi menadžment pokušava to riješiti tako što, recimo, sestrama koje rade u turnusima 12-24 sata i imaju višak sati nalažu da dolaze kasnije na posao, u 10, 12 ili čak u četiri sata popodne.

No, onda se postavlja pitanje ko radi za vrijeme dok te sestre nisu na poslu? Uglavnom, ne poštuje se Zakon o radu u kojem se jasno definiše šta je to prekovremeni rad. Pokušava se na jedan grub način prikazati kako je ovaj menadžment kvalitetan, kako će oni reorganizovati posao i smanjiti troškove za plate novcem koji će dobiti od Fonda…

Ali, poenta je u tome da oni to ne rade kroz reorganizaciju posla, nego na račun onoga što ne plaćaju radnicima, a morali bi da plaćaju. To se svugdje zove pljačka, a ne kvalitetno rukovođenje ustanovom.

Menadžment UKCS-a u svom saopćenju prije nekoliko dana naveo je da će podržati ukidanje dvojne ljekarske prakse – rada ljekara u javnim, i dodatno u privatnim zdravstvenim ustanovama. Kakvo je Vaše mišljenje o tome?

O tome se govori već nekoliko mjeseci i sve su indicije da je profesorica Izetbegović lično inicirala donošenje takve odluke u SDA. Vidim da većina građana smatra da je to dobar potez, međutim, treba sagledati kompletnu sliku. Jasno je da ima zloupotreba i da ima ljekara koji namjerno šalju pacijente u privatne klinike za koje rade, ali problem se ne rješava tako što ćete reći: e, sad ćemo skroz da zabranimo rad u privatnim klinikama.

One doktore koji zloupotrebljavaju svoj položaj treba imenovati i adekvatno kazniti, ali moramo znati da je zakonom propisano da svi zdravstveni radnici imaju pravo na dodatni rad u trajanju od 30% svog ukupnog radnog vremena. To je zagarantovano i međunarodnim konvencijama i Zakonom o zdravstvenoj zaštiti u BiH.

Dakle, zlatni sat ne funkcioniše onako kako bi trebalo već mjesecima i to je činjenica – ako dobijete infarkt do četiri sata popodne, možda vas i uspiju spasiti u tih sat vremena, a poslije šta vam Bog da… Ako i preživite, ostaćete invalid jer se u prvih sat vremena nisu obavili neophodni zahvati na srcu

Osim toga, činjenica je da vlasnici privatnih poliklinika angažuju najiskusnije i najtraženije ljekare, kod kojih bi pacijenti preglede u Kliničkom centru morali čekati i po nekoliko mjeseci. Imate ljude koji jednostavno ili ne žele da čekaju, žuri im se, ili imaju taj novac i prosto žele da odu u privatnu kliniku gdje će ih taj ljekar odmah primiti.

Na taj način se smanjuju i liste čekanja u UKCS-u. Ako se ukine dvojna praksa, ljekari će imati samo dvije opcije: ili da nastave raditi isključivo u javnim zdravstvenim ustanovama, ili da pređu isključivo u privatne poliklinike. U svakom slučaju, mislim da bi to samo išlo na štetu pacijenata kojima na taj način ograničavate mogućnosti za liječenje, a da ne spominjem da bi liste čekanja u UKCS-u bile još duže nego sada. Takav propis doveo bi do silnih turbulencija kako među ljekarima, od kojih bi veliki broj sasvim sigurno napustio UKCS, tako i među pacijentima.

Kakva je trenutno situacija sa snabdjevenošću lijekovima i ostalim materijalom u UKCS-u? Mnogi pacijenti se žale da sami moraju kupovati lijekove, terapije…

Nažalost, u to sam se i lično uvjerio, a o tome mi govore i mnogi poznanici i kolege.

Pacijenti su primorani da sami kupuju veoma skupe terapije koje koštaju i po nekoliko stotina maraka, a onda imaju opciju da pokušaju otići u Fond zdravstvenog osiguranja Kantona Sarajevo, koji bi im trebao refundirati ta sredstva.

Međutim, i sami znate da je to cijela administrativna procedura i veliki broj pacijenata se nikada neće ni javiti u Fond jer im se jednostavno ne da gnjaviti oko toga – a na to se i računa… Sredstva koja UKCS dobije od Fonda zdravstvenog osiguranja za potrošni materijal, a ne kupi ih, npr. reagensi za laboratoriju, hirurški konci, infuzije… – usmjeravaju se za pokriće dosadašnjih gubitaka i onda imate situaciju da Fond zbog refundacija koje vrši prema pacijentima ustvari dva puta plaća istu uslugu.

A menadžment UKCS-a moći će se tako predstavljati kao uspješan menadžment koji je smanjio dugovanja.