Dr. Enes Karić: Opijanja za Bajram su za moralno gnušanje

Blagdani su prilika da se čovjek nadkuči nad svoju egzistenciju, nad njezinu prolaznost, nad granične situacije svoje egzistencije – smrt, bolest, a tu su i ratovi, udesi, ali također i na radosne aspekte svoje egzistencije, poručio je u bajramskom intervjuu za Anadolu Agency (AA) prof. dr. Enes Karić, profesor na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, čija je uža oblast povijest tumačenja Kur'ana i metodologija tumačenja Kur'ana.

“Ako pratimo vrijednu tradicionalnu literaturu o islamu, ako pratimo duhovne komentare Kur'ana, tamo imamo velika poglavlja o blagdanima u islamu. Praktički, ta se poglavlja odnose i na blagdane u bilo kojoj svjetskoj religiji”, navodi prof. Karić.

Hadž zbir svih islamskih temelja

Vrlo je zanimljivo, kaže prof. dr. Karić, da ti tradicionalni komentari spominju da je arapska riječ za blagdan, odnosno islamska riječ za blagdan – eid, što znači povratak.

“Kao da nas ti blagdani podsjećaju i to je najvažnija poruka: evo, vraćamo vam se, o ljudi, vraćamo se, mi bajrami tokom godine. Pa, onda, i vi se sjetite Boga, vratite se Bogu. To je jedna ovako, rekao bih, vjerska, islamska poruka o blagdanima”, istakao je prof. Karić.

Navodi i kako blagdani imaju svoju socijalnu dimenziju, imaju svoju kulturnu dimenziju, kao i mnoge druge dimenzije.

“Ali, mislim da te druge ne bi trebale zatamniti ovu prvu dimenziju”, dodaje prof. Karić.

Smatra da niti jedan obred u islamu, u tom islamskom zdanju obredoslovlja, nije opisan sa toliko, vjerskog, duhovnog poriva kao što je to slučaj s obredima ili obredom hadža.

“Hadž je, zapravo, rekao bih, zbir svih ovih islamskih temelja kojih ima pet. Prvi je svjedočiti monoteizam. Dakle, šta to znači: da ovaj univerzum prožima, ipak, jedna sila. Religija to naziva Bogom. Sve religije, zapravo, svjetske nazivaju to Bogom. To je prvi stub islama. Drugi je kolokvijalno rečeno molitva ili namaz na perzijskom. Mi u Bosni i Hercegovini koristimo i, inače, u turskoj kulturalnoj zoni, naziv namaz. Ali, to je molitva kolokvijalno rečeno. U neku ruku, to znači pasti ničice pred tom silom koja objedinjava i stvara svu ovu vaseljenu, sve ove univerzume”, navodi prof. Karić.

Islam je nadišao rasne i nacionalne dimenzije

Treće je, kaže, u islamu dakako, sjetiti se ljudi, a to je zekat. U našem imetku, veli prof. Karić, treba se sjetiti onih koji su marginalizirani, koji su siromašni, koji su bolesni, koji su u potrebi.

“U našem imetku ima propisan dio za njih. Četvrti stub islama jeste ramazan. I onda slijedi hadž kao peti stub. Ali, sve je to hadž objedinio. Tamo ljudi svjedoče monoteizam, muškarci i žene. To su milioni hadžija. Oni, također, daju milodare. Oni, Boga mi, čekaju na obroke, pa pomalo i poste. Jer, sve to, tako da kažem, nije lahko, te obrede hadžijske obaviti. Treba stanovite napore imati”, kaže prof. Karić.

Hadž je, ističe Karić, prvo neki poziv da budete zajedno sa milionima drugih ljudi.

“To je impozantno. Gdje god ste u Meki, Medini na Arefatu…, a ja sam tome bio svjedok, vi vidite rijeke ljudi – bijelih, crnih, žutih… Islam je, treba mu zahvaliti na tome, nadišao te rasne, da ne kažem, rasističke dimenzije koje neki ekstremni dijelovi čovječanstva stalno, nažalost, ispoljavaju. Islam je to nadišao i tu se vidi jedna simbolika te gline od koje je čovječanstvo stvoreno. Jer, pazite, samo za stotinu godina ili pedeset, osamdeset, sve čovječanstvo sa kojima ste vi tamo obavljali obred će biti zemlja. I to je strašno pomisliti da ćemo mi biti zemlja. Ali je tako. I to je jedna simbolika hadža”, poručuje prof. dr. Karić, koji je autor knjige “Crni tulipan – Putopis hodočasnika iz Bosne sa hadža”, koja je, osim na bosanskom jeziku, doživjela izdanje i na njemačkom, turskom, arapskom i engleskom jeziku.

Druga simbolika hadža, ističe prof. Karić, jesu ophodnje koje se dešavaju oko centralnog, središnjeg hrama ili Kabe, odnosno Ćabe, kolokvijalno nazvano u Bosni.

“Ophodnje su sa desna ulijevo. Dakle, obrnuto od kazaljke na satu ovih koje nosimo ili koje gledamo. Zašto? Pa, to je ideja povratka. Bez pitanja hoćemo li doći na ovaj svijet, mi smo došli. Imamo zadaću sada, prvenstveno moralnu, na ovom svijetu, i treba je ispuniti što bolje, što moralnije. Ali se naprosto moramo i vratiti. U Kur'anu ima jedna alineja: ‘Nijednome čovjeku nismo dali vječnost, ovdje, odmah, da je preživi.’ U religijama velikim, svjetskim, recimo svemirskim religijama – judeizmu, kršćanstvu, islamu naglašeno je – a posebno u islamu i kršćanstvu – vječnost se zarađuje, ali kroz mezar, kroz grob. Mora se imati iskustvo groba. Teško je to nama sve prihvatiti. Ali smo mi, osim što smo u svojoj slobodi na ovome životu ili tokom ovoga života, u velikim okeanima moranja na ovome svijetu”, navodi prof. Karić.

Udaljavanje od tradicionalnog obilježavanja Bajrama

Profesor Karić smatra kako smo se u Bosni i Hercegovini udaljili od moralnog, dostojanstvenog po vjeri sugeriranoga proslavljanja, obilježavanja i učestvovanja u bajramskim blagdanima i u tim veseljima.

“Jesmo, nažalost, udaljili smo se od svega toga. Postoji u velikim vjerskim zdanjima koje čovječanstvo živi milenijumima kultura pobožnosti. Pobožnost nije kapric. Pobožnost nije inat. Pobožnost mora i treba da se odvija kroz kulturne obrasce. A, za pretpostaviti je da su ti kulturni obrasci utemeljeni na moralu, utemeljeni na poštovanju drugih ljudi, da su utemeljeni na poštovanju islamske ljudske prirode. Naravno, već godinama imamo mi u Bosni opijanja za Bajram u određenim lokalima, restoranima… To je za moralno gnušanje. Kada se nad tim nadnesemo, kada to vidimo. Pogotovo kada vidimo incidente, tuče… To nas sve žalosti. Mislim da svi organizirani aspekti društva u Bosni i Hercegovini trebaju na to skrenuti pažnju. Bajram ne znač,i bahanalija ni u kom slučaju”, cijeni prof. Karić.

Svetkovanje Bajrama, poručuje prof. Karić treba biti u skladu sa onim što jeste poruka ovoga blagdana.

“Ovo ne znači da naša bosanskohercegovačka ili balkanska, muslimanska, islamska tradicija obilježavanja Bajrama ne treba da samu sebe ne inovira. Ali, inoviranje tradicije trebalo bi biti utemeljeno, opet, na moralu, moralu i moralu”, stava je prof. Karić.

Cijeni da su alimi već dali, ako se prati štampa koja se pojavila na arebici, prethodno na arapskom, turskom, perzijskom jeziku, a kasnije, u vrijeme modernizma, kada su se pojavile islamske i ulemanske knjige i na latinici i na ćirilici, odgovore kako treba da se praktički obilježava ili revnuje Bajram i njegovi lijepi dani.

“Mislim da je to, prije svega, porodični praznik. Rekoh, praznik u smislu da se ispraznimo od ovoga svijeta, one kolotečine koja nas je pritisla i da se otvorimo za puninu blagdana bajramskog. U tom smislu treba tumačiti ovo kada kažem praznik. Kažem, porodični praznik. Dakle, obradovati roditelje ako su nam živi, obradovati bračnog druga, djecu, obradovati prijatelje, komšije, susjede, darovima”, navodi prof. Karić.

Ne mora to, ističe, biti uz ovaj, Kurbanski bajram, samo kurbansko meso. Mogu biti i drugi darovi. Može biti, cijeni prof. Karić, dobra knjiga iz književnosti, religijske tradicije, filozofije… Ili, pak, posjeta i lijepa riječ.

“Lijepa riječ je u klasičnim islamskim djelima opisana kao sadaka. Svi smo mi siromasi kada je u pitanju to da li smo potrebni lijepe riječi. Lijepe riječi smo sigurno potrebni, naročito sada u ova uzburkama vremena, u vremena kada imamo ratne prijetnje na globalnom nivou. Stoga su ovi blagdani, potrebno ih je vratiti ondje gdje su oni uvijek i bili, a to je porodica, tradicionalne zajednice, i osjetiti smiraj ili bilo svoga srca.”

Prof. Karić kaže i da su u pravu oni koji praktički naznačavaju socijalnu dimenziju Kurban-bajrama.

“Odmah bih odagnao i bilo koju pomisao da su muslimani dobili to u svojoj vjeri da muče životinje. Naime, semitske religije – judeizam, kršćanstvo i islam, to su religije koje imaju takvu ekonomiju ishrane gdje jedu i meso. Praktički, uključene su životinje, odnosno njihovo meso, u taj ljudski jelovnik. Tako su to semitske religije, kako da kažem, propisale čovječanstvu. I vidimo sekularne kulture koje se temelje na semitskim religijama, one koriste meso. Naravno, ovdje kada je u pitanju Kurban-bajram, socijalna dimenzija toga, barem kako je ona opisana u ovim važnim djelima islama, klasičnoga islama, kurbansko meso treba da dođe do onih koji su u potrebi, do siromašnih, marginaliziranih”, poruka je prof. Karića.

U najnovije vrijeme, navodi, kada imamo organizirano društvo, bolnice, studentske domove, rudarske menze, đačke domove, obdaništa i uz ove blagodati tehnike, kada imamo frižidere i zamrzivače, smatra da se u cijelome svijetu sada, posebno u onom dijelu kojeg obilježavaju muslimani i kojega posjeti ovaj Kurban-bajram, da su riješeni mnogi socijalni problemi ishrane. I to, cijeni, baš kroz zamrzavanje kurbanskog mesa, kroz njegovo distribuiranje onima kojima je napojtrebnije.

Ni muslimani, ni kršćani, ni Jevreji nisu sami

“Vidite samo koliko je u Bosni i Hercegovini javnih kuhinja dobilo te vrste artikala. Ja bih volio, naravno kao i svi, da nema javnih kuhinja u BiH. Ali, drugo su ideali. Organizirana društva se bave onim u čemu ona jesu. A, mi jesmo tu gdje jesmo. Te javne kuhinje su potrebne. I sreća, da kažem, da je što više muslimanskoga svijeta to prihvatilo i u tom pogledu je jako važno isticati to da uz ovaj Kurban-bajram se, osim one njegove božanske dimenzije, uvidi i ta socijalna dimenzija. Jer, mnogo je alineja u Kur'anu, ali i Bibliji, gdje se kaže: ‘O, vi koji imate, to što imate, imajte jedan značajan dio za one ljude marginalizirane, obespravljene, ucviljene, koji nemaju. Uzmite to i podijelite.’ I to treba podijeliti tako što se ne razmećemo. Jer, imamo nekoliko poslovica na bosanskom jeziku. Pobožnost je ne razmetati se pobožnošću, nego to indiskretno uraditi. A, onaj ko vidi, on vidi. Bog vidi”, poručuje prof. Karić.

Smatra da radost Bajrama, osim muslimana, moraju osjetiti svi u okolini, komšiluku.

“Sada je era globalizacije. Da budemo iskreni, da budemo dosljedni, era globalizacije je bila praktički u svakoj imperiji. Austro-Ugarska je to bila, Osmanska imperija, Rimsko carstvo, u neku ruku, imalo je neku vrstu svoje globalizacije, veliki islamski halifati abasidski, emevijski bili su sistemi koji su globalizirali svoj prostor i zajednicu. I sada kao i prije, ali sada naročito religije nisu same. Nisu muslimani sami. Nisu kršćani sami. Nisu Jevreji sami. Nužno je, kada se tiče muslimana i Kurban-bajrama, da njihovu radost osjete i kršćani i Jevreji i ateisti, agnostici… To je naprosto tako i ko god želi da primi taj milodar kurbanskoga mesa ili drugi milodar za Bajram treba mu ga dati, sa njim sjesti. Ne bih rekao da treba sa njim sjesti u prozelitske svrhe, u smislu da ih pridobijemo da oni uđu u islam, nego da ih poštujemo kao dostojanstvena ljudska bića i da razgovaramo”, navodi prof. Karić.

Jer, poručuje, šta je važno: mnogo je religija na zemlji, više od sedam milijardi ljudi ima, ali nijedna religija nije većina.

“Muslimani nisu većina u odnosu na druge religije, kršćani nisu većina u odnosu na druge religije čovječanstva zajedno, Jevreji nisu većina u odnosu na druge religije čovječanstva zajedno… To je važno imati na umu. Sve više je ova ucviljena zemlja ekološkom katastrofom. Ona sve više poručuje da je ona jedan brod, svi smo na njemu i niko ga ne smije bušiti neodgovorno. Mislim, zato je potrebno isticati i tu socijalnu dimenziju Kurban-bajrama spram kršćana, Jevreja, ateista, agnostika, ljudi koji naprosto žele da to prime. Naša je dužnost da podijelimo s njima radost Bajrama”, ukazao je prof. Karić.

Migrantima i izbjeglicama se mora i treba pomoći

Kaže kako trebamo i moramo blagodeti Bajrama podijeliti i sa migrantima, izbjeglicama i unesrećenim koji se nalaze u BiH.

“Osim što nas poziva na to religija, pozivaju nas i dobri zakoni Evropske unije, dobri zakoni koje i Bosna i Hercegovina donosi, s mukom, ali ih donosi. Fenomen izbjeglištva to nije samo sada. Nažalost, taj fenomen prati ljudsko društvo od kada ono jeste. Ako samo uzmemo religijski narativ o ljudskom društvu šta su bili Adem i Hava, odnosno Adam i Eva. Šta su oni ovdje bili prvo na Zemlji? Oni su bili izbjeglice. Odakle? Iz Raja. I došli na Zemlju. Sve izbjeglice prati neka ta sudbina. Iz nekog svog prethodno lijepog doma, kraja, u kome je došlo do katastrofe, ratne, zemljotresa, cunamija, poplava, oni su morali krenuti. I krenuli su”, navodi prof. Karić.

Došli su, kaže, negdje gdje misle da je ili predvorje Raja ili da je bolje. Ali, ističe prof. Karić, oni nemaju nigdje ništa.

“Oni eventualno nose sve svoje u zavežljaju, a svoje uspomene nose u duši koja je ranjena i njima treba priteći u pomoć. Evo prilike da se oni pomognu uz Kurban-bajram, da se za njih kvote kurbanskog mesa odvoje, da se svo društvo praktički spram njih angažira, da im se da malo naše dobre duše, malo našeg dobrog srca i njima će biti bolje. Jer, izbjeglica jeste kategorija u modernom dobu, koji nije samo pobjegao od rata, koji nije samo pobjegao od loše ekonomske situacije u svom zavičaju”, ističe prof. Karić.

Nažalost, sada imamo sve više u relevantnoj evropskoj i svjetskoj štampi takozvane ekološke izbjeglice, dodaje prof. Karić.

“Mi vidimo da se prolije na određenom teritoriju toliko vode, toliko kiše, da morate negdje preko noći zbrinuti 20 ili 200 hiljada ljudi. Nekada je, nažalost, riječ o milionima. To su sve poruke koje nas oslovljavaju uz ove bajramske dane, dane Kurban-bajrama”, naglasio je prof. dr. Enes Karić, profesor na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu.