Doseljavanje radne snage u Njemačku: Koja su nova pravila za zapadni Balkan?

Njemačkoj nedostaje stručna radna snaga iz oblasti njege, informacionih tehnologija, ali i dobri majstori i logističari. Prema saveznoj Agenciji za zapošljavanje, u Njemačku mora da se doseli 400.000 stručnjaka godišnje i moraju tu ostati da bi tržište rada bilo stabilno. A godine 2021. bilo ih je samo 40 000. Kada tzv. bebi-bum generacije rođene šezdesetih godina odu u penziju, problem će se zaoštriti, piše DW.

Kako bi se omogućio zaokret, njemačka vlada je sebi zacrtala cilj da stvori „najmoderniji doseljenički sistem u Evropi” – kako je to još prošlog novembra formulisao ministar rada Hubertus Heil.

„Nama su mnoge zemlje konkurencija za pametne glave i vrijedne ruke. Njemačko blagostanje obezbjeđuje se tako što dobijemo pravu radnu snagu”, izjavio je Heil.

Vlada je sada odobrila nacrt novog zakona o doseljavanju stručnjaka. On spada u reforme koje je prije tri godine pokrenula prethodna demohrišćansko-socijaldemokratska vlada.

Ministarka unutrašnjih poslova Nancy Faeser je na prezentaciji nacrta bila zadovoljna: „Danas je dobar dan za Njemačku kao ekonomsko područje, i za modernu i raznoliku zemlju”. Ona je također više puta naglasila do koje mjere su važni otvorenost prema svijetu i kultura dobrodošlice u Njemačkoj, kako bi se i stručnjaci i njihove porodice u Njemačkoj osjećali dobro.

Šta je zaključeno?

Nacrt zakona trebalo bi da otvori mogućnosti za stručnjake iz zemalja koje nisu članice Evropske unije da žive i rade u Njemačkoj. Ubuduće bi trebalo da postoje tri načina da se dođe u Njemačku: priznavanje kvalifikacija i diploma, kao što je i do sada bilo moguće, potom dozvola za stručnjake s radnim iskustvom, kao i za ljude sa potencijalom, ali bez potpisanog ugovora o zaposlenju.

Planirano je da veći broj ljudi dobije takozvanu „plavu kartu” Evropske unije, pošto je oboren nivo dohotka koji je za nju potreban. Ta „plava karta” važi u Njemačkoj deset godina.

Ljudi s fakultetskim diplomama mogu da doputuju u Njemačku bez znanja jezika i bez uobičajenog institucionalnog provjeravanja da li za radno mjesto za koje su zainteresovani već postoje kandidati iz Njemačke ili Evropske unije. Da bi se isključila nelojalna konkurencija, ti stručnjaci moraju imati dohodak iznad određenog nivoa.

Sada je donja granica snižena. Do sada je stranac morao u ugovoru o radu da ima najmanju godišnju sumu od 58.400 evra, dok je u deficitarnim zanimanjima ona bila manja: 45.552 evra. Stručnjaci informacionih tehnologija mogu i bez završenog fakulteta da dobiju „plavu kartu”, ako posjeduju radno iskustvo na akademskom nivou.

Pravila za zapadni Balkan

Osim toga, nacrt zakona dozvoljava i promjenu branše, pa će doseljenici moći da obavljaju svaki stručan posao. Na primjer, auto-mehaničar će moći da nađe posao kao logističar.

Dodatno pravilo važi za ljude iz balkanskih zemalja. Dosadašnja regulativa za te zemlje je važila do 2023. Godišnji kontigent za šest zemalja sada je 50.000 i time je udvostručen.

Pored toga, nacrt zakona predviđa manje prepreka prilikom priznavanja inostranih kvalifikacija i diploma. Do sada je proces priznavanja trajao veoma dugo. Prema novim pravilima ljudi više neće morati da podnose zahtjev za priznavanje svojih diploma u Njemačkoj, ako imaju najmanje dvije godine radnog iskustva i ako je njihova kvalifikacija priznata u državi iz koje dolaze.

„Ta promjena će značiti manje birokratije i time kraću proceduru”, rekla je Faeser u Berlinu.

To pravilo ipak važi samo za stručnu radnu snagu koja ima dohodak iznad određene granice. Ali, i za one koji su ispod te granice važi novo pravilo: oni će imati partnerski odnos sa poslodavcem u procesu priznavanja kvalifikacija. Tako će već moći da dođu u Njemačku i da počnu da rade još dok su njihovi dokazi o kvalifikacijama u procesu provjere.

Prema nacrtu zakona, biće uvedena i takozvana „karta šansi” koja se zasniva na sistemu bodovanja. Ljudi mogu jednu godinu da dođu u Njemačku da traže posao. Pretpostavka je inostrana stručna ili fakultetska diploma.

Kriterijumi za dobijanje te karte biće poznavanje njemačkog i/ili engleskog jezika, starosna dob, radno iskustvo, veza s Njemačkom i potencijal partnerke i partnera koji se doseljava s nosiocem karte. Osim toga, ljudi koji su u posjedu ove karte, moći će da rade 20 sati nedjeljno van struke dok traže posao u struci. I probni rad je dozvoljen.

„Učinićemo Njemačku atraktivnijom za pametne glave iz sveta. Širom svijeta ćemo aktivno reklamirati Njemačku kao useljeničku zemlju”, zaključila je Faeser na konferenciji za štampu u Berlinu.

Kritika i želje

Opozicija je kritikovala nacrt zakona. „Doseljavanju u kritične branše i eksploatatorskim odnosima mora se odlučno suprotstaviti umjesto da se to povećava”, kaže ekspertkinja za tržište rada Ljevice Susanne Ferschl.

Zamjenik šefa poslaničkog kluba konzervativnih demokršćana Hermann Gröhe kritikuje vladin nacrt zakona, jer „ne doprinosi nimalo djelotvorno” tome da više dobro kvalifikovanih ljudi dođe u Njemačku. Prema njemu nisu važna nova pravila, već bolja praksa.

„Ako hiljade kvalifikovanih ljudi koji žele da dođu u Njemačku mjesecima čekaju vizu ili priznavanje svojih kvalifikacija, potrebno nam je konačno više zaposlenih u našim predstavništvima u inostranstvu, a ne nova pravila o bodovanju”, kaže Gröhe.

Gerd Landsberg iz Saveza opština i gradova rekao je za list „Rajniše post“: „Ako informatičar iz Pakistana ili Indije mora da čeka mjesecima dok ne dobije termin za vizu u konzulatu, on će onda naposljetku izabrati drugu zemlju da se useli u nju.” Landsberg zato zahtijeva brže, digitalizovane procedure dobijanja vize, pošto sve industrijske zemlje žele da privuku najbolju stručnu radnu snagu.

Predsjednik Centralnog saveza nemačkih zanatlija (ZDH) Joerg Dietrich opominje da ni najbolji zakon ne vrijedi bez primjene. On smatra da procedura za doseljavanje stručne radne snage mora biti radikalno pojednostavljena smanjenjem birokratskih prepreka i ubrzanjem upravnog postupka.

Njemačka Agencija za zapošljavanje ukazuje da zemlji nedostaje konsekventna digitalizacija. Skoro pola zvaničnih dopisa institucija nadležnih za inostrane poslove još uvijek stižu u obliku pisma ili faksa, kaže Vanesa Ahuja, direktorica za inostrane poslove Agencije. Dodaje da bi bilo poželjno da sve „stoprocentno ide digitalno”. Upravo to, prema stručnjacima iz drugih država, Njemačkoj nedostaje.