Doprinosi na plate veliki, a zašto su onda penzije male?

Savo Buzadžija iz Banjaluke radio je puni radni vijek, 40 godina, tokom kojih su na njegovu platu redovno uplaćivani porezi i doprinosi. Otišao je u penziju 2007. godine i sada prima 600 konvertibilnih maraka (300 eura) penzije, za koju kaže da nije dovoljna za normalan život.

“Supruga mi je bolesna, treba kupiti lijekove… Krpi se nekako. Da ne radim nešto sa strane, ne bi se moglo preživjeti”, priča Buzadžija za Radio Slobodna Evropa (RSE).

Slobodan Đurić je također radio punih 40 godina i kaže da je u penziju otišao 2003. godine sa primanjima od 700 maraka (350 eura). Iako smatra da ima je to mnogo više od većine penzionera, naglašava da ona nije srazmjerna onome što mu je 40 godina odlazilo na poreze i doprinose.

“Trebale bi penzije biti mnogo bolje na osnovu toga što sam radio toliko godina, ali ima ljudi koji nisu nigdje nikada radili i nisu uplaćivali doprinose, a otišli su u penziju na osnovu raznih stvari i možda zato ne može biti veća”, kaže Đurić.

Čime država opterećuje radnika?

Makroekonomista Faruk Hadžić pojašnjava da poslodavci u Bosni i Hercegovini uglavnom radnike prijavljuju na manje iznose plata zbog visokih poreskih opterećenja, pa su samim tim, kaže, i penzije u konačnici male. Hadžić pojašnjava da su opterećenja na platu koju radnik dobije preko 50 odsto njenog iznosa.

“Ako posmatramo jednu platu od 500 evra bruto, to jeste plata koja ima uključen onaj dio koji ide radniku, i onaj dio koji ide državi, od toga 200 evra ide državi, a 300 evra ide na ruke radniku. Od tih 200 evra plaćaju se doprinosi za penzioni fond, plaćaju se doprinosi za zdravstvo, doprinos za nezaposlenost i porez na dohodak”, navodi Hadžić i dodaje da tu nije kraj oporezivanju na primanja radnika.

“Država radniku kroz porez na dodatu vrijednost (PDV) i razne akcize uzima još jedan dio. Kada se u konačnici sve sabere, dobije se iznos od 225 evra koliko država uzme od jedne plate od 500 evra bruto”, pojašnjava Hadžić.

Kako je u RS?

Zbirna stopa doprinosa u Republici Srpskoj iznosi 32,8 odsto. Čine je 18,5 odsto doprinosa za penziono i invalidsko osiguranje (PIO), 12 odsto za zdravstveno osiguranje, 0,6 odsto za osiguranje od nezaposlenosti i 1,7 odsto ide u fond za dječiju zaštitu.

Na ovaj iznos dodaje se porez na lični dohodak od 10 odsto, koji se računa kao procenat razlike plate prije oporezivanja i neoporezivog dijela dohotka koji je u ovom entitetu 500 maraka (250 eura).

Kako je u Federaciji BiH?

U Federaciji BiH doprinosi iz bruto plate na teret zaposlenog zbirno su 31 odsto i čine ih doprinosi za PIO 17 odsto, doprinos za zdravstvo 12,5 odsto i doprinos za osiguranje od nezaposlenosti 1,5 odsto.

Na to se dodaje porez na lični dohodak od 10 odsto, koji se računa isto kao u Republici Srpskoj, s tim da je neoporezivi dio plate 300 maraka (150 eura).

Osim toga, na teret poslodavca u Federaciji BiH dodatno se za radnika plaćaju doprinosi u zbirnom iznosu od 10,5 odsto i to šest odsto za PIO, četiri odsto za zdravstveno osiguranje i 0,5 odsto za osiguranje od nezaposlenosti.

Uprkos svim ovim davanjima koja se uzimaju od zarada radnika, plate su male, a samim tim su i male penzije. Tako je, prema podacima entitetskih fondova penzijskog i invalidskog osiguranja (PIO/MIO), prosječna penzija za puni radni staž od 40 godina u Federaciji BiH 411 maraka (206 evra), dok je prosječna penzija za puni radni staž u Republici Srpskoj 576 maraka (288 evra).

Radnici penzioneri 1:1
Rade Rakulj, predsjednik Udruženja penzionera Republike Srpske kaže da su brojni razlozi malih penzija, čak, i za one ljude sa 40 godina radnog staža.

Za RSE priča kako je prije rata u Bosni i Hercegovini bilo oko 400.000 penzionera, a da je bilo zaposleno oko 1,2 miliona ljudi. Sada je, kaže, taj odnos skoro 1:1 gdje je sa obje strane radnika i penzionera oko 700.000. Osim toga, dodaje, da je širok obuhvat onih koji primaju penzije, pogotovo nakon rata.

“Tako su davana prava po osnovu penzionog osiguranja i onima koji nisu uplaćivali doprinose za penzijsko osiguranje, dakle nisu radili i dalje, ima mnogo invalidskih penzija, dakle i rat je učinio svoje”, ističe Rakulj.

Ekonomista Marko Đogo kaže da se entiteti i država ne žele odreći prihoda koje uzimaju od radnika kako bi se na neki način povećale plate i taj novac slio u potrošnju. Umjesto toga gomila se javni sektor koji je najveći potrošač prikupljenog novca od poreza i doprinosa i taj aparat je na kraju izvor političke moći u ovoj zemlji.

“Oni se nikada ne uzdržavaju od potrošnje u javnom sektoru i uvijek se opredijele da oni budu ti koji će preraspoređivati, odnosno da oni budu ti koji će od radnika uzimati novac, a onda će im predstavljati kako su im oni nešto dali, a ustvari su samo bili kanal preusmjeravanja tog novca”, naglašava Đogo.

Bez obzira što se od radničkih plata uzimaju veliki iznosi za fondove socijalne sigurnosti, poput penzionog, u oba entiteta za te namjene nedostaje novca, pa su ovi fondovi prebačeni na budžete kako ne bi došlo do problema u njihovom punjenju, dodaje Đogo.

“Svi doprinosi su postali budžetski prihodi, a penzije su postale budžetski rashodi. Na taj način se još manje vidi koliko zapravo nedostaje novca u fondovima penzijskog osiguranja da bi mogli da finansiraju postojeće penzionere. Takođe, demografska kretanja su takva da se ne povećava broj zaposlenih, dok sa druge strane raste broj penzionera. Tako da se ne vidi u doglednoj budućnosti da možemo napraviti pomak na način da će dramatično porasti broj zaposlenih u donosu na broj penzionera, pa da će to predstavljati zdravu osnovu za rast penzija”, poručuje Đogo.

Prema podacima federalnog Fonda za mirovinsko i invalidsko osiguranje, najniža penzija u Federaciji Bosne i Hercegovine iznosi 371 marku (185 evra), dok prosječna isplaćena penzija u ovom entitetu iznosi 419 maraka (209 eura). Najviša isplaćena penzija u januaru 2020. godine iznosila je 2.174 marke (1.087 eura). U Federaciji BiH ukupno ima 422.343 penzionera.

Prema podacima Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, u ovom entitetu prosječna penzija za januar iznosila je 393 marke (196 eura), najniža za staž od 40 i više godina je 403 marke (201 euro), dok je najviša plata isplaćena u januaru u Republici Srpskoj iznosila 2.076 maraka (1.038 eura).