Dom za djecu bez roditeljskog staranja u Tuzli dom i sigurnost za 56 djece

U Domu za djecu bez roditeljskog staranja u Tuzli trenutno boravi 56 djece na smještaju kojima zaposlenici ove ustanove pružaju dom, sigurnost i ljubav.

Vršilac dužnosti direktora Doma za djecu bez roditeljskog staranja Amir Muharemović da uprava te ustanove pokušava zajedno s Ministarstvom za socijalni rad Tuzlanskog kantona preventivno raditi, putem centara za socijalni rad, kako bi manje djece zbog siromaštva dolazilo na smještaj u ovu ustanovu.

Pored siromaštva, drugi razlog za dolazak djece u ovu instituciju je disfunkcionalnost u porodici.

– Mi smo u okviru naše ustanove razvili jedan servis, koji zbog pandemije ne funkcioniše u punom kapacitetu. To jeste da se radi i sa djecom i sa kompletnom porodicom kako bi se stvorila što povoljnija klima da ne dođe do razdvajanja – izjavio je Muharemović za Fenu.

Tuzlanski kanton prednjači po pitanju hraniteljstva, odnosno da dijete odrasta u porodici koja se odlučila da mu pruži dom. Koliko je takvih slučajeva u Domu za djecu bez roditeljskog staranja nisu upoznati jer lokalni centri za socijalni rad vode evidencije o djeci u hraniteljskim porodicama.

Pored klasičnog domskog smještaja, ova ustanova ima i prihvatiliše za djecu koja su zatečena u prosjačenju. Prihvatilište traje tri mjeseca, a u tome periodu se iskoriste različiti mehanizmi pritisaka prema nadležnim institucijama i biološkoj porodici, kako bi se stekli uslovi za povratak djeteta u zajednicu.

– Jedan od servisa je i materinski dom. Kroz predhodnih nekoliko godina, koliko funkcioniše, mi smo imali 14 majki s bebama. Smještaju se majke sa tek rođenom djecom, odnosno sa djecom do godinu dana kako ne bi došlo do razdvajanja između majke i djeteta – izjavio je Muharemović.

U tih godinu dana se razvije veza između majke i djeteta, te je zbog toga teže ostaviti dijete nakon godine dana koje provedu zajedno u ovakvoj ustanovi.

Prema zakonima u BiH, djeca nakon navršenih 18 godina moraju napustiti Dom za djecu bez roditeljskog staranja, bez obzira da li imaju gdje otići. Ipak, djeca iz Tuzle ne izlaze na ulicu.

– Mi smo razvili tim stručnjaka koji će tu djecu pratiti naredne dvije do tri godine. Sistemski ništa nije riješeno, mi vlastitim snagama uspijemo obezbijediti da djeca dobiju priliku za novi početak – ističe Muharemović

Riječ je o privatnim konekcijama, kompanijama koje pomažu djecu iz doma kroz plaćanje smještaja nakon izlaska iz ove ustanove, organizacije koje pružaju obrazovanje i edukacije mladima.

– Meni nije teško pokucati na bilo čija vrata i tražiti ono što djeci treba – kaže Muharemović.

Iz ove ustanove osam mališana pohađa nastavu u Zavodu za odgoj i obrazovanje osoba sa smetnjama u razvoju.

– Imamo stručno osoblje koje radi s djecom koja imaju neki problem. Uspješno se nosimo s tim – dodao je.

Tajna ljubavi, drugarstva i poštovanja između zaposlenika i djece u Domu bez roditeljskog staranja leži u činjenici da je ova institucija otvorena prema lokalnoj zajednici. Djeca učestvuju u društvenim aktivnostima, njihovi školski drugari ovdje mogu doći u posjetu, proslaviti rođendan ili uraditi zadaću.

Slatkiše koje imaju u domu često dijele i s drugim mališanima u svojim školama jer darivanje je znak pažnje i ljubavi.

– Mi želimo bez ikakve naknade, uraditi nešto za lokalnu zajednicu i onda to ljudi prepoznaju i sami kasnije i dođu. Naročito su to dani darivanja pred praznike, kad mnogo tih ljudi dođe – izjavio je Muharemović.