Dokument koji ide u NATO dovoljan da BiH nastavi integracije

U Brisel iz Bosne i Hercegovine (BiH) ide Program reformi koji se suštinski, ne razlikuje od Godišnjeg nacionalnog programa (ANP) koji se šalje Sjevernoatlantskom vojnom savezu (NATO). Rezultat je to kompromisa koje su članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine napravili uz pomoć međunarodnih partnera, potvrdio je Radiju Slobodna Evropa izvor upućen u pregovore.

Godišnji nacionalni program, odnosno ANP, koji se šalje NATO-u, priprema svaka zemlja, koja želi postati članica i riječ je o sveobuhvatnom dokumentu koji se odnosi na postignuća i planirane reforme u više oblasti između ostalog političkih, sigurnosnih, pravnih i odbrambenih. U tom dokumentu također, svaka zemlja članica navodi u kojim oblastima i predviđenim reformama joj je potrebna pomoć, kako bi one bile ispunjene.

Ista poglavlja u oba dokumenta

Alija Kožljak, koji je od kraja 2013. do početka 2018. bio predstavnik BiH i šef vojnog dijela bosanskohercegovačke Misije pri NATO-u u Briselu, za Radio Slobodna Evropa (RSE) kaže da dokument koji će otići u NATO zadovoljava potrebe BiH da nastavi integracijski proces, odnosno da je dovoljan da se aktivira Akcijski plan za članstvo (MAP).

“Taj dokument i nije mogao pretrpiti neke značajne suštinske izmjene iz razloga što on ima svoju propisanu strukturu, i ta struktura je ispoštovana. Znači, sva ona poglavlja koja su predviđena Godišnjim nacionalnim programom su sigurno zastupljena u ovom dokumentu. Saznaćemo narednih dana da li je nešto dodato, neka želja, nekog od naših političkih lidera, međutim to neće puno značiti”, kaže Kožljak koji je danas profesor na Burch Univezitetu u Sarajevu.

“U svakom slučaju”, dodaje Kožljak, “taj dokument je živući i on će kroz cikluse sudjelovanja BiH u MAP-u svakako pretrpjeti promjene”.

Dekan Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Sead Turčalo kaže da je dokument koji će otići u NATO definiran uz pomoć zemalja partnera i zemalja članica Sjevernoatlantskog saveza.

“Očigledno je da se u ovom sadržajnom smislu radi o dokumentu koji slijedi logiku dokumenta koji se zove Godišnji nacionalni plan. Obično se radi o dokumentu koji je podijeljen u pet poglavlja koja tretiraju, politička, ekonomska, pravna pitanja i tako dalje. I ovdje se u suštini radi o sadržaju, a ne o naslovu dokumenta. U ovom dokumentu, na kraju krajeva, propisujete tabelarno koje su to aktivnosti koje ćete u pojedinim oblastima poduzeti, ko su nosioci tih aktivnost, koji su rokovi i tako dalje”, kaže Turčalo za RSE.

“Mislim da je tu zapravo vrlo bitno”, konstatuje Turčalo, “da se nastavlja proces u smislu reformiranja i prilagođavanja zahtjevima koje traži i članstvo u NATO i na kraju krajeva članstvo u Evropskoj uniji, a očigledno da je sam naziv dokumenta bio rezultat nekog kompromisa”.

Proces od zahtjeva do odobrenja ANP-a

Predsjedništvo Bosne i Hercegovine je 10. juna 2009. usvojilo zaključak o upućivanju formalnog zahtjeva Bosne i Hercegovine za Akcioni plan za članstvo, a zahtjev je službeno uručen 2. oktobra 2009. U aprilu naredne godine stigao je pozitivan odgovor sa samita NATO-a održanog u Talinu.

Početkom decembra prošle godine ministri vanjskih poslova zemalja članica NATO-a na sastanku u Briselu, nakon devet godina čekanja, donijeli su odluku da se Bosni i Hercegovini odobri da podnese prvi Godišnji nacionalni program (ANP).

ANP je već mjesecima kamen spoticanja za imenovanje vlasti na državnom nivou u BiH. Protiv slanja ovog dokumenta, bio je član Predsjedništva iz reda srpskog naroda Milorad Dodik. Druga dva člana kolektivnog šefa države, Šefik Džaferović i Željko Komšić, uslovljavala su imenovanje novog predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH, slanjem Godišnjeg akcionog plana u Brisel.

Sastanak sa ambasadorima, pa kompromis

Kompromis je postignut u utorak, kada je Predsjedništvo imenovalo Zorana Tegeltiju iz Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), za novog predsjedavajućeg Vijeća ministara. Čeka se potvrda Parlamentarne skupštine BiH, a dan nakon toga, kako je dogovoreno, u Brisel ide dokument nazvan Program reformi.

Sve je dogovoreno nakon sastanka članova Predsjedništva sa ambasadorima Sjedinjenih Američkih Država (SAD), Velike Britanije, Francuske, Italije, Njemačke, te šefom Delegacije Evropske unije u Bosni i Hercegovini.

Ruski interesi

Bivši bosanskohercegovački diplomata Hajrudin Somun, prije više od godinu u autorskom tekstu objašnjavao je kako i zbog čega put BiH u NATO koči Rusija, te da će taj put biti zatvoren sve dok se oko njega ne angažiraju zemlje “euroatlantske alijanse”. Somun za Radio Slobodna Evropa kaže, da Rusija u suštini na Balkanu ne može učiniti mnogo kako bi spriječila njegovu integraciju u zapadne saveze.

“Međutim BiH, a vidjeli smo to i po Makedoniji da može Moskvi da služi kao neki dodatni moment u otporu prema širenju NATO pakta. To se pokazalo u slučaju Makedonije koja je 20 godina čekala da joj se otvore kompletna vrata NATO-a. Zbog toga je i BiH, mislim na Republiku Srpsku, važna za predsjednika Rusije Vladimira Putina, zbog toga što je politika Rusije sve više i više prisutna kao velesila ne samo u Evropi nego u cijelom svijetu”, objašnjava Somun.

Profesor na Fakultetu za bezbjednost u Banjaluci Duško Veinović smatra da što se tiče reformi koje BiH mora da uradi i sadržaja dokumenta koji ide u Brisel sve ostaje isto.

“Kao što se moglo vidjeti u određenim medijima da su iz NATO Saveza poručili da oni ne insistiraju na MAP-u, ali insistiraju na reformama. Same reforme i reformski program, to je u stvari MAP, to je trasiranje puta za pristupanje u NATO savez”, kaže on za Radio Slobodna Evropa.

Na pitanje šta su konkretni razlozi zvaničnika u Republici Srpskoj kada je riječ o stavu da BiH ne treba da uđe u NATO, sve dok to ne uradi i Srbija, Veinović kaže da je to prije svega “tradicionalna povezanost sa Rusijom”.

“Tradicionalni odnos pravoslavlja, Rusije, Srbije i Republike Srpske kao entiteta u BiH. Dakle tradicionalni odnosi, ali i što je opštepoznato ruski uticaj na ovom prostoru. To su klasična geopolitička i geostrateška pitanja”, objašnjava Veinović.

Potpisi SNSD-a za NATO

Upravo su zvaničnici iz Republike Srpske, koji su tada bili na funkcijama na državnom nivou vlasti, još 2009. godine potpisali zvanični zahtjev BiH za Akcioni plan za članstvo u NATO (MAP). To je uradio Nebojša Radmanović, član Dodikovog SNSD-a, koji je tada bio član Predsjedništva BiH.

Četiri godine ranije 2005. tadašnji predsjedavajući Predstavničkog doma BiH Nikola Špirić, također iz SNSD-a, potpisao Zakon o odbrani BiH, a izglasali ga u Parlamentu, među ostalim i zastupnici njegove stranke. Taj Zakon u članu 84. kaže da će Parlamentarna skupština, Vijeće ministara, Predsjedništvo BiH, te svi subjekti odbrane, u okviru vlastite ustavne i zakonske nadležnosti, provesti potrebne aktivnosti za prijem BiH u članstvo NATO-a.

Krajem 2006. godine tadašnji predsjedavajući Predsjedništva BiH Nebojša Radmanović potpisao je i Sporazum o pristupanju BiH NATO programu “Partnerstvo za mir”.

Dekan Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Sead Turčlo podsjeća da članstvo u Sjevernoatlantskom savezu nije važno samo zbog sigurnosnog aspekta, već i ekonomskog i političkog prosperiteta svake zemlje.

“Najprije činjenica da ulazite u klub zemalja razvijene liberalne tržišne demokracije podrazumijeva i slanje jasne poruke investitorima da područje u koje investiraju je po svojim pravilima poslovanja, ponašanja, procesa donošenja odluka usklađeno sa zemljama iz kojih te kompanije dolaze. Dakle, imaju tu vrstu sigurnosti”, objašnjava Turčalo.

O ekonomskim benefitima ulaska u NATO Savez u BiH se rijetko govori, iako dokumenti koji se moraju poslati u Brisel, između ostalog, podrazumijevaju široke i značajne reforme i na političkom i na ekonomskom planu, naročito one koje se tiču korupcije, koja je označena kao jedan od najvećih problema bosanskohercegovačkog društva.