Dodikovi planovi vode u Kinu: “Politički rizik bi lako mogao postati ekonomski”

Šta je to što bi Republika Srpska (RS), kao entitet u Bosni i Hercegovini, mogla dati kao garanciju da dobije novac od Kine za održanje finansijske stabilnosti, te koliko bi bila sposobna vraćati dug, a da ne postane zavisna od Kine?

Uglavnom tako reaguju ekonomski analitičari, nakon što je predsjednik RS-a Milorad Dodik najavio da bi Kina mogla da prihvati obveznice RS-a kao instrumente finansijske garancije.

Ocjenjuje se i da je to još jedan korak Dodika ka istoku, nakon što je RS prekinula saradnju sa diplomatama Velike Britanije i Sjedinjenih Država zbog navodnog “miješanja u odnose u Bosni i Hercegovini”.

RS se u 2023. godini suočava sa velikim finansijskim izazovom, jer na naplatu dolaze potraživanja po osnovu do sada izdatih obveznica i drugih međunarodnih kredita u iznosu većem od 1,1 milijarde maraka (oko 650 miliona eura), piše Radio Slobodna Evropa (RSE).

Dodik: Ne možemo ostati zatvoreni

Dodik je 31. marta izjavio da “raspolaže uvjeravanjima” da je Kina odlučila da prihvati obveznice RS-a kao instrumente garancije i finansiranja.

“Obično su svi usmjereni na Zapad, ali od prije dva dana raspolažemo uvjeravanjima da je kineska država i vlast odlučila da kao instrumente garancije i finansiranja prihvati obveznice Republike Srpske”, rekao je Dodik.

Dodao je i da Kina nudi radove na izgradnju autoputeva, a da RS za to emituje obveznice.

On je naveo i da se pokušava izaći na kinesko tržište i stvoriti alternativa za sve.

“Očigledno da naš izbor mora da bude i jedna i druga strana, mi ne možemo ostati zatvoreni”, istakao je Dodik.

Dodik nije iznio detalje o kojoj bi se vrijednosti obveznica radilo, pod kojim bi se uslovima one izdavale, kao ni šta bi bila garancija za vrijednost obveznica.

Na ta pitanja za Radio Slobodna Evropa (RSE) nisu odgovorili ni u Ministarstvu finansija RS-a, kao ni u Ambasadi Narodne Republike Kine u Bosni i Hercegovini.

Šta pokazuju zvanični podaci?

Prema zvaničnom planu zaduženja u ovoj godini, u 2023. je planirano da se RS dugoročno, kratkoročno i kroz garancije može zadužiti 1,9 milijardi maraka (oko 970 miliona eura).

Oko polovine tih sredstava vlasti u RS-u planiraju potražiti na inostranim finansijskim tržištima.

RS emituje obveznice još od 2021. godine i samo u toj godini na Londonskoj berzi se zadužila oko 300 miliona eura.

Prema posljednjim podacima Ministarstva finansija i trezora Bosne i Hercegovine, na kraju trećeg kvartala 2022. godine, RS ima oko 6,2 milijardi maraka javnog duga.

Kakav je Kina kreditor?

Profesor ekonomije Admir Čavalić za RSE ocjenjuje da put koji RS bira prema Kini za dobijanje kredita nije dobar.

On ističe da ta zemlja “nije prepoznata kao zahvalan kreditor”, za razliku od zemalja Zapada i drugih međunarodnih finansijskih institucija.

“To je vidljivo kada dođe do probijanja rokova ili jednostavno do nemogućnosti da se vrate određeni krediti. Ne samo u regionu, bilo je primjera širom svijeta, od Afrike do zemalja Azije, oduzimanja imovine, čak i luka i tako dalje”, podsjeća Čavalić.

Čavalić ističe da se Dodik “klacka” u svojim odlukama, jer bi politički rizik veoma lako mogao da pretvori u ekonomski rizik.

“Bitno je navesti da je ova godina determinirajuća za RS, razumijevajući da zaista dolazi do naplate ranije emitovanih potraživanja, prije svega obveznica. RS je tu u znatno nepovoljnijem položaju nego drugi entitet, Federacija BiH. RS obveznice emituje pod znatno nepovoljnijim uslovima i uglavnom troškovi rastu”, rekao je Čavalić.

On je mišljenja da bi kreditne aranžmane, koji su povoljniji, ipak trebalo putem državnih institucija tražiti od provjerenih međunarodnih organizacija, kao što je Međunarodni monetarni fond (MMF).

U suprotnom, kako ističe, budžet RS-a će biti sve manje u službi javnih usluga građanima, a sve više služiti za vraćanje dugova.

O tome da li bi Kina mogla biti i u situaciji da traži imovinu u RS-u, Čavalić ističe da će to zavisiti od toga šta bude bilo dio garancije uz obveznice.

Kako se stiglo dovde?

Republika Srpska je do sada osim na Londonskoj, obveznice prodavala i na Bečkoj berzi.

Ekonomista Zoran Pavlović ističe kako je Bečka berza prilično precizno u prospektu o RS-u istakla koje su garancije i šta ovaj bh. entitet gubi ako ne vrati novac.

“U prospektu Bečke berze o RS-u piše da, ukoliko se ne vrate sredstva vlasnicima obveznica, vlasnik obveznice ima pravo, po osnovu vlasništva, da privatizuje bilo koju kompaniju u RS-u u kojoj Vlada ima vlasništvo više od 51 odsto”, navodi Pavlović.

“To je jedan vrlo ozbiljan element garancije ili hipoteke, imajući u vidu da šume, vode, elektrodistribucija su javna preduzeća kojima upravlja Vlada RS-a”, upozorava on.

Kina je do sada u Bosni i Hercegovini za davanje kredita, navodi Pavlović, insistirala na garancijama države za finansiranje, kao što je to bilo u slučaju gradnje Bloka 7 Termoelektrane u Tuzli, na sjeveroistoku BiH.

“Dolazimo u poziciju da su oni (Kina) očito procijenili da se zarad takvog oblika garancije može ući u finansiranje projekta koje sa druge strane ima samo obveznice kao garanciju, ali sa takvim uslovima koji su bili definisani u Beču”, rekao je Pavlović.

Možda su pregovori sa Kinom o kreditu jedan od razloga borbe RS-a za državnu imovinu, ocjenjuje za RSE spoljnoekonomski analitičar, Igor Gavran.

Republika Srpska uporno nastoji, donošenjem zakona, da državnu imovinu upiše u vlasništvo entiteta.

Ustavni sud Bosne i Hercegovine do sada je u više odluka potvrdio da je država, a ne entitet, vlasnik imovine u BiH. Takvo stajalište podržavaju upravo i predstavnici zapadnih zemalja u Bosni i Hercegovini.

“Ključno je pitanje šta će se dati kao garancija, čuli smo da bi Kina ili neko drugi prihvatio garancije RS-a. Sama RS nema mnogo imovine osim, recimo, Elektroprivrede kao jednog kapitalnog preduzeća u vlasništvu” navodi Gavran.

“Šta bi još mogla biti garancija – to je bitno pitanje, da li to ima veze i sa ovim sukobima oko državne imovine i generalno šta se uzima kao garancija”, pita spoljnoekonomski analitičar.

Gavran je mišljenja i da bi jedan od razloga okretanja ka Kini mogao biti i slab rejting RS-a na zapadnoj finansijskoj sceni, ali i zatezanje odnosa sa zapadnim zemljama.

Foto: RSE

Kineske investicije

Bosna i Hercegovina je uključena u inicijativu Saradnja 17+1 koja je rezultat nastojanja kineske vlade iz 2012. godine da promoviše i unapređuje poslovne odnose sa državama srednje i istočne Europe.

Saradnja je dio šireg kineskog projekta revitalizacije puta svile, koji nosi službeni naziv inicijativa “Pojas i put”.

Do sada su skoro sve kineske investicije u Bosni i Hercegovini bile u oblasti energetike i infrastrukture.

Prema podacima Agencije za strane investicije (FIPA), njihova vrijednost je između 1,9 i 2,9 milijardi eura.

Većinu projekata u Bosni i Hercegovini, Kina realizuje u RS-u.

Ključna zamjerka na kineske poslove u BiH odnosi se na nedovoljnu transparentnost, odnosno držanje dalje od očiju sklopljenih ugovora o poslovima sa kineskim kreditorima i kompanijama.

Foto: RSE

Primjeri kineskih dužnika

Najpoznatiji slučaj prezaduženosti u regiji Zapadnog Balkana je kineski dug Crne Gore.

Ta zemlja je jedina zemlja Evrope i jedina članica NATO-a koja se nalazila u navodnom riziku od dužničke zamke Kine.

Crna Gora je 2015. godine uzela 944 miliona dolara kredita od kineske Exim banke. Tim novcem kineska kompanija CRBC gradila je dio autoputa.

Planirana 14-godišnja otplata trebalo je da počne 2021. godine bez zaštite od valutnog rizika.

Zbog poteškoća u vraćanju kredita, prijetila je opasnost da Kina postane vlasnikom dijela autoputa, nekog drugog objekta ili teritorije u Crnoj Gori.

Kineski zvaničnici su više puta istakli zainteresovanost za luku Bar.

Zbog opasnosti po državne finansije, Evropska komisija je pomogla crnogorskoj Vladi da se, uz pomoć dvije američke i dvije evropske banke, zaštiti od valutnog rizika, jer je kredit sa Kinezima uzet u dolarima čija je vrijednost varirala u odnosu na euro.

Do sada su uplaćene četiri rate ovog kredita.

Džibuti je od Kine 2013. godine uzeo 1,4 milijarde dolara kredita od kineske Exim banke, što je do 2018. godine dupliralo javni dug na 71 posto bruto društvenog proizvoda te afričke države. Tim novcem su građeni željeznica i luka.

Kina je 2018. godine preuzela upravljanje dijelom luke Doraleh u Džibutiju. U istoj luci je 2017. godine otvorila svoju prvu vojnu bazu u inostranstvu.

I Šri Lanka je u periodu od 2007. do 2016. godine uzela oko milijardu dolara od Exim banke. Tim novcem su kineske kompanije 2012. godine izgradile luku Hambantota.

Pošto Šri Lanka nije mogla da vrati kredit, istu luku je 2017. godine ustupila Kini na 99. godina.

Koliki su ukupni zajmovi Kine?

Jedna od posljednjih studija pokazala je da je od 2008. do 2021. godine Kina potrošila 240 milijardi dolara za pomoć za 22 zemlje iz “Pojasa i puta” koje nisu mogle redovno vraćati kredite za razne projekte.

Studiju su radili istraživači AidData, Svjetske banke (World Bank), Harvard Kennedy School i Kiel Institute for the World Economy.

Studija je objavljena 28. marta, za koju britanski list The Financial Times navodi da je prvi pokušaj da se ustanove ukupni zajmovi Kine za pomoć na globalnom nivou.

Kina je, prema toj studiji, dala gotovo polovinu, 104 milijarde dolara zajmova za spasavanje zemlja u razvoju samo između između 2019. i kraja 2021. godine.

Neke od 22 zemlje kojima je Kina dala kredite za spašavanje – uključujući Argentinu, Bjelorusiju, Ekvador, Egipat, Laos, Mongoliju, Pakistan, Surinam, Šri Lanku, Tursku, Ukrajinu i Venecuelu – takođe su dobili pomoć MMF-a.

Međutim, ukazuje Financial Times, postoje velike razlike između programa MMF-a i kineske pomoći.

Jedna je da kineski novac nije jeftin – u studiji se navodi da uobičajen zajam za spašavanje MMF-a dolazi s kamatom od dva odsto, dok je prosječna kamatna stopa vezana za kineski kredit za spašavanje pet odsto.