Dodik u Zagrebu tražio da se Milanović i Plenković zauzmu za njega kod Merkel da ne bi dospio na “crnu listu EU”

Milorad Dodik, član Predsjedništva BiH, sastao se predsjednikom i premijerom Republike Hrvatske Zoranom Milanovićem i Andrejem Plenkovićem kako bi zamolio da se za njega zauzmu kod Angele Merkel, kancelarke Njemačke, da ne podrži primjenu “bonskih ovlaštenja” prema njemu, kao ni zabranu ulaska u EU, što je, takođe, jedna od vrlo mogućih mjera prema lideru SNSD-a, ukoliko nastavi sa agresivnom, šovinističkom i retrogradnom politikom kojom urušava odnose u BiH i regionu, piše Slobodan Vasković na svom blogu.

Navedeno je ključni razlog njegove posjete Zagrebu, a otud i njegove iznenadne “nesecionističke” izjave, kojima je dodatno htio da odobrovolji svoje domaćine koji mu malo šta mogu pomoći kod Merkelove.

Valentin Inzko, visoki predstavnik za BiH, prije par dana je izjavio da su, prilikom njegovog posljednjeg boravka u Savjetu bezbjednosti UN, “SAD i Njemačka ultimativno zatražili korištenje bonskih ovlaštenja”, odnosno smjene izabranih zvaničnika koji svojim djelovanjem urušavaju Dejtonski mirovni sporazum.

Dodikova posjeta Zagrebu, koju su Milanović i Plenković predstavili kao susret sa “predstavnikom Srba iz BiH”, ponižavajući su kako za njega, tako za BiH, RS i Srbe u cjelini, jer je teško zloupotrijebio svoju funkciju u Predsjedništvu BiH kako bi lobirao za sopstvene interese.

Interesantno je da Dodik iz Zagreba šalje vrlo umjerene i pomirljive poruke, dok iz Beograda uvijek šalje vrlo radikalne, nerijetko secesionističke izjave. To dodatno svjedoči o njegovoj podređenosti Zagrebu i permanentom udaru na Beograd, koji je u niz navrata (predsjednik Srbije Aleksandar Vučić) naglasio da čvrsto podržavaju Dejton i BiH, sastavljenu od dva entiteta.

Dodik je, sasvim nepotrebno, zatražio da Predsjedništvo BiH prizna Kosovo, jer tu temu niko nije ni pomišljao da stavi na dnevni red; Preglasan je i (nakon ponovnog odlučivanja na redovnoj sjednici Predsjedništva BiH) ponovo će da potegne vitalni nacionalni interes i bez ikakvog vidljivog, jasnog, opravdanog razloga iznova radikalizuje situaciju u BiH, ali i u regionu, piše Vasković.

Njegova priča o tome da je “dobro da postoji institucionalna odluka da Kosovo nije priznato” je prazan skup, jer BiH ni do njegove isprazne akrobacije nije priznala nezavisnost Kosova.

Dodikovi odnosi sa Beogradom su u daljem padu, a “šminkanje” navodno dobrih odnosa, koje dolazi sa obje strane Drine, je samo vrlo loše prikrivanje sve vidljivijeg antagonizma.

Svjedoči to i podatak da se tokom posljednjeg susreta u Beogradu sa predsjednikom Srbije, Dodik vrlo vrlo loše proveo, što je i sam indirektno potvrdio nizom nesuvislih izjava nakon sastanka. Dodatna potvrda je da iz kabineta predsjednika Srbije nije izdato saopštenje za javnost, iako je bilo najavljeno.

Njegov zahtjev da se u Predsjedništvu BiH oda pošta preminulom Momčilu Krajišniku, koji jeste bio prvi postratni član te institucije, ali jeste i presuđen za ratne zločine u Haškom tribunalu (presuđen na 20 godina; na slobodu izišao 30. avgusta 2013. godine poslije odslužene dvije trećine kazne), je vrlo namjerno sračunato za dalje podgrijavanje političkih i svakih drugih sukoba među narodima u BiH.

Njegov zahtjev je degutantan i necivilizacijski, jer, iako Krajišnik jeste bio član Predsjedništva BiH, neprihvatljivo je bilo kome, ma šta bio, presuđenom za ratne zločine u bilo kojoj instituciji, posebno u najznačajnijoj državnoj, odavati počast.

Dodik ne odustaje od svojih loših namjera, a zagrebačka “jagnjeća koža”, ne može prikriti njegove opake planove koji će se, na kraju, najteže obiti o glavu entitetu iz kojeg dolazi.

Dodik nastavlja sa antipolitikom, bez ikakvog koncepta, konzistentnosti, čvrstog stava; Jedini kontinuitet njegove nazovipolitike jeste nekonzistentnost, plasiranje adhok hirova, isključiva odbrana njegovih ličnih interesa i beskrajan niz neistina, manipulacija i dugoročno štetnih poteza, napisao je Vasković.