Dodik povodom potpisvanja Dejtona: “Potpisala ga je nepostojeća Republika BiH”

Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik kazao je kako datum kada je parafiran Dejtonski sporazum, ovaj bosanskohercegovački entitet slavi kao međunarodno priznanje Republike Srpske.

Republika Srpska je dala svoje učešće Srbiji, tada Saveznoj Republici Jugoslaviji, ali i Srbiji i Crnoj Gori, da u ime nje potpiše opšti okvirni sporazum, smatra Dodik. Dodik je u svom govoru izrekao svakavih konstrukcija, koje u dosta slučajeva nemaju veze sa činjenicama. U nastavku donosimo njegovo obraćanje.

“Opšti okvirni sporazum je potpisala Savezna Republika Jugoslavija, potpisala Hrvatska i tada nepostojeća Republika BiH, koju je predstavljao Izetbegović koji nije imao legitimitet ni Srba ni Hrvata. Ali su moćnici u svijetu smatrali da je potrebno da on bude taj potpisnik. U stvarnosti je upravljao tek 23% ili nešto manje teritorije, koja se nalazila pod njegovom komandom i njegove vojske i mudžahedina koji su došli na taj prostor. On je bez ikakva legitimiteta potpisao u ime Republike BiH, ali ona je propala. Zvanično ta propast je označena kada je formirana Federacija BiH, što je značilo faktičku podjelu BiH na federaciju, tada se zvala Muslimansko – Hrvatska i Republiku Srpsku.”

“A dvije važne konferencije koje su održane, jedna u Ženevi, jedna u Njujorku, u pripremi dakle dejtonskog sastanka koji je trajao tri sedmice, riješile su pitanja naziva Republike Srpske i podjela unutar onoga što je kasnije postalo dio Dejtonskog sporazuma, a to je 49.51 teritorija i tako je stvorena državna zajednica BiH koja nema prefiksa ispred nego samo BiH. Ta državna zajednica već 28 godina pokazuje svoju nesposobnost da funkcioniše za razliku od Republike Srpske koja dokazuje svoju sposobnost da funkcioniše u gotovo nemogućim okolnostima stalnih pritisaka i napada.”

“Kolektivni zapad razgrađuje Republiku Srpsku”

Dodik je kazao kako je i Rusija potvrdila da danas postoje anti-Dejtonski pritisci onoga što, kako on kaže, zovu “kolektivni zapad”, predvođen Amerikom i Britanijom.

“Republika Srpska nema ni jednu godinu od 28 godina nakon Dejtona u kojoj je mogla da se posveti se razvoju i stabilnosti. To su bile neke izmišljene reforme koje su tražile od Republike Srpske prije svega da odustane od svog autoriteta, da odustane od nadležnosti koja je dobila i koja je naravno međunarodno verifikovana. Svjedoci na tom potpisivanju, parafiranju i potpisivanju koji se desio 14. decembra bili su velike sile tog i ovog vremena, neke sada manje, kao što su Amerika, Rusija, Velika Britanija, Njemačka, Francuska, Italija. Oni su bili svjedoci. Kao svjedoci, oni nisu imali pravo da se miješaju u Dejtonski sporazum, što su masovno činili, a pogotovo Sjedinjene Američke države, razgrađujući Dejtonski sporazum, tvrdeći kako on nije ugovor, nego osnova za neka kretanja.”

“Dejtonski sporazum je po klasifikaciji međunarodni sporazum i time sastavni dio međunarodnog prava. Republika Srpska, kao takva, potpisala je, dakle, kroz Saveznu Republiku Jugoslaviju, opšti okvirni sporazum i potpisala sve anekse u Dejtonskom sporazumu, što je poslužilo kasnije Venecijanskoj komisiji da jasno utvrdi da Republika Srpska ima međunarodno priznati status, jer je potpisana putem međunarodnog ugovora. I, kao takva, ona je strana u potpisivanju tog sporazuma pozvana da kroz dogovore sa drugom stranom, a to je isključivo Federacija, mijenja ili dogovara određene odredbe samog tog sporazuma. To se, naravno, nije dešavalo. Dešavalo se da su oni koji su bili svjedoci neovlašteno ušli u kompetencije Dejtonskog sporazuma, a razgrađujući ga do mjere besmisla i nastojeći da, kako oni to vole da kažu, da završe svoj neki lažljivi i nezavršeni posao.”

“Bosna i Hecregovina nije želja naroda nego dio političkog procesa”

Osnovna tendencija Zapada je bila unitarizacija Bosne i Hercegovine i pokušaj razgradnje Republike Srpske, ustvrdio je on.

“Kroz dogovore koji su ostvareni u Daytonu, na tih 14, odnosno 3 sedmice, 21 dan, BiH je dobila karakteristiku dogovorene i sporazumom uspostavljene zemlje. Ona nije dio svog kapaciteta uzela u želji naroda da u njoj živi, nego je to bio dio političkog procesa nametanja strane velike sile. BiH nije imala nijedan razlog da postoji nakon građanskog rata. To što postoji su obezbijedili i svojim geopolitičkim razlozima Sjedinjene Američke države i neke još sile Zapada. BiH ni danas, 28 godina postojeći, gotovo da nema nijedan zajednički imenitelj koji bi bio osnova održavanja BiH. BiH je bez međunarodnog pritiska. To ne može da opravda međunarodni pritisak 28 godina. BiH se nalazi u kolonijalnom statusu. Kolonijalni upravnici koji sada stoluju u Sarajevu, kroz razne manipulacije, upotrebe i zloupotrebe, pokušavaju da ostvare ono nemoguće, a to je da Republiku Srpsku dovedu u poziciju prazne ljušture, koja ne bi imala nikakvog smisla. Možda bi imala neki protokolarni karakter, pa nekada neki od digitalnih podataka negdje nešto bilježi.”

“Cilj privatizacije javne imovine u Bosni i Hercegovini”

Proces dovođenja Republike Srpske u praznu ljušturu Zapad pokušava provesti i kroz pitanje javne imovine, tvrdi Dodik.

“Javna imovina po Daytonskom sporazumu, što se nas tiče, pripada entitetima. To je potvrđeno i odlukama OHR. Privatizacija državnih i javnih preduzeća. Tada je OHR potvrdio i rekao, i međunarodna fakta tog vremena, da imovina pripada entitetima i da je moguće da ih isključuju, provode proces privatizacije. I to je bilo nešto što je bilo definitivno. Najbolje o tome svjedoči knjiga koju je napisao Haris Silajdžić, koji je opisao koliko je napora želio da obezbijedi da Bosna i Hercegovina, centralni nivo Bosne i Hercegovine, provodi privatizaciju i kako je odbijeno od strane OHR-a koji je tada bio zadužen za tumačenje. U svakom slučaju, to pitanje je rješeno Ustavom, a prije toga ženevskim papirima koji kažu da se Bosna i Hercegovina dijeli na teritoriju 49 koji pripada Republike Srpske i 51 federacije. Ta podjela je evidentna. S ovih 20 godina oni pokušavaju da dovedu u poziciju da ta entitetska granica je beznačajna i da ona ne postoji u stvari, želeći da politički provedu koncept urušavanja privatizacije.”

“Izgubljeno povjerenje u kolonijalnu upravu u Bosni i Hercegovini”

Milorad Dodik tvrdi kako su ambasadori Sjedinjenih Američkih Država, Britanije, neki iz EU, izgubili svaku vrstu povjerenja u ono što se tiče Srba, srpskog naroda i naših institucija.

“Ja predstavljam dovoljnu većinu srpskog naroda koji je odlučio da konfiguracija vlasti u Republiki Srpskoj baš izgleda ovako kako izgleda, dajući nam pravo da mi sami suvereno odlučujemo o stvarima iz nadležnosti koje su predviđene u Daytonu. Te nadležnosti su nam otete. Naša politika je prvo bila ovih 28 godina da zaustavimo tako enorman i brz prenos nadležnosti i to smo uradili. Više se to ne dešava.”

“Hibridni rat protiv Republike Srpske”

Slijedeći korak je vraćanje nadležnosti na entitet, naglasio je predsjednik RS.

“Mi koncipiramo naše politike na tom planu. Kolonijalna uprava se služi pretežno Amerikancima, služi se američkim ambasadorom, služi se lažima, ali laž ne može da bude politika jer u suštini može da bude samo lažna politika, ali to ne može da izdrži vreme i ne može da izdrži činjenice. Arogancija s kojom nastupaju prema Republici Srpskoj bila je dovoljan osnov za naše procenjivanje potrebe odnosa sa američkim osobljem ovde u BiH i onim koji je iz Britanije. I mi smo rekli u ime Republike Srpske da nijedan zvaničnik Republike Srpske se neće sastati sa tim osobljem jer ono podriva ustavni položaj, ustavni poredak BiH jer ruši ustavnu BiH. Zaštićeni diplomatskim imunitetima, oni nastavljaju dalje da bezočno krše osnovne elemente Dejtonskog sporazuma, a prije svega ustav koji se zove Aneks četiri Dejtonskog sporazuma. Taj Aneks četiri Dejtonskog sporazuma potpisala je Republika Srpska, Federacija BiH i opet ta nepostojeća, fiktivna, imaginarna, mistična priča o BiH. Ustav BiH nigde nije predvidjela ulogu visokog predstavnika, niti je predvidjela ulogu stranih ambasada. Sve ovo što se dešava možemo smatrati napadom na ustavni i demokratski potencijal BiH. I on traje i dalje. Kroz različite oblike. Hibridni rat koji se vodi protiv Republike Srpske na političkom, finansijskom i svakom drugom planu. No, mi smo pokazali našu sposobnost da se tome suprotstavimo.”

“Republika Srpska je jedina koja može sama nastaviti, mi danas ne proslavljamo Dejtonski sporazum”

Jedina koja može da nastavi sama dalje na prostoru Bosne i hercegovine je Republika Srpska, tvrdi Dodik.

“To ne može ni BiH, to ne može ni Federacija, to ne mogu, vjerujem, ni mnogi kantoni. U svakom slučaju, Republika Srpska sve ove godine izgradila je svoj odnos prema kolonijalnoj upravi vlasti, koja je prikrivena, formirana od strane faktora sa zapada. Činjenica je da svi u svijetu koji su učestvovali u Dejtonskom sporazumu, pa čak i Kina, koja je dio ili bila članica Savjeta za implementaciju mira, koja se 2000. godine napustila, taj Savjet jednako kao što je to učinila i Rusija, dovoljno govori o nelegitimitetu politika koju oni vode. I danas, dakle na ovaj dan, mi ne proslavljamo Dejtonski sporazum, jer je on propao. Ostale su krhotine, koje još uvijek negdje egzistiraju, u nekim dijelovima kod procesa odlučivanja, koje nisu mogli da satru ili da dovedu, ali nakon imovine oni bi vjerovatno ušli u proces degradacije načina odlučivanja. I sve to na onu priču koju smo davno čuli, davno slušamo ovdje, o jedan čovjek, jedan glas, koji primamljivo može da zvuči u nekim jednonacionalnim demokratskim zemljama, ali je neprihvatljiv i neprimjenjiv na prostoru BiH. Zato Republika Srpska mora biti oprezna. Zato danas mi slavimo dan našeg međunarodnog priznanja, a ne Dejtonski sporazum. Nemamo razloga ni mi da se zadržamo na Dejtonski sporazum i napravimo istu grešku koju je Srbija uradila nakon raspada bivšeg Jugoslavije, do kraja braneći Jugoslaviju, a zbog toga bila optužena da je razbije.”

“Vrši se satanizacija RS”

Nas koji smo branili slovo o Dejtonskom sporazumu, danas optužuju da ga kršimo, tvrdi Dodik.

“Po sistemu izgovorene laži koja se ponavlja u Gebelsovom smislu, vidimo na koji način se vrši satanizacija i dalje Republike Srpske. Da li je moguće da svako rukovodstvo Republike Srpske i srpskog naroda na ovim prostorima se satanizuje, kriminalizuje, da mjere progona kroz razne međunarodne pa i lokalne pravosudne institucije. I gotovo da nije bilo političara na prostoru Republike Srpske u ovih 28 godina da nije imao problem sa međunarodnom kolonijalnom upravom. I zato ova naša borba znači borba protiv kolonijalne uprave u suštini ovdje. Mada mi razumijemo o čemu se radi.”

Globalni odnosi su takvi da je poremećen odnos snaga u BiH, odnosno na globalnom nivou, pa i u BiH oni koje mi poznajemo u prošlosti, rekao je on.

“Tu prije deset godina bila je glavna jedina globalna sila, jedina američka država. Danas to više nije tako. Novi globalni svijet nije uspostavljen, ali je vidljivo da globalni veliki igrači danas ne dijele gotovo identične stavove u ponašanju u određenim drugim zemljama. Nama se sviđa politika recimo Kine i nemiješanja u unutrašnje stvari. Kina se ne miješa u unutrašnje stvari drugih zemalja, a opet je isto tako spremna da radi s njima različite investicije. S druge strane, zapad, predvođen s jednom američkom državom.”

“Slobodu nećemo dati zbog nekog kredita”

Predsjednik RS je kazao kako ovaj entitet nije spremna da svoju slobodu isporuči i da je izgubi zbog nekog kredita ili nekih navodnih podrški koje apsolutno nisu poštene, nisu dobro namjerne.

“Zato ćemo mi naravno pokušati da se borimo dalje za naš status, raditi i sa drugima, ne samo onima koji nas ovdje pritišću. Evropska unija danas nije ono što je bilo samo prije deset godina ili pet godina. Mnogi analitičari veoma loše govore o perspektivama opstanka i razvoja Evropske unije u samoj Evropskoj uniji. Tamo se govori o teškom ili nastupajućem teškom socijalnom stanju i onome koje bi trebalo da prati, to je težak privredni ekonomski momenat za samu Evropsku uniju. Političari bi rekli, i to čujemo u Evropi, tamo s kojim se ja sastajem, da kažem da je potpuno poltronski odnos Evropske unije prema Sjedinjenim Američkim Državama dovešće Evropsku uniju u bezvrijednu situaciju.”

“Savjet za implementaciju mira nema legitimitet bez Kine i Rusije”

Savjet za implementaciju mira je neformalna grupa zemalja, a pogotovo nema legitimitet kad su iz njega istupili Kina i Rusija, koji su napustili taj Savjet, naglasio je.

“On se samo jednom sastao i formirao svoj upravni odbor. Taj Savjet, navodni za implementaciju mira, nema nikakvu dokumentaciju o svom postojanju, nema poslovnik o svom radu. Ne znamo ništa o svemu tome, osim da Amerika svoje saveznike prikupi zemlje koje je sama kreirala taj upravni odbor, koji se navodno sastaje kako bi donosio neke odluke. On je političko tijelo i to možemo da prihvatimo, ali on nikako nije naredbodavno tijelo i nije mogao nikada da da nijednu naredbu. Tako nije mogao ni da da u Bonu naredbu visokom predstavniku. Tada su rekli da podržavaju namjere visokog predstavnika. Podržavaju namjere, to je ključna stvar. Nije nikako izvršen dati nalog, osim da podržavaju namjere. Ta podržavaju namjere ništa ne znači. U političkom smislu možda da, u formalno-pravnom ništa.”

Tako da su bonske odluke potpuno ništavne, kaže Dodik.

“Da su one po gotovu dijelu donošenja zakona potpuno anti-međunarodno upravo i međunarodnih obaveza. To je nešto što se masovno kršilo u svoje vrijeme i masovno podmetalo Republike Srpske. U svim tim okolnostima Republika Srpska je preživjela i Republika Srpska ide dalje. I u uslovima sadašnjeg hibridnog rata koji se vode protiv Republike Srpske a predvode američki ambasador i neke druge službe ovde i uz pomoć naravno svojih matičnih nekih službi govori o tome da je i njihovo strpljenje i njihov neuspjeh da dođu do kraja, došao do kraja. Ali isto tako je došlo i naše strpljenje da to trpimo do kraja.”

“RS neće stati”

Mi imamo našu policiju, imamo našu stabilnost, imamo našu Republiku Srpsku, idemo dalje, rekao je.

“Imamo dovoljne snage da se nosimo sa svim tim izazovima. Republika Srpska neće stati. Republika Srpska će ići dalje i Republika Srpska će ostvariti sve svoje planove. Ima onih među nama koji stalno govore o tome kako ovdje ne može biti gore. To naravno nije istina. To je samo dio laži u njihovim glavama. I ako si lider političke partije, ne možeš da računaš da laž može da bude ozbiljna politika. Laž je lažljiva politika.”