Dodik nudi, Rusija ne odbija: RS kao ruski rezervni strateški položaj

Izborna je godina u BiH, lokalnog nivoa, ali to ne umanjuje pripreme za „groznicu izborne večeri“. Lobisti Milorada Dodika već mapiraju hodnike kojima bi mogao proći ruski predsjednik Vladimir Putin kako bi do izborne kampanje izdejstvovali jednominutni termin za njihovu zajedničku fotografiju, piše Žurnal.

Istina, potpisivanje Programa reformi za NATO je poskupjelo „fotku“, no Dodik ne pita za cijenu takvog predizbornog marketinga, ionako sve ide na teret entitetskog budžeta.

Ljubopitljivi ambasador

Rusiju ne zaboravlja ni aktuelni predsjednik Centralne izborna komisije Bosne i Hercegovine Branko Petrić.

„Pozvati i ambasadu Rusije,“ upozoriće tokom decembarske sjednice CIK-a Petrić, priliko utvrđivanju spiska učesnika jedne od narednih stručnih radionica.

Ambasador Rusije u Bosni i Hercegovini Petr Ivancov je svako malo rado viđen gost Milorada Dodika i drugih kadrova SNSD-a za koje godinama neuvijeno agituje, daleko od diplomatske neutralnosti. Ne zaboravlja ni Centralnu izbornu komisiju BiH.

„Ambasador dođe jednom godišnje samo da pita da li je sve sređeno, da li smo zadovoljni pozivom, da li idemo, da li nam nešto treba. Moram se smijati kada se govori o ruskom uticaju ili bilo čijem uticaju u CIK-u. Mi imamo na svu sreću naklonjene donatore i to je jedini način da se nešto u izborima unaprijedi jer država ne daje ništa. U ovom trenutku Rusi ne daju ni marke niti pokazuju interes da daju“, uvjerava članica CIK-a Irena Hadžiabdić.

Navedeni poziv Ivancova jeste onaj iz 2018. godine, u vrijeme izbora u Rusiji. Tada su Hadžiabdićeva kao predsjednica CIK-a i član Novak Božičković putovali u Moskvu o trošku domaćina. Sa predsjednicom Izborne komisije Ruske Federacije Ellom Pamfilovom aktuelizirana je saradnja utanačena Memorandumom iz 2010. godine kojeg je upravo Hadiabdićeva i potpisala.

„U Rusiji sam bila sa 50 članova državnih izbornih komisija kao akreditirani posmatrač. Ne možete vi biti gost. Stave nas u 2-3 autobusa i onda mi to razgledamo. Kada dođemo ovdje i pričamo kolegama, uglavnom govorimo šta smo vidjeli, a da ne bismo možda trebali“, objašnjava za Žurnal Hadžiabdićeva.

O tome što „možda ne bi trebali vidjeti“ jeste pokrivanje biračkih mjesta kamerama i primjena skenera za brojanje glasova. Iz CIK-a nikada nisu komentarisali, pogotovo ne osudili ono što je svjetska javnost vidjela, a to je neskriveno lažiranje izbora ubacivanjem velikog broja glasačkih listića u kutije od strane članova ruskih biračkih odbora. Umjesto suzdržanosti od daljnje saradnje sa Rusijom, ona sa stanovišta CIK-a BiH treba biti proširena.

“Kredibilni” ambasador

Kratka je lista zemalja sa kojima je BiH verifikovala saradnju izbornih komisija. Pored Rusije tu su još Malezija, Ukrajina, Turska, Indija i Bugarska. Iako iz CIK-a pravdaju da su sadržaji Memoranduma gotovo pa tipski, onaj sa Rusjom sadrži i stavku o razmjeni iskustva i stručnjaka ne samo izbornog procesa nego i informacionih tehnologija, koje znače nadzor nad kontrolom biračkih spiskova i elektronskog brojanja glasova kada to bude uvedeno u BiH. U prevodu, umjesto papira i vreća sa lažnim listićima, putem kojih su ponekad glasali „i mrtvi i nerođeni“ sve bi se moglo odraditi softverskim sistemom kojeg instalira… najbolji ponuđač. Već je bilo izvjesno da bi to bili ruski IT stručnjaci na što je pored niza drugih pokazatelja namjere ruskog uticaja na izborni proces u BiH, svojim tekstovima ukazao Žurnal.

Treba podsjetiti i na Žurnalovu priču o nestanku oko 35 tona papira iz skladišta Centralne izborne komisije BiH, nabavljenog za štampanje glasačkih listića. Iako su problem detektovali i državni revizori i Komisija za utvrđivanje stanja u skladištu CIK-a, Tužilaštvo BiH je očekivano donijelo naredbu o neprovođenju istrage protiv nadležnih iz Centralne izborne komisije. Ni tužilaštvo, poput CIK-a nije pošteđeno posjeta ruskog ambasadora koji sa glavnom tužiteljicom Gordanom Tadić razgovara o “jačanju vladavine prava u Bosni i Hercegovini”.

„Što se mene tiče, portal Žurnal nije kredibilan“, izreći će potpuno izvan diplomatskog kodeksa ruski ambasador Ivancov polovinom 2019 godine. Nije prešutio ni da je “upoznat sa izvorima Žurnala”.

„Nevjerovatno je da ambasadori uzimaju za pravo da komentarišu unutrašnje političke događaje. To nigdje na svijetu nema, samo se ovdje to održava”, izjavio je u funkciji predsjednika Republike Srpske Milorad Dodik septembra 2016. Pri tome naravno nije mislio na ambasadora Ivancova sa kojim će nekoliko minuta kasnije razgovarati – o unutrašnjim pitanjima poput odluke Ustavnog suda BiH da zabrani održavanje referenduma o Danu RS.

„Sve znamo, sve pratimo i dokumentujemo ko je iza vas“, samozadovoljno će novinaru „nekredibilnog“ Žurnala saopštiti Pero Simić, kabinetska sjenka Milorada Dodika, priznavši tako postojanje Dodikove paraobavještajne službe.

To što prate i dokumentuju ionako ubrzo bude objavljeno i tu je bolna tačka Dodika u namjeri preuzimanja uloge glavnog „ruskog satelita“ na Balkanu.

Naravno, za tako nešto očekivao je i materijalnu podršku, no ispostaviće se da Rusiji apsolutno odgovara da u stvari Dodik, odnosno Republika Srpska plaća za ojačanje njihovog uticaja u BiH.

Ideja o osnivanju stranke koju bi sa 800 hiljada maraka finansirala Ruska Federacija nikada nije ralizovana. Dodik je verbalno podržao formiranje apsolutno proruske stranke koju su predstavili Emir Kusturica, Matija Bećković i Slobodan Pavlović, no izračunao je kako mu je profitabilnije osnaživati SNSD tako što će „rasturiti“ čak i koalicione stranke, što mu je za NDP, DNS i SP prilično uspjelo. Da li je iz Rusije pristiglo 800 hiljada maraka nije poznato, ali jeste niz osoba koju su trebali biti i moralna i fizička potpora SNSD-u u preizborno vrijeme.

Prodefilovali su tako posljednjih godina Banjalukom i Republikom Srpskom „ruska braća“ blago rečeno živopisne biografije i djelovanja. Kozaci, bajkeri, foklorne skupine, humanitarci, pisci, tajkuni u tajnoj misiji, kao svojevrsna ruska „donacija“ Miloradu Dodiku u predizborno vrijeme.

Defile „mirotvoraca“

Nekoliko dana prije izbora 2014. godine u Banjaluci se obrelo stotinjak ruskih kozaka, predstavljajući se kao folklorna skupina pod vodstvom Nikolaja Đakonova. Ispostaviće se da nemaju nikakvo znanje u plesnim, ali da imaju u onim ratnim vještinama.

Dojezdili su i samozvani humanisti, Putinovi „Noćni vukovi“ koje Dodik odlikuje za „jačanje rusko-srpskih odnosa“. Marta 2018. njima će zajedno sa sabraćom iz organizacije „Srbska čast“ biti zabranjen ulaz u BiH, na što je protestirala ruska ambasada u BiH.

Vođi „Noćnih vukova“ Aleksandru Zaldostanovu za ulazak u BiH nije pomoglo ni prijateljstvo sa Vladimirom Putinom, baš kao ni još jednom imenu znanom sa crnih lista EU i SAD-a, ruskom oligarhu Konstantinu Malofeevu te Zaharu Prilepinu, pjesniku iz ruskih paravojnih odreda na teritoriji Ukrajine.

Malofeev je imao susret sa Dodikom u Banjaluci tokom izbora 2014. godine, a nakon saznanja da i 2018. ima zadatak upliva u izborni proces, onemogućen mu je ulazak u BiH.

Dodikovi saradnici, među kojima je i Predrag Ćeranić, član Savjeta za zaštitu ustavnog poretka RS i dekan Fakultet bezbjednosnih nauka Banja Luka ulogu Rusije svode na statističku grešku.

„Uticaj Rusije u Republici Srpskoj, i uopšte na Zapadnom Balkanu, se predimenzionira. Imao sam priliku da slična pitanja slušam od brojnih stranih novinarskih ekipa kada su uoči prethodnih izbora sa mnom razgovarali na tu temu. Okosnica njihovog interesovanja je bilo rusko prisustvo, naročito uticaj na policiju Srpske. Objasnio sam kako stvari stoje: u Srpskoj nema ruskih vojnih formacija, policiju ne obučavaju ruski instruktori nego američki. Ruska podrška Srpskoj je strateška, ali je na operativnom nivou niska“., odgovara Ćeranić za Žurnal.

Nisu samo „umjetničke duše“ defilovale Bosnom i Hercegovinom, odnosno njenin entitetom Republika Srpska u predizborno vrijeme. Tako je tokom posjete našoj zemlji 2018. godine, predsjednica Vijeća Federacije Federalne skupštine Ruske Federacije Valentina Matviyenko “očitala lekciju” bh. parlamentarcima, gotovo neskriveno podržavajući disoluciju države.

“Rusija se zalaže za predaju vlasti entitetima BiH, zalaže se za uklanjanje visokog predstavnika”, kazala je Matviyenko koja je Dodika titulirala “vojvodom tvrđave srpstva” u svijetu.

Posebno važna za Milorada Dodika bila je posjeta ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova krajem septembra 2018 godine, u jeku predizborne kampanje. Istina, Lavrov je slijedio državni protokol pa je prvo došao u Sarajevo, gdje je razgovarao sa članovima Predsedništva BiH, no narednog dana dolazi u Banjaluku, dajući tako Republici Srpskoj i samom Dodiku subjektivitet u međunarodnim relacijama.

„Mislim da je Rusija u zadnja dva izbora pomogla Dodiku i da je ona igrala na kartu Dodika. Dva prijema kod Putina u septembru i u jednim i drugim izborima više su nego jasno pokazivali da ga ruska strana podržava. Ja iskreno mislim da su oni sada pomalo i razočarani posebno nakon ove odluke oko programa reformi i daljeg iskoraka u približavanju NATO-u, ali to je nešto što ćemo tek vidjeti“, kaže za Žurnal bivši član Predsedništva BiH i bivši predsjednik PDP-a Mladen Ivanić.

Ruski zvaničnici uglavnom ne propuštaju naglasiti kako podržavaju „suverenitet i teritorijalni integritet BiH”, ali odmah potom daju podršku Miloradu Dodiku koji zagovara secesiju Republike Srpske. Dodik je Lavrova odlikovao ordenom, posjetili su i gradilište srpsko-ruskog centra u središtu Banje Luke, no za sada nema novca iz Rusije za ovo prije svega crkveno zdanje koje treba simbolizovati odanost i zahvalnost „majci Rusiji“. Bez dosadašnjih 6 miliona maraka koje je izdvojila Vlada RS, gradnja bi još bila na početku.

„Rusija neizravno pomaže Dodiku koji se i sam zadnjih godina legitimira kao proruski čovjek i neko iz kruga ljudi oko Putina. Pri tome on psihološki igra i na pravoslavlje koje nesumnjivo djeluje na emocije glasača u RS“, tumači sociolog prof.dr. Slavo Kukić.

Južni politički front

Može se polemisati da li je Rusija izabrala Dodika za svog „igrača“ na ovom dijelu Balkana ili se pak on sam nametnuo, pokazujući želju da bude „Putinov mali“ više nego predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. Dodik moguće ima želju da zasjeni Vučića koji „luta“ u pojašnjenjima da je Srbija i proevropska i proruska. Dodik u tome vidi šansu, grčevito se boreći da Republika Srpska bude do daljnjeg barem rezervni strateški položaj Rusije.

„Podrška Dodiku je pre svega podrška ruskoj destrukciji Bosne i Hercegovine, time i celog regiona. To je podrška nemirenju sa porazom, podrška novom sukobu na Balkanu, podrška užasnom kriminalu na kome počiva Dodikov separatistički režim, podrška velikosrpskoj ideji i nestanku Bosne i Hercegovine“, ocijenio je nedavno za Oslobođenje istoričar iz Srbije Milivoj Bešlin.

No, unatoč pokušajima, Dodik ne uspjeva destabilizovati Bosnu i Hercegovinu koliko je najavljivao, pa mu je zato Rusija bila prisiljena dati podršku stvaranjem svojevrsnog „južnog političkog fronta“ oličenog u Draganu Čoviću i HDZ-u BiH.

O ozbiljnosti namjere Rusije da uticajem na izborne rezultate 2018. godine širom otvori vrata daljnjem cijepanju BiH, dovoljno kazuje angažman Nikolaja Patruševa, bivšeg šefa ruske obavještajne službe i aktuelnog sekretara Savjeta bezbjednosti Rusije. Osoba od velikog Putinovog povjerenja, održava tajni sastanak sa Draganom Čovićem te dopredsjednikom HDZ-a Hrvatske MilijanomVasom Brkićem. Naravno, u pozadini su bili i ekonomski interesi Rusije u ove dvije države, no glavni plan, instalacija predsjednika HDZ-a BiH u Predsjedništvo BiH svojom kandidaturom i brojem glasova nedostižnih Čoviću poremetio je Željko Komšić.

Sada je pak sve usmjereno na izmjene Izbornog zakona BiH sukladno željama HDZ-a BiH, koje će po naputku Rusije Dodik nesumnjivo podržati, ali će istovremeno otvoriti novu-staru političku krizu unutar BiH.

Priznanje uticaja

Da je podrška imala efekta pokazuju i podaci o broju osvojenih glasova kandidata SNSD-a. Tako je broj glasova na lokalnim izborima 2012. godine od 184.520 četiri godine kasnije povećan na 202.503. SNSD-ov kandidat za člana Predsjedništva BiH 2014. godine imao je 310.867 glas, da bi 2018. taj broj porastao za više pedeset hiljada, tačnije 368.210. Uporedo je uvećan i broj osvojenih glasova za Parlament BiH, od 249.182 na izborima 2014. godine na 260.930 koliko je SNSD dobio 2018. godine.

Izbornu 2020. godinu Dodik je počeo starim pričama sa tek nešto izmjenjenim redoslijedom riječi.

“Britanska vlada je rekla da daje šest miliona funti za organizovane aktivnosti za sprečavanje ruskog uticaja na Balkanu, američka vlada je dala putem raznih organizacije, što je javno objavila, više od 20 miliona dolara”, vajkao se Dodik srbijanskim medijima priznajući tako da ruski uticaj de fakto – postoji.

Iz ambasade Rusije u BiH nisu odgovorili na upit Žurnala za komentar o Dodikovim navodima.

„To podcrtavanje stvari je njemu važno gledati ne samo kao napad na Republiku Srpsku. On se želi predstaviti kao ključni ruski igrač na terenu, koji ukazuje, koji ima informacije sa ruske strane, koji u nekoj globalnoj bitci koja se vodi u BiH i Srbiji igra ključnu ulogu. Rusija je nama bliska, ona nas voli, mi smo ruski igrači. To je meni predstava za javnost koja služi prvenstveno njemu“, stav je političkog analitičara Adnana Huskića.

Podsjećanja radi, desetak dana prije opštih izbora 2018. godine predsjednik Srbije Aleksandar Vučić optužio je Sjedinjene Američke Države i Veliku Britaniju za miješanje u izborni proces u Bosni i Hercegovini, a kao megafon za izrečeno poslužio mu je Dodik. Najavljeno je da će u dogledno vrijeme Vučić predstaviti dokaze o špijunima koji su trebali onemogućiti Dodikovu pobjedu na izborima.

Jedino što je od tada objelodanjeno jeste snimak kako srbijanski funkcioner prima novac kojeg mu kao nagradu za špijunažu predaje obavještajac iz – Rusije…