Dodik nema plan, on je dio ruskog plana i sada više nema gdje!

Milorad Dodik napravio je košmar u institucijama BiH, ali i u političkom i javnom mnjenju. Dodik, svjesno, naduvava krizu, ali je već sada jasno da je ne kontroliše on, već da je samo sredstvo za njeno izazivanje, uvećavanje i rasprostranjivanje, piše Slobodan Vasković na svom blogu.

Dodik nema plan, već je on dio plana kojim se pokušava urušiti BiH i spriječiti provođenje “Programa reformi BiH”.

Plan je ruski. Rusija ga sprovodi, a Dodik je sredstvo, jer nema kud.

Nakon što je okrenuo leđa Rusiji i potpisao “Program reformi BiH”, Dodik je shvatio da nema više šta ponuditi ni NATO ni Zapadu. Istovremeno, Rusija je odlučila vratiti mu “milo za drago”, kazniti izdaju njenih interesa i podrške koju su mu pružali cijelu deceniju.

Suočen sa takvim neizborima, Dodik se ponovo okrenuo Rusiji. Da bi izbjegao moskovski udar, Dodik je krenuo u pokušaj poništenja “Programa reformi” koji nije moguć, ali jeste, u određenoj mjeri, njegovo usporavanje potpunom blokadom rada institucija BiH.

Trenutno stanje je potpuno konfuzno, posebno oko toga da li predstavnici RS odlučuju/ne odlučuju u institucijama BiH, ali se, nakon brojnih glasanja protiv i jednog Dodikovog “za” (da nema pomilovanja dvojice osuđenika), može konstatovati da češće odlučuju nego što ne odlučuju.

Samim tim, cijeli Dodikov plan “neodlučivanja” prerastao je u blokadu rada institucija BiH i nikako se drugačije ne može tretirati.

To su već vrlo opasne vode u kojima ni Dodik, bez obzira na određena nesaglasja koja dolaze sa Zapada, i snažan udar Rusije, ne može mjesecima plivati.

Dodik, velemajstor haosa, izazvao je, po nalogu, opšti metež, a nastavlja da postavlja iracionalne, nesprovodive zahtjeve, sa samo jednim ciljem – proširenje krize na cijeli region. Zasad ne djeluje da će uspjeti u tome, bez obzira na pojedinačne verbalne prekogranične varnice.

Dodik je posebno nezadovoljan stavovima Beograda, njihovim, kako smatra on i njemu bliski saradnici, premlakim angažmanom, što će, bez sumnje, proizvesti nove iracionalne poteze, ne bi li se takvo stanje promijenilo, u šta je vrlo teško povjerovati.

Dodik jeste uspio za kratko vrijeme izazvati vanredno stanje visokog intenziteta, ali dobici su za njega, zasad, minorni. Gotovo da ih i nema.

Odluka Ustavnog suda BiH (prema kojoj je Ustavu BiH suprotan član 53 Zakona o poljoprivrednom zemljištu Republike Srpske kojim je propisano da poljoprivredno zemljište koje je javno dobro, odnosno državno vlasništvo, po sili zakona postaje vlasništvo i posjed Republike Srpske), bila je povod za stvaranje košmara. Međutim ta odluka niti će biti promijenjena niti povučena.

Uz to, ona nije neustavna, kako tvrdi Dodik (zajedno sa pripadnicima vladajućih i opozicionih stranaka). Isto tako neustavan je i sličan Zakon, koji je donijela Federacija BiH, ali niko nije tražio ocjenu njegove ustavnosti. Premda je i to bilo jedno od rješenja, ako je već izazvano nezadovoljstvo donešenom odlukom, umjesto blokade institucija.

Međutim, Dodiku nije bilo ni do kakvih rješenja, već mu je isključivi cilj opstrukcija provođenja “Programa reformi BiH”, koji je on potpisao, poslao u NATO i koji znači alatku za ulazak zemlje u Alijansu; Pritisnut od Rusije krenuo je u avanturu iz koje ni sam ne zna kako će izaći. Nije imao kud.

Da je tako svjedoči i ponovno ograđivanje Rusije od zaključaka Savjeta za implementaciju mira u BiH (PIK), koji je (zemlje Zapada) saopštenjem izrazio bezrezervnu podršku Ustavnom sudu i svim njegovim sudijama (i stranim), ističući da su odluke obavezujuće i da se moraju sprovoditi.

Treba, ipak, postaviti pitanje koliko su svi članovi PIK-a na liniji javno proklamovanih stavova.

Posebno se to odnosi na Johana Satlera, šefa Delegacije EK u BiH, koji je, defakto, direktno podržao Dodika u njegovim napadima na BiH, preko udara na Ustavni sud BiH.

Satler je, izjavio 16.02. (isti dan bilo je zasjedanje Narodne skupštine RS na kojoj su doneseni zaključci o blokadi zajedničkih institucija) da “BiH ne može u EU dok se ne riješi međunarodne supervizije. To važi i za OHR i za međunarodne sudije u Ustavnom sudu BiH” i dao, vrlo svjesno i vrlo namjerno, vjetar u leđa Dodikovim destruktivnim akcijama.

Satler se teško može “oprati” pozivanjem na mišljenje Evropske komisije, jer je njegovo opravdanje prenačelno i plitko: Mišljenje EK se nije odnosilo na određenu odluku Ustavnog suda, a još manje je bilo ko očekivao da BiH uđe 16.02.2020 u EU, niti to očekuje još dugi niz godina; Da je Satler svjesno i namjerno načinio štetu, ukazuje podatak da je, samo dva dana prije nego je on dao podršku Dodiku u napadu na BiH, Angelika Nusberger, njemačka profesorica prava i bivša potpredsjednica Evropskog suda za ljudska prava, imenovana 14.02.2020., za novu sutkinju Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Odluku o njenom imenovanju donio je predsjednik Evropskog suda za ljudska prava, što je institucija EU, kao što je i Njemačka, zemlja iz koje dolazi Nusbergerova, članica EU.

Satler je to, naravno znao, ali je, tu nema dileme, svjesno prećutao navedene činjenice i tako pokazao da je Dodikov agent i lobista za razvaljivanje BiH.

I ne samo Dodikov!!!

Za razliku od Satlera, američki ambasador u BiH Erik Nelson bio je, 19.02., u razgovoru sa Dodikom, eksplicitan da “SAD ne očekuju ništa manje od potpunog poštivanja Dejtonskog sporazuma, te teritorijalnog integriteta i suvereniteta BiH”.

On je još rekao da su SAD “već 25 godina snažan partner BiH, koji u potpunosti podržava prosperitet, stabilnost i mir ove zemlje”.

“Radnje koje potkopavaju te ciljeve nose posljedice u stvarnom životu”, naglasio je Nelson Dodiku.

Nelsonova izjava je direktna opomena Dodiku i ukazuje da SAD neće dozvoliti nikakvo popuštanje pred njegovim zahtjevima niti mu predugo tolerisati blokadu institucija; Tim više, jer je u toj zemlji izborna godina.

Dodik je potvrdio da Nelson nije bio nimalo milostiiv spram njegovih opasnih djela i još opasnijih namjera.

“Imao sam dobar razgovor večeras ambasadorom SAD. Sve što je on meni rekao ja sam uzvratio. Bilo je nekih stvari i to doživljavam kao prijetnju i ne mogu da vjerujem da se upuštaju u tako nešto. BiH pripada nama, a ne njemu, da on prijeti u njenoj odbrani”, rekao je Dodik .

On smatra da se ambasador Nelson prevario ako misli da može da prijeti.

“Republika Srpska, kao što i oni kažu, da imaju crvene linije i mi imamo svoje. Rekao sam mu da je naša politika skromna, ali ponosita i da nećemo odustati od osnovnih principa bez obzira koliko SAD bile velike i oni na ovaj način iskazivali prijetnju. Žao mi je što je to učinio”, rekao je Dodik.

Zaista je tragikomično kada se Dodik poziva na principe.

Nelson je oštro opomenuo Dodika. Petar Ivancov, ruski ambasador, ga je, takođe, oštro opomenuo neprihvatanjem stavova PIK-a, podsjećajući ga tako da se ne smije dozvoliti provođenje “Programa reformi”. Dodik je između čekića i nakovnja, a Satler, iako šef Delegacije EK u BiH, je, ipak, preslaba karta koja bi Dodiku mogla donijeti bilo kakve pozitivne poene u izlasku iz košmara koji je napravio, ali će, svakako, doprinijeti razvlačenju krize i njenom daljem narastanju.

PIK je naglasio da entiteti nemaju pravo na otcjepljenje i da međuentitetska granica nije i državna granica.

Nije to učinjeno slučajno, jer Dodikovo insistiranje na uspostavljanju “obavezujuće međuentiteske linije” sve je samo ne bezazleno; Jasno ukazuje da on RS namjerava gurnuti u još dublju izolaciju od ove u kojoj se nalazi i koja će, ukoliko kriza potraje, postati neizdrživa po entitet.

Dodik nema kud – mora spriječiti, i po cijenu većih incidenata, funkcionisanje institucija BiH. Spriječiti po svaku cijenu provođenje “Programa reformi” koji je on potpisao. Da bi to i dalje činio koristiće raznorazne satlere i njima slične sedmoligaše, ali ono što je njegov najveći problem jeste NATO.

Biće interesantno vidjeti njihov odgovor na već velike bezbjednosne rizike koje je Dodik proizveo svojim hazarderskim ponašanjem, pod patronatom Rusije, koji će se galopirajuće usložnjavati i po vertikali i po horizontali kako kriza bude odmicala. Izvjesno je da on neće biti nimalo mek!

Svako ko potcjenjuje Dodika i njegovu namjeru da rasturi BiH njegov je (ne)voljni saučesnik, kao i svako onaj ko smatra da Dodik razara bh. institucije zbog lokalnih izbora i kampanje za njih.

Kriza će narednih dana dobiti na intenzitetu, a sasvim je moguće da Dodik, u sljedećem koraku, natjera parlament da donese odluku o vraćanju na “izvorni Dejton”, što bi značilo udar na bezbjednosne i pravosudne institucije BiH, potom na Savjet ministara BiH i Oružane snage BiH. Bio bi to, u jednom detalju, zaista paradoks, jer u “izvornom Dejtonu” strane sudije u Ustavnom sudu BiH su zacementirane, zaključuje Vasković.