Dodik i Čović nastavljaju destrukciju države: BiH je bure baruta na Balkanu pod kontrolom Rusije

Rusija je i 2022. nastavila višegodišnje destruktivno djelovanjem spram Bosne i Hercegovine. Putem svog ambasadora Igora Kalabuhova, koji je 9. januara prisustvovao paradi u Banja Luci povodom Dana Republike Srpske, Rusija je pokazala da ne poštuje odluke Ustavnog suda BiH koji je ovo obilježavanje ocijenio neustavnim, piše Žurnal.

Naravno da nije u pitanju diplomatski previd, nego kontinuitet ignorisanja državnih institucija uz uporednu podršku secesionističkim nastojanjima lidera SNSD-a Milorada Dodika koji bi da izdvoji ovaj entitet iz BiH.

„Dodik Moskvi nije zanimljiv samo, zbog svoje otvorene proruske politke, već i stvarnog kapaciteta za pokretanje mogućih kriza. Za razliku od drugih (pro)„ruskih igrača“ u regionu, samo Dodik raspolaže sa realnim kapacitetima da „zakuha“ pravu i ozbiljnu krizu, ukoliko „zatreba“. I to sve na osnovu Daytonskog sporazuma u čijem je kreiranju – dijelom učestovala i Rusija. Ako ništa drugo, onda u pripremnoj fazi, insitiranjem da RS „mora postojati“, kao dio buduće državno-pravne infrastrukture BiH. Stajući iz Dodika i RS, Rusija zapravo aktivira svoje „geopolitičke dionice“, koje je kroz Dayton unijela u BiH“, navodi za Žurnal Faruk Kajtaz, novinar-analitičar iz Mostara.

Dodatno, ciničan je potez Kalabuhova koji se 29. januara 2022. godine ukazao na ceremoniji polaganja vijenaca na spomenik poginulim jugoslovenskim partizanima tokom Igmanskog marša 1942. godine. Ironija je da su se ti partizani borili upravo protiv takvih koje danas Rusija u Bosni i Hercegovini svesrdno podržava, lažnih antifašista i pravih saučesnika u brojnim kriminalnim radnjama. Uostalom, ni Rusija odavno nije „zemlja proleterska“.

Kalabuhov na Igmanu

„Pažnja Zapada je popustila, pa se u taj prazan prostor, vješto ubacila Rusija. Što s tiče BiH, ključni trenutak se dogodio u vrijeme izglasavanje Rezolucije o Srebreničkom genocidu u Vijeću sigurnosti UN-a prije par godina, kada se Rusija otvoreno stavila na stranu Beograda i entiteta RS i blokirala izglasavanje jednog tako važnog međunarodnog akta. Od tog trenutka se može smatrati kako Moskva djeluje praktički usaglašeno sa Beogradom i Banja Lukom u regionu, a što je itekako uočljivo u sadržajima poruka ruskih diplomatskih predstavnika, koje su gotovo u cijelosti usaglašene sa politikama Beograda i Banja Luke,“ objašnjava Kajtaz.

A te poruke ruskih zvaničnika niti jednom nisu bile kritičke o odnosu na ugrožavanja suvereniteta Bosne i Hercegovine.

„Mi smo naravno razmotrili situaciju na Zapadnom Balkanu, to se posebno odnosi na sprovođenje Daytonskog mirovnog sporazuma u Bosni i Hercegovini. Istakli smo da je neophodno poštivati temeljen principe ovog dokumenta, a to je prije svega nezavisnost, teritorijalni integritet, suverenitet Bosne i Hercegovine, jednakopravnost tri konstitutivna naroda i široka ovlaštenja dva entiteta“, izjavio je posljednjih dana prošle godine ministar unutrašnjih poslova Sergej Lavrov nakon susreta sa bh. kolegicom Biserom Turković.

Bisera Turković (Foto: Armin Durgut/Pixsell)

Moguće da je ministrica vanjskih poslova BiH Bisera Turković nekada pročitala u Žurnalu izrečen stav profesora sarajevskog profesora Fakulteta političkih nauka dr. Nerzuka Ćurka, pa je bila ushićena nakon susreta sa Lavrovim.

„Ne vidim nikakav razlog da Sarajevo ne pokaže veću zainteresiranost za suradnju sa Moskvom. Pogubno je da se zbog takvog djelovanja i u samoj javnoj sferi stvara dojam kako je Rusija završena priča i da se tu nikakvi novi parametri ne mogu uspostaviti, da se zna osovina Beograd – Moskva. Kao da se zaboravlja ključno načelo realpolitike, da su vječni jedino interesi. Mi smo jako slabi u tim strateškim promišljanjima,“ rekao je Ćurak prije desetak godina.

“Predsjedništvo BiH je dalo saglasnost za otvaranje kancelarije Ruske ambasade u Banjoj Luci. Očekujemo i donošenje odluke o otvaranju kulturnih ureda u Bosni i Hercegovini. Konstatovali smo da je saradnja dvije zemlje na zadovoljavajućem nivou, ali da je treba poboljšati. Rusija se nalazi na listi najvećih investitora u BiH i važan je energetski partner za nas. Bh. tržište u odnosu na rusko je malo te je zbog toga i deficit veći. Pronaći ćemo način za veći izvoz iz BiH u Rusiju, što bi svakako pomoglo ekonomiji”, prenijela je Turković detalje razgovora sa ruskim kolegom…

Dio navoda o „otvaranju kulturnih ureda u BiH“ izazvao je posebnu pažnju. Prva aluzija na izrečeno bila je Rusko-srpski humanitarni centar u Nišu. Ovaj centar, otvoren 2012. godine tik uz niški aerodrom, dugo već slovi kao neformalna ruska vojna baza, a zvanično bi trebala služiti kao mjesto za pružanje pomoći prilikom prirodnih katastrofa!?

Rusko-srpski humanitarni centar u Nišu

„Rusi sve vreme “čekanja na katastrofu” za svoje osoblje traže diplomatski status, ali Srbija s tim okleva. Niški Rusko-srpski humanitarni centar je nesumnjivo “vojna stvar” i on je jedinstven primer u svetu da se humanitarna organizacija druge države, kakva kažu da jeste, negde instalirala i čeka prirodnu katastrofu. Do Bonstila, američke vojne baze u Uroševcu (Kosovo), samo je 120 kilometra, Niš ima aerodrom i na to cilja ruska “humanost”“, pisao je svojevremeno Dragan Banjac, novinar iz Srbije. .

Žurnal je pisao kako su pripadnici „humanitarne“ Srbske časti u kampu u Nišu godinama vježbali gađanje. Bivši glavnokomandujući američkih kopnenih snaga u Evropi, general Frederick Ben Hodges je 2016. godine za Insajder neuvijeno izjavio: “Ne verujem da je to humanitarni centar, to je fasada i nije ono za šta se predstavlja”.

General Ben Hodges

Reagovali su potom iz ruske ambasade u Sarajevu uvjeravajući da je riječ o otvaranju Ruskog kulturnog centra u Sarajevu i eventualno ogranka u Banja Luci, namijenjen razvoju saradnje u oblasti kulture i obrazovanja.

“Također bismo morali podvući da nikad nije bilo riječi o otvaranju nekog humanitarnog centra po uzoru na Rusko-srpski humanitarni centar u Nišu (Republika Srbija), što nam odvojeni mediji pripisuju. Što se same ove ustanove tiče, nažalost, i dalje svjedočimo ponavljanju neosnovanih teza o suštini njenog rada koje nemaju nikakve veze se realnošću. Rusija je više puta informirala javnost o isključivo humanitarnoj prirodi djelatnosti RSHC, čija je obaveza otklanjanje posljedica elementarnih nepogoda u regiji, između ostalog i u BiH, što se jasno pokazalo tokom gašenja požara 2012. godine“, saopštili su iz ambasade.

Ruska Federacija podrškom Miloradu Dodiku i Draganu Čoviću u najnovijim nastojanjima da destabilizuju državu Bosnu i Hercegovinu potpuno je demaskirala svoju ulogu na ovom području. Naravno, dobar dio „prljavog posla“ odrađuje predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. U suštini, Rusiji su Dodik, Čović i Vučić samo marionete putem kojih zaustavljaju NATO integracije BiH i njen prosperitet.

Naravno, iskustvo uči da je baš teško tek tako poverovati ruskim obrazloženjima. Rusija se ne zadovoljava samo Republikom Srpskom kao svojim „rezervnim strateškim položajem“ pa je tu pridodala i HDZ BiH, odnosno Dragana Čovića, autora izjave: “Nažalost, u BiH ima vrlo malo ruskog uticaja”.

Nakon toga i Čović je poput Dodika obezbjedio nagradno fotografisanje sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. Pridružio se Dodiku u političkoj blokadi Bosne i Hercegovine.

„Nivo slaganja Banja Luke i Mostara je frapantno visok. Sve to je dovelo do jasne podrške Moskve ovom političko-interesnom savezu, koja nije ograničena samo na BiH, već se širi i na susjedne zemlje, ali i dio država, sa mahom vrlo desnim opcijama na vlasti na istoku Evrope, koje pokazuju razumjevanje za stavove Rusije i Putina. Najnoviji dokaz takve usaglašene politike su izjave predsjednika RH Zorana Milanovića, koji je upravo Dodika proglasio „najvažnijim partnerom“, a što je očekivano naišlo na glasno odobravanje iz Moskve, ali i desne političke opcije u Hrvatskoj i dijelu BiH“, podsjeća novinar Faruk Kajtaz.

„Rusija ne želi ostaviti zapadni Balkan na miru, mora raditi sve da ga “ljulja”, “buši”, destabilizira. Na ozbiljnu, efektivnu i dugoročnu destabilizaciju BiH ne može računati ukoliko se oslanja isključivo na Dodika i u tom smislu je nezaobilazan Dragan Čović. Mogao bih, mislim dosta uverljivo i argumentirano govoriti o genezi i povijesti Čovićevih odnosa sa Rusijom (kao i Srbijom), ali nemamo ovdje prostora za to. Evropska unija, europejstvo, zapadne vrijednosti, u Čovićevom slučaju su verbalne dimne zavjese, koje sve neuspješnije kriju autoritarnu nakanu, oslonjenu na zaštitnika svih autoritarnih, rigidnih vlastodržaca u svijetu – Vladimira Putina. U tom mu pomaže bivša komunističko-udbaška mreža u Hercegovini, ali još više u Srbiji i Hrvatskoj sa svojim tradicionalnim, neprekinutim konekcijama sa sestrinskim službama u Rusiji, Kini“, sličnog je promišljanja i doajen bh. novinarstva Senad Avdić, izrečenog svojevremeno u intervjuu za portal Nomad.

Rusija je koristila brojne metode za ostvarivanje svog uticaja u Bosni i Hercegovini. Bosna i Hercegovina je potpuno ovisna od uvoza plina iz Rusije. Snažan uticaj se vrši u sektorima vezanim za proizvodnju, preradu i distribuciju nafte. Ovaj metod „zarobljavanja države“ ostvaren je ne samo uz pomoć državnog ruskog kapitala, nego dobrim dijelom i preko ruskih oligarha i njihovim konekcijama sa ovdašnjim političarima, prije svih Dodikom i Čovićem, o čemu je Žurnal pisao.

Gotovo u svakom segmentu zabilježeni su pokušaja upliva Rusije i njenog uticaja, od izbornog i pravosudnog sistema do obavještajnih i policijskih agencija.Uporedo su se koristile i „meke metode“ uticaja, putem raznih humanitarnih organizacija, društava koja propagiraju saradnju sa Rusijom u oblasti kulture ili prosvjete. Tu je i niz nevladinih organizacija ili medija koji veličaju Rusiju i njenu politiku. Zajedničko je da se sve oslanjaju na Srpsku pravoslavnu crkvu i pravoslavlje kao poveznicu sa Rusijom.

„Glavni kanal ruskog uticaja na Balkanu – pa i onog kulturnog – je Srpska pravoslavna crkva. Glavni, ali ne i jedini. Ruska mreža je prilično široka i razgranata, a čine je mediji, korumpirani političari, analitičari, NVO-i i, napokon, korisni idioti. Ruska politika – pa i ona kulturna – na Balkanu je prevashodno destruktivna. Ona ne nudi nikakvu novu vrijednost. Umjesto toga, budi žal za takozvanim “prošlim, boljim vremenima” kada se, navodno, “znao red”. Ona je autoritarna, saborna i imperijalna i u sebi spaja i staljinističke i nacionalističke elemente. U njenoj interpretaciji, koju lako i prirodno prihvataju ovdašnje nacionalističke i klerikalne elite – ne samo one pravoslavne, nego i ona “tvrdo” katolička – zapad i njegova kultura su zbir zala i ogrješenja o božije zapovijesti i tradicionalni moral“, poentirao je novinar i književnik Andrej Nikolaidis za Žurnal.

Rusija nastavlja podržavati Milorada Dodika i njegove secesionističke nakane, jer im, naročito zbog situacije oko Ukrajine, odgovara da drži „bure baruta“ na Balkanu sa sve ruskom značkom na reveru. Znaju da njemu nije strano izdati političke mentore, ali u ovom trenutku Rusija mu je jedina „sigurna kuća“ ako jednog dana bude morao „u bježaniju“.