Pitanje iz “Upitnika” šokiralo nacionaliste: Šta je pravni osnov za konstitutivnost naroda?

Ne mogu se bez zluradosti „načitati“ jednog sasvim racionalnog, smrtno ozbiljnog pitanja briselske administracije upućenog bosanskohercegovačkim elitama u vidu dodatnih pitanja na Upitnik. To pitanje upućeno etnonacionalističkim prvacima naše zemlje glasi:

„Šta je pravna osnova za princip ‘konstitutivnih naroda’ i u kakvoj je on vezi s principom jednakosti svih građana neovisno o njihovoj etničkoj pripadnosti, kao što je određeno pravnom stečevinom EU?“

Pravo u sridu!

Precizan „geološki“ snimak, fotografski hladan i objektivan, labilne tektonske ploče na kojoj se gradi dejtonska, etnonacionalistička BiH. Ovo pitanje kao mačem zasijeca prostor između onoga što je zdravi razum i onoga što je metafizička magla čija isparenja, koja zamućuju vid i dezorijentiraju čovjeka, daju legitimitet etnonacionalističkoj vladavini već više od četvrt stoljeća.

PRAVA POZADINA NACIONALNOG INTERESA

Zluradost ne mogu da skrijem, a vjerujem niti niz mojih kolegica i kolega, prijateljica i prijatelja koji smo u proteklom razdoblju „svojevanja na svome“ uporno postavljali ovo pitanje u svim njegovim varijantama, o tome pisali hiljade riječi i, treba li reći, uporno bili opisivani kao građanski unitaristi, jakobinci, skriveni bošnjački nacionalisti (kao da bošnjačkoj etnopolitičkoj eliti pojam ‘konstitutivnog naroda’ nije već odavno prirastao srcu), kao oni koji smatraju da su bosanskohercegovački narodi apstrakcije i izmišljotine, kao anacionalisti, kao oni koji se stide svog nacionalnog porijekla, itd.

Zašto etnonacionalisti danas pred tim pitanjem briselske birokratije šute, a do jučer su žučno reagirali na to isto pitanje kada bi ga neko od „naših jakobinaca“ postavio?

Možda zato – evo da našim elitama koje će se mučiti oko odgovora na europsko zdravorazumsko pitanje sada pomognem u sricanju odgovora – što bi tačan odgovor na ovo pitanje vitalno ugrozio taj njihov metafizički, ideološki mjehur od sapunice kojim pravdaju svoju dominantnu poziciju u ovoj zemlji već desetljećima.

Nije li to pitanje iz Bruxellesa prijetnja da konačno prava pozadina „vitalnog nacionalnog interesa“ ispliva na površinu. „Ugroženi“ vitalni nacionalni interes tada bi se možda pokazao kao ugrožena pozicija ekonomske moći raspolaganja javnim resursima, krčmljenja placeva, šuma, pozicija, fabrika i čega sve ne.

Tačan odgovor na postavljeno pitanje je brutalan i on glasi: Jedina stečevina u vezi s kojom princip konstitutivnih naroda doživljava svoju punu afirmaciju je ona ratna, a rat su, kako to kaže Gajo Sekulić, proizvele „političke, ekonomske, vojne, vjerske, policijske, znanstvene, medijske i mafijaške elite“ (Sekulić, 2006).

CIVILIZACIJSKA LINIJA

Stoga, a) Pravna osnova za princip „konstitutivnosti naroda“ je oružano nacional-revolucionarno nasilje provedeno u ime konačnog rješenja nacionalnog pitanja na način konačnog razgraničenja novih nacionalnih država u kojem će imati apsolutnu većinu jedan domaćinski narod, a da preostane što manje onih drugih. Takozvani ustavi ratne RS i HB, koji svoje zaposjednute i očišćene teritorije smatraju sastavnim dijelom Jugoslavije/Srbije, odnosno Hrvatske, to jasno pokazuju. Postratno zaklinjanje bošnjačkih političkih elita u cjelovitost BiH, a u stvari efektivno ovladavanje ‘svojim’ preostalim dijelom, teritorijem, samo se uklapa u to „konačno rješenje“;

b) on ne samo da nije ni u kakvoj vezi s principom jednakosti svih građana neovisno o njihovoj etničkoj pripadnosti, kao što je određeno pravnom stečevinom EU, već je u direktnoj suprotnosti s njom. Taj princip, dakle, direktno krši princip jednakosti svih građana neovisno o njihovoj etničkoj pripadnosti! Na ovoj brutalnoj istini – a svaka istina je obično brutalna – počiva cjelokupni etnonacionalistički režim u BiH i kako vrijeme odmiče bit će sve teže pravdati ga u susretu sa zdravorazumskim pitanjima.

Ovo pitanje briselske birokratije više nego išta drugo na čistac iznosi sljedeće, naime, da nakon višegodišnjih uzaludnih rasprava o izlazu BiH iz krize, razgovora o njenoj demokratskoj transformaciji, dolazimo u situaciju obesmišljavanja svakog pokušaja iznalaženja nekog kompromisa ili „srednjeg puta“. Mogu s tim u vezi istaći samo svoj svjetonazor, odnosno vrijednosni imaginarij koji zamišljam u temelju svoje političke zajednice.

Unutar njega, pod broj jedan, Bosna i Hercegovina nije ni sprska, ni hrvatska, ni bošnjačka, niti bilo koje druge društvene grupe, već je i srpska, i hrvatska, i bošnjačka i svake društvene grupe koja u njoj živi. Pod broj dva, BiH počiva na najširim pravima i slobodama dostupnim individualnom građaninu-građanki, državljaninu-državljanki BiH.

Pod tri, moguća neravnopravnost između društvenih grupa dozvoljena je samo u omjeru u kojem to odgovara i promiče interese grupe koja je trenutno u nepovoljnijem položaju, marginalizirana.

Ovo je crvena, ujedno civilizacijska linija, ispod koje zapadamo u obično barbarstvo.