svjedočimo radost
Đogo: Trudimo se da svjedočimo radost Vaskrsa i radost hrišćanstva
Osvrćući se na neke trenutke historije, prof. Đogo je naveo da kada su nakon 2.svjetskog rata jevrejski teolozi pitali “gdje je Bog bio u Aušvicu?”
Pravoslavni vjernici u Bosni i Hercegovini i diljem svijeta, nakon velikog posta, danas obilježavaju praznik Vaskrs, najbitniji praznik hrišćanstva.
Protojerej-stavrofor Darko R. Đogo, vanredni profesor PBF Svetog Vasilija Ostroškog Univerziteta u Istočnom Sarajevu je u intervjuu za Fenu podsjetio kako je Zapadna civilizacija nekako pomjerila naglasak sa Vaskrsa na Božić, te ga zbog prilagodila potrošačkom mentalitetu i uključila u sekularni ‘praznik’ zimskih odmora.
– Ali ne treba zaboraviti da je Vaskrs najstariji, najbitniji i najistaknutiji hrišćanski praznik. Hrišćanstvo se od ostalih religija razlikuje po tome što Hrišćani vjeruju ne samo u Boga koji je beskrajno veći i uzvišeniji od cijelog svijeta i čovjeka, nego ujedno u Boga koji je postao čovjek ne prestavši da bude Bog – naveo je on.
Bog za Hrišćane, dodao je, nije samo Jedno, nego je i Trojica, nije samo Svemoćni Vladar nego je Sin Božiji postao čovjek, ‘u svemu jednak nama osim u grijehu’ i stradao je za nas.
Osvrćući se na neke trenutke historije, prof. Đogo je naveo da kada su nakon 2.svjetskog rata jevrejski teolozi pitali “gdje je Bog bio u Aušvicu?”, jedan hrišćanski teolog je odgovorio „Bog je bio upravo tamo, u Aušvicu“ – tamo gdje je ljudsko stradanje, Bog je postao čovjek i preuzeo strdanje.
To sa druge strane znači, rekao je Đogo, da čovjek ima priliku da učestvuje u Hristovoj, Božijoj, pobjedi nad smrću: kao što je Hristos vakrsao prije 2000 godina, tako će ljudski rod biti vaskrsnut u Posljednjem danu.
Smrt i stradanje, naglašava Đogo, nisu sve što čovjek mora da prođe u ovom svijetu, već da čovjeka čeka Vaskrsenje sa Hristom i suočavanje s Božijim likom i njegovim djelima.
– Dakle, duhovni aspekti Vasrksa podrazumijevaju vjeru u vaskrsenje Hristovo kao pobjedu nad smrću, kao pobjedu u kojoj možemo da učestvujemo, ako želimo da prođemo dramu Velikog petka, raspeća i vaskrsenja – istakao je Đogo.
Kada sveštenik ujutro, na Vaskrs, svečano zapjeva “Hristos vaskrse!” i cijela crkva odgovori sa radošću i uzbuđenjem “vaistinu vaskrse!” – svakome biva jasno da žalost, grijeh, smrti, jad, nisu sve što nas čeka i što imamo već je moguće i potrebno učestvovati u radosti Vaskrsa, jer nas praznik mijenja i oslobađa.
Govoreći o tradiciji obilježavanja Vaskrsa na našim prostorima, prof. Đogo je podsjetio da neposredno prije praznika se dom uređuje i sprema da se dočeka praznik u radosti. Šaraju se jaja koja se dijele i čestita praznik.
Potom svi idu u jutru u crkvu da kao sabranje, zajednica, dočekaju praznik, da se vjernici pričeste Hristom koji je vaskrsao, da se prepozna radost na licima braće i sestara.
– Na Vaskrs se okupljamo i obnavljamo, sabiramo snage i duha za sve što nas čeka u životu. Trudimo se da svjedočimo radost Vaskrsa i radost Hrišćanstva i komšijama druge vjere – poklanjamo im šarano jaje i mnogo radosti i dobrih želja, kako bi i oni na našim licima vidjeli i posvjedočili autentičnost naše radosti i vjere – zaključio je protojerej-stavrofor Darko R. Đogo, vanredni profesor PBF Svetog Vasilija Ostroškog Univerziteta u Istočnom Sarajevu je u intervjuu za Fenu.