“Djed Mraz iz Prozora” godinama za Božić plaća račune najsiromašnijima

U poslovnici Elektroprivrede Herceg Bosne u Prozoru već su se navikli da će im se potkraj novembra, uoči adventa, ispred šaltera pojaviti jedno poznato lice. Zatražit će neplaćene račune što glase na imena siromašnijih stanovnika ovog gradića na prijelazu između Hercegovine i Bosne, uredno ih podmiriti i otići uz smiješak i pozdrav: ‘Vidimo se, ako Bog da, i dogodine!’.

To, međutim, ne radi u svoje, već za ime i račun jednog, očito boljestojećeg Ramljaka. Svi bi mu željeli znati ime i prezime, pokušavaju Prozorani već godinama rekonstruirati o komu se radi, ali se sve svelo na pusta nagađanja.

– Vjerujte mi – kaže Josip Juričić, desna ruka općinskog načelnika, dr. Joze Ivančevića – da ni ja ne znam o komu se radi. Traje to već čitav niz godina i jedino što mogu reći je da mu skidam kapu do poda, ma ko bio.

Humana gesta nije izostala niti uoči ovog adventa. Prošle sedmice spomenuti posrednik platio je račune za struju 16 socijalno najugroženijih porodica s područja Rame. Ako iko zna ko je taj dobri čovjek, onda su to šalterske službenice u Elektroprivredi, ali nema šanse da bi neko od njih ili pretpostavljenih zucnuo ni riječi.

– Jedino vam mogu reći da se radi o našem čovjeku koji već duže vrijeme živi u inostranstvu i da ni po koju cijenu ne želi da mu se spominje ime. Ne bih više na tu temu jer se bojimo da bi ga interes medija mogao odvratiti od toga da i dogodine razveseli sirotinju – rekli su u Elektroprivredi.

Iako budžetom, zahvaljujući upravo proizvodnji struje na svom području, Općina Rama-Prozor odskače od bh. prosjeka, broj onih kojima je potrebna pomoć svake vrste iz godine u godinu je sve veći. Priznaje to i pomoćnik načelnika Juričić, koji će reći kako “mlađi i vještiji odlaze u sve većem broju, a oni koji nemaju ili ne mogu ostaju”.

Priča o dobročinstvu jednog čovjeka je došla i do fra Mate Topića, bivšeg gvardijana Franjevačkog samostana na Šćitu i danas župnika u obližnjoj župi Gračac.

– To što radi taj čovjek podsjeća me na milosrđe dobrog Samaritanca ili udovice koja je pred Isusom dala sve što je imala. To je pravi evanđeoski čin, inače ukorijenjen u tradiciji ovog kraja. Nekada kada bi momci išli ašikovati kod djevojaka, roditelji bi im dali drvenu cjepanicu i rekli da ubace u dvorište kakve sirotinje, a da drugi to ne vide. I u mlinovima su također bile mješine u koje bi se ubacivao novac za manje imućne. Mi danas živimo o vremenu razotkrivanja svega, od intime pa nadalje, a zaboravljamo da je Isus najviše šibao one koji su halabučili o svojim djelima.

Politika i društvo puni su nam ljudi koji od darivanja rade pompu i reklamu za sebe, a zaboravljaju da dobra djela traže i skrovitost – komentirao je fra Mate Topić.