Djeca povratnika u Rogaticu dio raspusta proveli u Sarajevu (FOTO)
Dok djeci u većim gradovima uglavnom ne predstavljaju problem sadržaji kojima ispunjavanju zimski raspust, onima u manjim mjestima do tih sadržaja nerijetko nije lako doći. pa mnoga od njih nikad nisu vidjela bazen, naučila plivati ili skijati.
Među tom djecom su svakako djeca povratničkih porodica u Rogaticu kojih je 11. Među njima, sedmero pohađa osnovnu, a četvero srednju školu. Zbog loše ekonomske situacije, roditelji se uglavnom bave poljoprivredom i od skromnih prihoda nisu u stanju da toj djeci osiguraju vanškolske aktivnosti ili putovanja za vrijeme rasusta. Neki od njih su ovu školsku godinu počeli bez udžbenika i sveski.
U okviru akcije „Dajte im razlog za osmijeh“, koju je pokrenulo Udruženje građana „Svitanje“ iz Sarajeva, rogatičkim mališanima su podijeljene torbe i pribor za školu. Nakon toga je napravljen projekat „Školarci Rogatice“, koji će se realizovati u više etapa do kraja školske godine. Djeci na području Rogatice su zajedničkim radom Ureda za društvenu brigu Rijaseta Islamske zajednice, Udruženja “Svitanje” te Fondacije “Muharem Berbić” osigurane stipendije za ovu školsku godinu i kompletna zimska odjeća. Također, osigurana im je užina i mnoge druge neophodne stvari.
Ono što je ove mališane najviše obradovalo je što su dio zimskog raspusta proveli u Sarajevu. Naime, desetoro povratničke djece je proteklih sedam dana uživalo u različitim aktivnostima, plivanju, klizanju, skijanju, obilasku muzeja i grada.
Mirza Selimbegović, član “Svitanja” i član Organizacionog odbora, kaže da je projekat „Školarci Rogatice“ osmišljen tako da pomogne djeci povratnicima u Rogatici i da njihovo školovanje bude što ugodnije.
“Također, i da im raspust bude što zabavniji. Tako da smo, pored prvog dijela koji je realizovan u Rogatici, a radi se o stipendijama, užini i odjeći, realizovali i drugi dio projekta, a to je da zimski raspust provedu na drugačiji način”, ističe Selimbegović u razgovoru za Anadolu Agency (AA).
Naglašava da im je jedan od ciljeva i da se djeca malo opuste i osjećaju dobrodošlim u Sarajevo.
“Ovim projektom, za sada, smo obuhvatili samo djecu sa područja Medžlisa islamske zajednice Rogatica, dakle, svih 11 djece. Oni su tokom ovih dana obišli olimskijsku planinu Igman, skijali, bili na bazenu i plivali. Obišli su muzeje i znamenitosti Sarajeva. Mnogi od njih su to prvi put doživjeli”, pojašnjava Selimbegović.
Djeca su posjetila Muzej Sarajeva, Muzej “Alije Izetbegovića”, Zemaljski muzej, Svrzinu kuću, obišli su grad, tržne centre…
“Ovo je druga faza projekta, a mi planiramo i nastavak. Naša bi naredna aktivnost trebala biti posjeta djece iz Sarajeva sa kojom su se oni družili Rogatici. Uspostavili su kontakte sa mnogo djece. Svako veče poslije dnevnih aktivnosti vraćali su se u Medresu u kojoj su bili smješteni i tu su održavali radionice na različite teme”, poručuje Selimbegović.
Alma Dizdar, magistar nauka iz oblasti sporta, ovih dana je radila sa djecom na Olimpijskom bazenu na Otoci. Kaže da su prije njihovog dolaska dobili informaciju da su neka djeca prvi put na bazenu.
“Međutim, iskustvo je super, više nego očekivano. Zadovoljni smo djecom, trude se, rade i slušaju sve što kažemo. Potrudili smo se da možda drugačije radimo nego sa ostalom djecom jer su vrlo kratko tu. Dali smo svoj maksimum da steknu neke osnovne navike, možda ne da plivaju, ali barem da steknu neku sigurnost u vodi”, pojašnjava Dizdar.
Prema njenim riječima, nijedno dijete nije znalo da pliva, ali sada spadaju u neku kategoriju “plutača”.
“Dosta su napredovali. Međutim, za tako kratko vrijeme ne mogu baš da proplivaju”, naglašava Dizdar i dodaje da su djeca na posljednjem času izrazila želju da svakodnevno idu na bazen i da su žalosni što se završava ovaj projekat.
Sandin Zilkić (11) je jedan od osnovaca iz Rogatice koji je učestvovao u projektu.
“Bilo je prelijepo protekle sedmice. Išli smo na skijanje, klizanje i plivanje. Međutim, najviše mi se svidjelo plivanje. Nikada ranije nisam imao priliku da idem na bazen. Nisam znao ni plivati, ali sada već znam”, priča Sandin kroz smijeh.
Njegova porodica bavi se poljoprivredom i na taj način prehranjuju i školuju njega i njegovog brata i dvije sestre.
“Pomažem im i ja. Od toga živimo”, kaže ovaj 11-godišnjak.