apel za pomoć
Djeca iz Liplja pisala Inzku: Izgleda da nismo dovoljno vrijedni da budemo jednaki
Učenici bošnjačke nacionalnosti ne pohađaju nastavu u osnovnoj školi u Liplju jer im je onemogućeno izučavanje bosanskog jezika
Grupa školaraca iz Liplja kod Zvornika pisala je visokom predstavniku Valentinu Inzku, tražeći da im pomogne da sjednu u školske klupe, prenosi Anadolu Agency (AA).
Učenici bošnjačke nacionalnosti ne pohađaju nastavu u osnovnoj školi u Liplju jer im je onemogućeno izučavanje bosanskog jezika.
“Dok sva druga djeca naših godina već nekoliko sedmica idu u školu, mi smo još uvijek izolirani od ostalih i željno iščekujemo da neko nama i našim iscrpljenim roditeljima pruži pravo rješenje i izlaz, pa da i mi konačno sjedemo u školske klupe. Svi smo uzbuđeno čekali prvi dan škole, sa već spremnim ruksacima, pernicama i sveskama”, navedeno je na početku pisma upućenog Inzku.
Kako su kazali, roditelji su ih spremali za školu u novim uslovima, pričali o malim junacima što će u ovu školsku godinu kročiti na nešto drukčiji način, pod maskama i sa posebnim oprezom.
“Bili smo spremni da budemo svojim roditeljima i cijelom svijetu ti junaci, koji će pokazati kako znaju čuvati i sebe i cijelu planetu. Ipak, mi i jesmo budućnost planete, zar ne? Gledali smo i gospođu Cvijanović kako svim đacima poručuje da im želi sretan prvi dan škole. Nažalost, gospođa očito nije mislila i na nas, jer zašto bi nju i druge bilo briga sto nekoj tamo djeci u nekom Liplju nije dozvoljeno da budu kao drugi i da školsku godinu započnu sa konačno riješenim pitanjem njihovog maternjeg jezika”, poručila su djeca iz Liplja.
Naglasili su da “gospođa zaista želi da svi budu sretni, ne bi im uskraćivala njihovo pravo da se obrazuju na onom jeziku koji svi oni znamo kao svoj maternji – na bosanskom jeziku”.
“Međutim, mi izgleda nismo djeca, ili barem nismo dovoljno vrijedni da budemo jednaki. Zar treba da se odreknemo onog jezika kojim govorimo u našim kućama? Jezika naših roditelja, naših nana i djedova? Jezika na kojem su nas naše majke odhranile, pjevale nam na njemu uspavanke i u školu nas ispračale? Gospodine, koga vrijeđa taj jezik i zašto? Možda nam Vi možete objasniti, jer imamo samo gomilu pitanja i nijedno rješenje i nijedan odgovor. Kažite nam Vi, trebamo li pustiti da nas guraju u ćošak i smatraju nas manje vrijednim? Zar i mi nismo samo djeca, sa istim pravom na obrazovanje i na maternji jezik, kao i svako drugo dijete bilo gdje na planeti? Pokažite nam barem Vi, gospodine, da je nekome tamo ipak stalo do nas i pomozite nam da ostvarimo ono što je naše pravo”, navela su djeca iz Liplja.
Pozvali su Inzka da ih posjeti i uvede u đačke klupe.
“Ne dopustite da se preko naših dječijih leđa lome kola politike”, dodala su djeca iz Liplja u pismu visokom predstavniku u BiH.