Direktna korupcija institucija: Šta radi Agencija za javne nabavke BiH?

Mreža Account u BiH provela je istraživanje o transparentnosti javnih nabavki u našoj zemlji.

Međutim i sami su razočarani rezultatima prema kojima institucije BiH same krše zakone ili je zakon reguliran tako da transparentnosti uopće nema. To se prije svega odnosi na brojna ministarstva u BiH koja uopće nemaju svoju web stranicu nego koriste web stranicu Vlade kojoj pripadaju pa je javnosti nedostupna informacija na koji se nači koristi javni novac.

„Zamislite, postoji zakonska obaveza, ali je ugovorni organi ne poštuju. Naša svaka druga nstitucija koja je obavezna da objavi planove javnih nabavki to ne radi“, kaže za Fokus Eldin Karić, direktor Accounta.

Prije dvije godine širom BiH jednom simboličnom izložbom pokazano je na konkretnom primjeru kako se provode javne nabavke u BiH.

Na toj izložbi našla se pepeljara koja je koštala više od 1.200 maraka dok je obična kanta za potrebe zgrade Vade RS-a u Banjoj Luci koštala 1.733 KM. Pitanje je, je li se od tog javnog prozivanja institucija u BiH išta promijenilo.

„Institucije su i tada veoma slabo reagirale jer nema sankcije u Zakonu o javnim nabavkama. I onda znate kako je to kod nas, ako nešto ne morate nećete to ni uraditi“, rekao je Karić.

Dojmljiv je podatak da institucije koje nemaju svoje web stranice, prema zakonu, nisu ni dužne objaviti proces javnih nabavki koje su provele. Tako sam ministar ili direktor institucije odlučuju od koga će, primjerice, naručiti namještaj, a bez opravdanja koliko je novca na taj namještaj utrošeno. Jer transparenstnost u Zakonu o javnim nabavkama nije naznačena.

„Vjerujete li vi da sam ja prošle godine radio izvještaje revizorskih organa. Ja nisam našao niti jedan ugovorni organ koji je transparentan. I ovo je zaista toliki problem”, rekao nam je Damir Šabanić koordinator projekta monitoringa javnih nabavki.

Da apsurd bude veći, dok se nevladin sektor svaki dan bavi istraživanjima javnih nabavki, u BiH postoji Agencija za javne nabavke koja je pošle godine donijela Akcijski plan i provedbi javnih nabavki. Međutim, sve one netransparentnosti na koje ukazuje nevladin sektor ova Agencija nije uvrstila u svoj akcijski plan.

Na naše pitanje koja je onda uloga Agencije za javne nabavke, Damir Šabanić koji se godinama bavi ovim istraživanjima u okviru Accounta kaže da ni sam ne zna.

„Oni imaju određene nadležnosti, ali kao da ih i nemaju. Napravili su jedan akcioni plan od 2016. do 2020. godine prema kojem bi trebali napraviti određene pomake. Ja ih svaki dan pratim. Uskoro će kraj 2017. godine i oni ništa nisu uradili. Uglavnom organiziraju obuke za dvije hiljade ugovornih organa, a to znači da je minimalno dvije hiljade ljudi na tim obukama. Za svaku tu osobu treba izdvojiti minimalno 200 KM dnevno da se obuči. Međutim, znamo da se niko za jedan dan ne može obučiti i da tu treba najmanje mjesec dana. Sada vi zbrojite koja je to cifra“, kaže Šabanić.

Još jedan apsurd prati Zakon o javnim nabavkama u BiH. Naime, jasno je naznačeno da način utroška sredstava do 50.000 KM nije obavezno prikazati, kao ni radove do 80.000 KM.

„To je zakonski propust koji omogućava netransparentnost. U BiH danas ima više od dvije hiljade ugovornih organa koji provode javne nabavke na taj način. A, naprimjer, ako imate zahtjev za određenu javnu nabavku do 6.000 KM vi nju ne morate javno ni objaviti“, pojasnio nam je Damir Šabanić iz Accounta.

Ovakvo stanje netransparentnosti trošenja budžetskog novca jedan je od razloga zašto je BiH u regiji najsiromašnija zemlja.

Gora od toga je činjenica da tome doprinose upravo institucije BiH.