Da li se Milorad Dodik plaši Mirka Šarovića?

U najnovijem Mostu Radija Slobodna Evropa razgovaralo se o tome da li opozicija u Republici Srpskoj – koja je bila na ivici raspada – diže glavu. Sagovornici su bili Nebojša Vukanović, opozicioni poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske i Žarko Papić, politički analitičar iz Sarajeva. U na momente polemičkom dijalogu bilo je reči o tome da li je završeno preletanje opozicionih političara pod okrilje vlasti, o represiji u Republici Srpskoj, zašto je za opoziciju važno da se distancira od nacionalističke ideologije, o ministru Mektiću i naoružavanju policije Republike Srpske, koliko su bošnjačke partije odgovorne što se Dodik okrenuo Srbiji i Rusiji, kako se Dodik i Vučić međusobno ispomažu, da li je Vučićeva podrška bitna za Dodikov opstanak na vlasti, zašto Srpska pravoslavna crkva snažno podržava Dodika, kao i o tome koliko je dolazak Mirka Šarovića na čelo Srpske demokratske stranke doprineo konsolidaciji opozicije u Republici Srpskoj.

Nakon poraza na prošlogodišnjim oktobarskim izborima počeo je raspad opozicije u Republici Srpskoj. Mnogi opozicioni političari, među njima i lideri stranaka, prešli su na Dodikovu stranu i bili nagrađeni unosnim položajima. Da li je završeno prelijetanje iz opozicionih partija pod okrilje vlasti?

Nebojša Vukanović: Vjerujem da nije, biće još ljudi koji koketiraju sa vlašću. Ali to nema bitnijeg uticaja na raspoloženje javnog mnjenja jer većina građana Republike Srpske, ne samo da je nezadovoljna, već je i ogorčena stanjem u kome se trenutno nalazi Republika Srpska, kao i Bosna i Hercegovina. I nije bitan broj ljudi u opoziciji koji će se boriti protiv vlasti, bitno je da je ta borba iskrena. Svakako da su veliku štetu nanijeli ljudi poput Nenada Stevandića i Dragana Čavića, sadašnjeg direktora Elektrokrajine koji su „prodali vjeru za večeru“ i otišli u protivnički tabor. Gospodin Čavić je formalno napustio opoziciju u oktobru prošle godine kada i Obrad Petrović, ali vjerujem da su oni mnogo prije napravili dogovor sa Dodikom.

Naravno da je to izazvalo apatiju među narodom, ljudi su posumnjali u iskrenost opozicije, a to je i bio Dodikov cilj. Dodik kupuje svoje političke protivnike i misli da će na taj način riješiti sve probleme. On pokušava da uguši svako opoziciono djelovanje. Istinska opozicija je potpuno istisnuta sa Radio Televizije Republike Srpske i većine medija. Dodik radi ono što radi svaki diktator.

Preletači i apatija

Da li je zaustavljen raspad opozicije u Republici Srpskoj?

Papić: Opozicione stranke će ojačati, jer će u njihovim redovima biti manje onih koji su spremni da koketiraju s vlašću

Žarko Papić: Mislim da jeste. Inače, po mom sudu odlazak takozvanih preletača je nešto što je veoma dobro za opozicione stranke. Gospodin Vukanović je upotrebio izraz – iskrena opozicija. Upravo se o tome radi. Opozicione stranke će ojačati, jer će u njihovim redovima biti manje onih koji su spremni da koketiraju s vlašću. Time se razbija fama da su svi političari isti. A za opoziciju, i u Republici Srpskoj i u Federaciji BiH, bitno je da se razbije ta fama. S druge strane, opozicione partije – prije svega Srpska demokratska stranka – uspjele su se konsolidovati zato što su ih napustili takozvani preletači. Dodatni momenat koji ide na ruku opoziciji je pat pozicija oko formiranja vlasti na nivou Bosne i Hercegovine. To joj otvara prostor za ozbiljnije političko djelovanje. Ali ono što je najvažnije za opozicione partije u Republici Srpskoj je činjenica da su se u njima pojavile mlade snage bez ikakvih hipoteka. Gospođa Trivić, gospodin Stanivuković i moj sagovornik gospodin Vukanović razbijaju političku močvaru u kojoj živimo – i u Federaciji, i u Republici Srpskoj. Mislim da je to najvažniji faktor za oživljavanje opozicije.

Gospodine Vukanoviću, pomenuli ste apatiju koja je nastala nakon ovih prelijetanja. U stvari, narod je izgubio povjerenje u opoziciju jer ljudi kažu: “Mi smo za njih glasali da se bore protiv Dodika, a čim smo ih izabrali, oni su se prodali za privilegije”. Koliko to nepovjerenje i danas prati opoziciju?

Nebojša Vukanović: To je, vjerujte mi, ključni problem. Evo, Ognjen Tadić je tri puta kao zajednički kandidat opozicije bio protivkandidat Miloradu Dodiku. Kao opozicioni poslanik bio je predsjedavajući Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH. Sve je dobio od opozicije, a ipak je prošle godine otišao u Demokratski narodni savez, stranku vladajuće koalicije. Milorad Dodik to vješto koristi. On je beskrupulozni makijavelista koga interesuje samo opstanak na vlasti po svaku cijenu. Njega ne interesuje uređenje države i razvoj društva, njemu je najbitnije da kontroliše medije i podiže nacionalne tenzije, da bi skrenuo pažnju sa suštinskih problema i da bi diskreditovao opoziciju kupujići prodane duše u njenim redovima. Međutim, vjerujem da se polako „odvaja žito od kukolja“.

Poslanički klubovi Srpske demokratske stranke i Partije demokratskog progresa preuzimaju inicijativu u Narodnoj skupštini. Nije važan broj poslanika koji je ostao u opoziciji. Važno je da se oni istinski bore, da ne kalkulišu, da ne gledaju lične interese. Narod to prepoznaje i vjerujte mi da se to već osjeća u Banjaluci i većim gradovima. Tamo je potpuno promjenjeno javno mnjenje. Ljudi pozitivno reaguju na naše inicijative. Ovdje ne treba samo promijeniti vlast, već nakaradni sistem oličen u Miloradu Dodiku koji je uništio sve institucije i privatizovao državu. Mi govorimo za Radio Slobodna Evropa, a vjerujem da su Republika Srpska i Bosna i Hercegovina najneslobodniji i najokupiraniji dio Evrope.

Koliko apatija pogađa opoziciju, koliko je ona prepreka za opozicione aktivnosti?

Žarko Papić: Svakako jeste. Ali pazite, uzrok apatije je dublji. Ja posmatram situaciju u Republici Srpskoj iz perspektive Bosne i Hercegovine. Za ovo stanje u kome se nalazimo odgovornost snose i vladajuće i opozicione partije. Sve proizvode nacionalne tenzije, strah od onog drugog. To je ideološki pokrivač za sve moguće malverzacije – od pljačkaške privatizacije do korupcije i nepotizma. Mislim da bi za opoziciju u Republici Srpskoj bilo veoma važno da se distancira od nacionalističke politike i propagande. Jer od zastupnika te politike dolaze optužbe da su oni izdajnici. Zato je najveći interes opozicije da razbije tu platformu. To bi doprinjelo ne samo demokratizaciji političkih prilika u Republici Srpskoj, nego i u cijeloj Bosni i Hercegovini.

Represija

 Šta je bilo sa onom energijom koja je okupljala ljude na mitinzima Pravda za Davida? U pojedinim momentima na tim protestima okupljalo se i po 10.000 ljudi, a danas se na protestima teško okupi i hiljadu.

Nebojša Vukanović: Okupljalo se i nekoliko desetina hiljada ljudi. Bio je jedan veliki skup uoči izbora i ljudi su očekivali da će se ubistvo Davida Dragičevića, kao i druga ubistva, riješiti kad padne ovaj nakaradni sistem. Znate, i u Srbiji su slučaj Ibarska magistrala, ubistvo Ivana Stambolića i brojna ubistva rješena tek kada je Slobodan Milošević pao, kada su se otvorili dosijei i kada se vidjelo šta je radila tajna policija. Dodik je prije izbora rekao da će Davora Dragićevića, koga je nazvao mangupom, maknuti sa trga. I on je to i učinio nakon izbora. Došla je policija i silom spriječila okupljanje na Trgu Krajine, uhapšena je Davorova supruga Suzana, uhapšeni su i mnogi pripadnici grupe Pravda za Davida. Poslane su specijalne snage da razbiju grupu Pravda za Davida i oni su silom uklonjeni. U svemu tome bila je vrlo sramna uloga dobrog dijela međunarodne zajednice koja je prećutno gledala nasilje i kršenje osnovnih ljudskih prava. Negativnu ulogu odigrala je i vlast u Srbiji oličena u Aleksandru Vučiću, o čemu se mnogo ne govori. Dodik, koji je Vučića nekada nazivao političkim pobačajem, naprasno se s njim zbližio. Vučić i njegovi mediji – Informer i ostali tabloidi – podržali su Dodika šireći priču o rušenju Republike Srpske. Dodik ima veliku podršku i od dijela Srpske pravoslavne crkve. I strani centri moći, i Vučić, i crkva tolerišu Dodikovo bahato i osiono ponašanje.

Gospodine Papiću, mislite li i vi da je represijom i silom Dodik uspio da uguši energiju koja je postojala u protestima Pravda za Davida?

Žarko Papić: Dijelom svakako – da. Ali ne prije svega represijom i silom. Nacionalno orijentisane partije logički završavaju u nacionalističkim ideologijama, u homogenizaciji sopstvene nacije i biračkog tijela. Represija je samo prateći momenat. Sve je tačno što je gospodin Vukanović rekao, ali važnije je ovo drugo što ubija svaki individualizam, tjera građane u apatiju i, naravno, jako sužava prostor opoziciji. I zato je za opoziciju vema važno -vraćam se na svoju osnovnu tezu – da se odmakne od nacionalističke ideologije.

Manipulisanje sirotinjom

Ekonomska situacija u Republici Srpskoj je očajna. Vi ste, gospodine Vukanoviću, nedavno rekli da Republika Srpska liči na prosjaka koji hoda po ulici i prosi. Kako je moguće da najveći dio ljudi to ćutke podnosi?

Nebojša Vukanović: Najlakše je manipulisati sirotinjom i neobrazovanim ljudima. Jedna od najgorih posljedica ekonomske krize je činjenica da je par stotina hiljada mladih, obrazovanih ljudi napustilo Republiku Srpsku. Ovoj vlasti odgovora da se smanjuje broj stanovnika i da ostaju neobrazovani i sirotinja, jer što su ljudi siromašniji – lakše se kupuju i ucjenjuju. I što je manji broj ljudi u Republici Srpskoj – manja je šansa za promjene. Zato vlast uporno radi na tome da što više ljudi ode iz Republike Srpske i Bosne i Hercegovine. Inače, koliko je Republika Srpska zadužena najbolje govori podatak da se ove godine na otplatu dugova daje 600 miliona maraka, a 100 miliona samo na otplatu kredita. Ovaj sistem je prenapregnut i moraće da pukne. To je pitanje dana. Ali Milorada Dodika to puno ne brine. On je iznio pare u inostranstvo, pa preko off shore kompanija kupuje naša prirodna bogatstva. Kad tome dođe kraj – Dodik će u Rusiju, a mi ćemo ovdje ostati da plaćamo ceh sulude pljačkaške politike, koja se vodila proteklih dvadeset godina. I još jedan nevjerovatan podatak – svako, apsolutno svako javno preduzeće i svaka javna ustanova u Republici Srpskoj posluju negativno. Čak i javno preduzeće Šume Republike Srpske – koje niti zaljeva šumu, niti je sadi, samo siječe drvo – pravi minus. Toga nema nigdje u svijetu.

Žarko Papić: Ekonomska situacija u Republici Srpskoj je loša. Nije puno bolja ni u Federaciji BiH. Neće se promijeniti vlast u Republici Srpskoj samo kritikama. Tu vlast će ozbiljnije uzdrmati – neće biti puno drugačije ni u Federaciji – ekonomska kriza koja dolazi. Sve procjene govore da će iduće godine, najkasnije 2021-ve, svijet pogoditi druga velika globalna kriza. Na to upozorava MMF, a već imamo usporavanje rasta u Evropskoj uniji što se održava i na Bosnu i Hercegovinu. Naše stope rasta u prvih šest mjeseci su manje nego što je bilo projektovano. U toj situaciji odista su mogući ozbiljni ekonomski i socijalni potresi. Zato bi bilo dobro da se opozicija i u Federaciji, i u Republici Srpskoj okrene socijalnim temama, siromašnim, marginalizovanim grupama. Da pokušaju njih da artikulišu. Jer, siromašnog Bošnjaka, Srbina i Hrvata mnogo više povezuju zajednički interesi – a osnovni interes im je da ne budu više siromašni – nego što ih razdvajaju vjerske i nacionalne razlike. Jednako tako tajkun Bošnjak, Srbin i Hrvat imaju zajednički interes da ostanu tajkuni i da se i dalje bogate. Ako doista želi da osvoji vlast u svom entitetu, opozicija se mora okrenuti tim temama.

Dragan Mektić, ministar unutrašnjih poslova Bosne i Hercegovine povodom nabavke velike količine oružja u Republici Srpskoj kaže da se oružje ne nabavlja da bi se branila Republika Srpska, kao što tvrdi vlast, već da bi se upotrijebilo protiv Srba. Dijelite li to mišljenje?

Nebojša Vukanović: Ja nemam pristup arhivi tajne službe. Ministar bezbjednosti sigurno ima pristup tajnim informacijama i on vjerovatno zna o kakvoj se i kolikoj količini naoružanja radi i kako se ona dijeli. Ali činjenica je da se u Republici Srpskoj trenutno najviše ulaže u policiju. Nabavljaju se oklopna vozila, puške, pištolji, policijska oprema i povećava se broj policajaca. Milorad Dodik, kao i svaki diktator, pokušava da ojača policijske snage koje će ga braniti kad eventualno dođe do masovnih protesta i masovnog izliva nezadovoljstva. Ali, vjerujem da je to uzaludan posao. Dodikovi najveći pobratimi i saveznici su Bakir Izetbegović i Dragan Čović, lideri Bošnjaka i Hrvata, koji jedni drugima nabacuju loptice. Vjerujem da su oni spremni da upotrebe i oružje protiv svog naroda. O tome najbolje govori kolika je sila upotebljena protiv grupe Pravda za Davida kada su do zuba naoružani policajci, u pancirima i sa palicama, došli da tuku demonstrante među kojima su bili stari ljudi, žene i djeca,

Gospodine Papiću, kako vi gledate na činjenicu da vlast u Republici Srpskoj najviše para ulaze u opremanje policije?

Žarko Papić: Ja takođe ne raspolažem podacima da bih to mogao argumentovati. Ako je to tačno, onda je sasvim sigurno pogrešno i nije baš dobronamjerno. Vraćam se na Mektićevu izjavu. Ona je stara više od godinu dana i dozvolite mi da budem direktan – ministar bezbijednosti Bosne i Hercegovine gospodin Mektić stvarno ne zaslužuje da bude na tom mjestu. Nakon njegovih tvitova u kojima koristi jezik koji koristi ne mogu da vjerujem ni u šta što je on rekao.

Dodik, Vučić i Kosovo

Milorad Dodik u posljednjih godinu dana više vremena provodi u Beogradu nego u Banjaluci. Vjerovatno misli da će mu podrška Aleksandra Vučića, koja je očigledna, pomoći da što duže vlada Republikom Srpskom. Koliko je Vučićeva podrška bitna za Dodikov opstanak na vlasti?

Nebojša Vukanović: Vučićeva podrška Dodiku je ne samo bitna, već je ključna

Nebojša Vukanović: Vučićeva podrška je ne samo bitna, već je ključna. Sjetite se da je 2014. godine Dodik opstao na vlasti sa manje od 6.500 glasova razlike. Tada se Vučić snažno uključio u Dodikovu kampanju, a podržao ga je i patrijarh. Vrlo je štetno i pogubno što se vjerske zajednice miješaju u politiku. Islamska zajednica je veoma bliska Stranci demokratske akcije, Katolička crkva i mnogi biskupi su veoma bliski HDZ-u, a mnogi vjerski velikodostojnici Srpske pravoslavne crkve, uključujući patrijarha i vladiku Grigorija, uvijek su u kriznim trenucima dolazilio da pomognu Dodiku. Patrijarh je 2014. došao na otkrivanje spomenika Stefanu Nemanji, došao je i 2016. pred lokalne izbore, pa je 2018. dan ili dva pred izbore bio kod kod Dodika u Laktašima da osvešta hram i da pohvali Dodika – da kaže da je on dobar i da treba da ostane na vlasti. Sada je Dodik dobio orden, a nakon par dana dao je crkvi iz budžeta dva miliona maraka. Dakle, jasno je da je taj orden Svetog Save kupljen. Sramno je to što rade vjerske zajednice. Dodik je dobar dio svog novca sklonio u Srbiju – tamo mu se nalaze vila i brojni biznisi – i on zna da Vučić, koji je bio koordinator službi bezbjednosti, o njemu ima sve podatke. Dodik je svjestan da bi mogao izgubiti vlast kada bi se Vučić okrenuo protiv njega i kada bi se rasvijetlile sve njegove afere. Međutim, iz Srbije nikada nije došao zvaničan odgovor kako je Dodik uspio da dva puta prebaci novac za famoznu vilu koju je kupio na Dedinju.

Dodik i Vučić su ista vrsta apsolutističkih vladara koji kontrolišu medije, guše opoziciju i vladaju kao savremeni tirani. Oni jedan drugom pomažu. Za mene je ta politika Aleksandra Vučića vrlo, vrlo licemjerna. Na izborima u Srbiji 2012. godine Dodik je podržavao Borisa Tadića, a Aleksandra Vučića i Tomislava Nikolića nazivao političkim pobačajem. Tada je lider opozicije u Republici Srpskoj Mladen Bosić pozvao građane porijeklom iz Republike Srpske i Krajine da glasaju za Nikolića – i to je možda bilo ključno da Nikolić pobijedi u drugom krugu i da naprednjaci dođu na vlast. Umjesto da se zahvali, Vučić je opoziciji u Republici Srpskoj zabio nož u leđa. Vučiću Dodik očito treba zbog krize na Kosovu. Svima je jasno da Vučić vodi klasičnu izdajničku politiku i da će on uskoro da prizna nezavisnost Kosova u nekom obliku. Tu mu je jako bitan Dodik, koji u kontrolisanim medijima u Srbiji važi kao neko ko je tobože neki veliki patriota. Mislim da Vučić i Dodik jedan drugog pomažu. Svaki put kad je Dodik u krizi Vučić mu pomaže. Vučić mu je 2016. prebacio preko Poštanske štedionice 60 miliona. Sad mu prebacuje 50 miliona. Tako da su njihove veze ključne.

Žarko Papić: Ja se bojim da od drveća ne vidimo šumu. I ne bi volio da ovaj razgovor ide samo u jednom smjeru. Dodikova orijentacija na Srbiju i Vučića i na Rusiju i Putina otvara drugo pitanje. Šta se to desilo da se čovjek koji je prije 10 godina bio prozapadno orijentisan okrene ka Istoku? Nije riječ samo o njegovom izboru. Riječ je o tome da drugi, prije svega bošnjačke političke partije, ni na koji način nisu bile kooperativne kada se radilo o bilo kom problemu Republike Srpske. Sjeća li se iko takozvane reforme pravosuđa kada je tadašnja visoka predstavnica Evropske unije prije više od 10 godina dolazila u Banjaluku – pa neće biti referendum već strukturni dijalog o pravosuđu. Ništa se nije desilo. Ponekad imam utisak da Dodik uopšte ovdje nije bitan. Ili nije najviše bitan. Imam utisak da nekome odgovara da tretira Republiku Srpsku kao neprijateljsku teritoriju, da je prosto izgurava i odbacuje iz Bosne i Hercegovine. To je jedan aspekt. Drugo, Vukanović kaže -Vučić će izdati Kosovo. Pojavljuje se termin izdaja i odsustvo suočavanja sa realnošću.

Vučićeva pozicija na Zapadu je bazirana na dvije stvari. On je jedini lider u Srba, kako god to zvučalo, koji prihvata realnost i želi da problem Kosova riješi dugoročno takozvanim kompromisom – bilo to razgraničenje, bilo to nešto drugo. Srbija je Kosovo izgubila puno prije proglašenja nezavisnosti Kosova. Kosovsko društvo se odvojilo od srpskog dobrih 15 godina prije toga. Zbog potpuno pogrešne politike Miloševića i svih drugih stvari koje su se tada dešavale.

Drugi stub na kome Vučić počiva je ozbiljan ekonomski oporavak Srbije. Naravno da Vučiću treba Dodik zbog Kosova, ali Vučić želi da riješi problem Kosova. Ne prihvatam da je to bilo kakva izdaja. To je pokušaj da se realan problem riješi na realan način. Kako će to biti – stvarno ne znam. Veoma je opasno održavanje zamrznutog konflikta na Balkanu slijedećih 10 godina u situaciji kada narastaju ambicije za stvaranje Velike Albanije, što direktno ugrožava Makedoniju, dobrim dijelom i Crnu Goru, a Kosovo se podrazumijeva. Dakle, to nije izdaja. To je spasavanje Srbije.

Mirko Šarović

Opozicija u Republici Srpskoj se u posljednje vrijeme konsoliduje. Mislite li da je tome doprinio dolazak Mirka Šarovića na čelo Srpske demokratske stanke?

Nebojša Vukanović: Svakako. Mislim da je to u ovom trenutku bilo najbolje rješenje. Ja nisam član Srpske demokratske stranke – član sam njihovog poslaničkog kluba u Narodnoj Skupštini Republike Srpske – ali sam medijski snažno podržavao da na čelo SDS-a dođe gospodin Šarović koji je prije svega postigao odlične rezultate kao ministar za spoljnu trgovinu. Uspio je da otvori mnogo tržišta i mnoga vrata za proizvode iz Republike Srpske i Bosne i Hercegovine – od izvoza voća i povrća u Rusiju i mesa u Tursku do izvoza piletine i mlijeka u Evropsku uniju. Vrlo je odmjeren, iskusan, racionalan, za njega se nikad nije vezala nijedna afera. Po mom mišljenju za predsjednika SDS-a u ovom trenutku nije mogao doći bolji čovjek od Mirka Šarovića. Stvara se zdravo jezgro oko koga treba da se okupi opozicija kako bi se ne samo srušio Dodik već promjenio i cijeli sistem. Vlast se ne smije više posmatrati kao plijen koji se dobije pa se dijeli – jedni dobiju javna preduzeća, drugi javne resurse i onda rade šta hoće. Treba postaviti pitanje odgovornosti i, naravno, vratiti novac. A radi se o stotinama miliona maraka koje su opljačkane od naroda i iznesene na razne destinacije – od Kipra i raznih ostrva do Moskve i Rusije.

Gospodine Papiću, mislite li i vi da je dolazak Mirka Šarovića na čelo Demokratske stranke dobitak za opoziciju u Republici Srpskoj?

Žarko Papić: Mislim da jeste. On je stabilizovao SDS na dobar način. Šarović jeste dobar ministar, ali najviše zato što jedini radi svoj posao. Nijedan drugi ministar ne radi svoj posao. U tome je velika razlika između njega i drugih. Ali to nisu baš fantastična dostignuća. Htio bih napomenuti još nešto. Pošto SNSD, SDA i HDZ za godinu dana nisu uspjeli uspostaviti vlast, u posljednje vrijeme u krugovima opozicije, mislim tu i na SDS i Šarovića, javlja se varijanta – imamo 22 ruke u Predstavničkoj skupštini Bosne i Hercegovine, pa bi se mogla praviti nova kombinacija. Mislim da je to jako rizičan teren jer zbog sastava klubova u Domu naroda nikakva nova konstrukcija vlasti na nivou BiH nije moguća. S druge strane, Šarović je nekoliko puta rekao da oni nikad ne bi prihvatili slanje Godišnjeg nacionalnog programa za NATO u Brisel i dodao da ko god to uradi gubi izbore u Republici Srpskoj. Tu se onda čvor stvarno zavezuje. Dakle, bojim se da je to dosta klizav teren na koji je gospodin Šarović došao i možda je pravi odgovor na tu zagonetku teza Bakira Izetbegovića – o kome jednako mislim loše – koji je rekao da dok se SNSD ne predomisli ostaje status quo. Šta znači status quo? To znači da ostaje sadašnji sastav Vijeća ministara i blokada Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine – i na kraju krajeva sve će otići dođavola.

Mislite li da se Dodik plaši Mirka Šarovića?

Nebojša Vukanović: Ne da mislim, nego znam. A to pokazuju i njegove izjave. Najbolji reper koji pokazuje koga se Dodik plaši su programi Radio Televizije Republike Srpske i Alternativne televizije. Tamo se najviše napadaju gospodin Šarović, gospodin Stanivuković, gospođa Trivić i ja – i svi ostali koji su iskreni opozicionari. Teške su okolnosti za vođenje opozicione borbe jer nema slobode izbora. Građani su pod velikim pritiskom, glasovi se kupuju i kradu, prepravlja se izborna volja građana. Ali mislim da u ovom trenutku nema boljeg čovjeka od Mirka Šarovića da vodi SDS i opoziciju. I vjerujem da će se to vidjeti već naredne godine na lokalnim izborima. Biće to veliki preokret. Dara je prevršila mjeru i građani će sigurno kazniti bahatost i primitivizam koji nisu viđeni na ovim prostorima. Milorad Dodik je godinama dobijao vlast pričom o sebi kao patrioti i opoziciji kao izdajnicima koji prodaju Republiku Srpsku. Međutim, vrijeme je pokazalo ko su prave patriote, a ko su izdajnici. Mislim da je Milorad Dodik najveća nesreća koja je pogodila srpski narod s ove strane Drine u zadnjih 30 godina. I vjerujem da će ga građani kazniti na izborima.

Žarko Papić: Ja stvarno nemam elemente na osnovu kojih bi dao bilo kakav racionalan odgovor. Moja osnovna procjena je da se Dodik baš i ne plaši nikoga, uz rezervu – ja stvarno ne mogu to da procjenjujem. A otvoreno govoreći sumnjam da bi imao razloga da se plaši Šarovića.