Da li protesti zbog Davidove smrti mogu da ugroze Dodika?

U najnovijem Mostu Radija Slobodna Evropa razgovaralo se o tome zašto je Milorad Dodik toliko uvjeren da su on i njegova stranka sigurni pobjednici na oktobarskim izborima u Republici Srpskoj. Sagovornici su bili Ivan Šijaković, profesor sociologije na Univerzitetu u Banjaluci, i Žarko Papić, politički analitičar iz Sarajeva.

Bilo je riječi o tome kako se Dodik proglasio pobjednikom prije nego što je počela predizborna kampanja, zašto se kandidovao za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine kada svaki čas najavljuje njen raspad, da li će ostvariti svoju prijetnju da kao član Predsjedništva neće ići u Sarajevo nego će na sjednicama učestvovati preko video linka, da li ljudi vjeruju Dodiku kada kaže da su opozicioni lideri izdajnici, strani agenti i sluge Sarajeva, da li svakodnevni protesti zbog nespremnosti vlasti da riješi slučaj smrti Davida Dragičevića mogu da ugroze Dodika i njegova stranku, da li će Putin uoči izbora primiti Dodika i premijerku Željku Cvijanović, kao i o tome da li Vučić bezrezervno podržava Dodika.

Omer Karabeg: Milorad Dodik je uoči početka izborne kampanje izjavio: “Ja sam već pobjednik izbora“. To je dosta neuobičajena izjava. Kandidati obično kažu: “Ja ću sigurno pobijediti na izborima“ ili nešto slično, ali ne pamtim da je neko prije nego što je počela kampanja rekao da je on već pobjednik. Otkuda Dodiku tolika sigurnost?

Ivan Šijaković: Ja mislim da je i sam taj njegov neobični nastup jedna vrsta izborne strategije. Čini mi se da njegova sigurnost počiva na tri stvari. Prvo, prethodnih deset godina građen je imidž gospodina Dodika kao nekoga ko je pravi vođa, lider Srba – i to ne samo u Republici Srpskoj nego i u regionu. On je postao personifikacija Republike Srpske, lider bez koga bi došlo do njenog urušavanja. Drugi Dodikov oslonac su njegovi koalicioni partneri koji su mu do te mjere odani da se faktički i ne razlikuju od njegove partije – Saveza nezavisnih socijademokrata (SNSD). Oni, u stvari, svoj opstanak na političkoj sceni vezuju za Milorada Dodika.

I treća stvar je neka vrsta ucjene koju praktikuju gospodin Dodik i SNSD. Od njih zavise mnogi u Republici Srpskoj – od siromašnih porodica do nezaposlenih i ratnih veterana. To potvrđuje i Dodikova izjava prije neki dan na jednom mitingu gdje je rekao: “Neka mladi ne budu sigurni da je dovoljno samo imati visoko obrazovanje i fakultet. Potrebno je još nešto“. A to je, naravno, partijska knjižica, jer nećete dobiti posao ako niste član SNSD ili nekog od njegovih koalicionih partnera. Kada sve to saberete, jasno je otkuda njemu toliko samopouzdanje da može već prije početka predizborne kampanje da kaže da je pobjednik.

Žarko Papić: Dodik kaže da je već sada pobjednik računajući na to da jedan dio glasača želi unaprijed da zna ko će pobijediti, pa da za njega i glasa. Ta izjava ima tu svrhu. Neko će mu i povjerovati. Drugi momenat je činjenica da Dodik u opozicionoj grupaciji, koja se zove Savez za pobjedu, ima nedoraslog protivnika. Nihova kampanja se svodi na – drž’te lopova. Ne sumnjam da je ogroman lopovluk u Republici Srpskoj, ali ne možete predizbornu kampanju zasnivati samo na tome.

S druge strane, opozicija se previše oslanja na slučaj ubistva Davida Dragičevića. Taj slučaj će svakako koštati Dodika na izborima, ali ne možete od njega praviti glavnu stvar u predizbornoj kampanji, koliko god taj zločin bio ogroman i koliko god bila očigledna upletenost policije Republike Srpske u cijelu tu aferu. Uz to, ne treba zaboraviti da deset godina vlasti znači da je čitav javni sektor vaš. Kada pod kontrolom imate vladu, onda možete da najavite povećanje plata i penzija i tako kupite birače.

Od miljenika do sankcija

Omer Karabeg: Zašto se Dodik uopšte kandidovao za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine kada on Bosnu i Hercegovinu praktično ne priznaje i svaki čas najavljuje njen raspad?

Ivan Šijaković: On je čovjek koji u svakom trenutku može promijeniti poziciju, stav, mišljenje, šta god hoćete. On prosto može da radi šta god hoće. Kandidaturom za Predsjedništvo on želi da poruči da će pod svojom kontrolom imati – ne samo Republiku Srpsku, nego u neku ruku i Bosnu i Hercegovinu.

Žarko Papić: Dodik nema drugog izbora. On više ne bi mogao da bude predsjednik Republike Srpske, a da ponovo bude premijer – to bi bio silazak sa trona. To je jedan razlog. Drugi razlog što se kandiduje za Predsjedništvo je što može da kaže: “Ja ulazim u Predsjedništvo da bih branio interese Republike Srpske“. S druge strane, Dodik je navikao da mijenja pozicije i stavove. Od američkog miljenika, za koga je Madeleine Albright svojevemeno izjavila da je “dašak svježeg vjetra na Balkanu“, završio je nakon desetak godina na crnoj listi Sjedinjenih Američkih Država. Ja uopšte ne isključujem mogućnost Dodikovog značajnijeg pomjeranja na neku drugu stranu, ako njegova koža bude u pitanju. Ali rekao bih još nešto. Šta su političke partije sa sjedištem u Sarajevu uradile na privlačenju Republike Srpske i Dodika Bosni i Hercegovini? Navešću vam jedan primjer.

Prije sedam godina Dodik je najavio referendum o tome da li su potrebni pravosudni organi na nivou Bosne i Hercegovine. Odmah nakon te najave tadašnja Mogherini, baronica Ashton, otišla je u Banjaluku i dogovorila se s Dodikom da nema referenduma, ali da će se otvoriti strukturni dijalog o reformi pravosuđa. Međutim, osim nekoliko formalnih sastanaka do sada nije bilo nikakvog strukturnog dijaloga. Nije bilo razumijevanja, nije bilo dogovora. Naravno, nećete prihvatiti sve zahtjeve druge strane, ali možda vrijedi prihvatiti 30 posto – da bi se stabilizovala situacija u Bosni i Hercegovini. Mislim da je trebalo mnogo više osjetljivosti, mnogo više truda da bi se Republika Srpska i Dodik približili Sarajevu i Bosni i Hercegovini.

Video link

Omer Karabeg: Dodik kaže da neće ići na sjednice Predsjedništva u Sarajevo. On neće napuštati Republiku Srpsku već će, kako kaže, sjediti u Istočnom Sarajevu i preko video linka učestvovati na sjednicama Predsjedništva. Da li je uopšte moguće da Predsjedništvo tako funkcioniše?

Ivan Šijaković: Mislim da je ta izjava dio izborne kampanje. On hoće da pokaže kako će uvijek raditi nešto što je posebno, što je drugačije. Neće poštovati procedure uobičajene za višečlano Predsjedništvo. Tehnički je, naravno, moguće da se preko video bima održavaju sjednice Predsjedništa. Ali ja sumnjam da će baš tako i biti. Ne vjerujem da će se Dodik odreći odlazaka u Sarajevo na zajedničke sjednice, jer će tamo biti kamere, mediji, svjetske agencije, a to njega privlači. Izjavom da neće ići u Sarajevo on samo želi da kaže da može da radi šta hoće, da je neprikosnoveni lider koji može da diktira uslove ostalim članovima Predsjedništva.

Žarko Papić: Ja mislim da je to predizborna petarda, s puno dima i nešto malo buke, ali tu vatre nema. To bi bilo besmisleno. Kako bi funkcionisalo Predsjedništvo? Predsjedništvo ne funkcioniše samo na sjednicama, nego i preko individualnih dogovora i razgovora. Ako bude izabran, on će u jednom periodu biti i predsjedavajući Predsjedništva. Ne misli, valjda, da može prisustovati prijemima putem video linka. Izolacija bi za njega bila veoma kontraproduktivna.

Strani agenti

Omer Karabeg: Dodik i funkcioneri njegove partije nazivaju opozicione lidere izdajnicima, stranim agentima i slugama Sarajeva. To isto rade i mediji koji su u Dodikovoj službi. Mislite li da birači vjeruju tim pričama, da će stvarno povjerovati da je, recimo, Govedarica strani agent? Ili Ivanić? Da li je takva agresivnost kontraproduktivna?

Ivan Šijaković: Vjerujte mi da nije, da 70 posto birača, koji glasaju za SNSD, vjeruje da je to tako. Sreo sam mnogo ljudi, nažalost, čak i profesora koji u to vjeruju. Jedan profesor mi je rekao: “Samo da ovi Srbi u državnim organima u Sarajevu još nešto ne izdaju, dok ne dođe do smjene“. A ja mu kažem: “Čovječe božji, šta to ima da izdaju“. Dakle, vjerujte, najmanje 70 posto onih koji glasaju za SNSD ubjeđeni su da je riječ o grupi izdajnika, koje je neka nevidljiva ruka dovela u zajedničke organe Bosne i Hercegovine. A onaj dio koji ne vjeruje pripada ili opozicionim partijama, ili ne izlazi na izbore.

Priča o izdajnicima koji za Bošnjake i Amerikance rade protiv Republike Srpske dovela je do toga da mnogi ljudi gledaju na Dodika i SNSD kao na jedine zaštitnike Republike Srpske. To će presuditi i na ovim izborima. Sretao sam ljude, porijeklom iz Republike Srpske, i na drugim mjestima – u Crnoj Gori i u Beogradu – koji su govorili: “Šta rade oni tamo u Sarajevu? Kako su tamo došli? Oni nam samo prave probleme, slabe Republiku Srpsku“. Stvorena je takva atmosfera. Ljudi prosto vjeruju u zavjere.

Žarko Papić: Nemam razloga da ne vjerujem procjenama gospodina Šijakovića, koji je ipak na licu mjesta. Međutim, meni je interesantnije šta je uzrok, šta je korijen te teze o izdajnicima. Ja, naravno, ne mislim da su oni izdajnici, ali korijen svega je situacija koja je nastala poslije posljednjih izbora 2014. godine, kada je SDA trebalo da bira partnera iz Republike Srpske za organe na nivou Bosne i Hercegovine. SDA je tada izabrala opozicioni Savez za promjene, a u Republici Srpskoj je na vlasti bio Savez nezavisnih socijaldemokrata.

Moram reći da je Bakir Izetbegović pogrešno izabrao. Zašto? Zato što je zbog toga nastao konflikt između Vijeća ministara i Republike Srpske. SNSD je poručio Savezu za promjene – vi ste izdajnici, jer ste prihvatili da budete koalicioni partner sa SDA. Naravno da bi i SNSD to prihvatio da mu je bilo ponuđeno, ali ja pokušavam da objasnim odakle vuče korijen ta teza o izdajnicima. Unutrašnji sukob u Republici Srpskoj između SNSD i Saveza za promjene prenio se na nivo države, pa je nastao sukob između Vijeća ministara i institucija Republike Srpske.

Milorad i Davor

Omer Karabeg: Gospodin Papić je pomenuo slučaj Davida Dragičevića. Čini se da je to u ovom trenutku jedina prijetnja Dodiku. Davor Dragičević, otac ubijenog Davida, koji se bori da se sazna istina o smrti njegovog sina i kazne ubice i oni koji zataškavaju taj slučaj, već mjesecima svakodnevno organizuje proteste na koje dolazi veliki broj ljudi. Zanimljivo je da se Dodik, koji se vrlo osorno ponaša prema opoziciji i novinarima koji ga kritikuju, suzdržava od bilo kakvih teških riječi o Davoru Dragičeviću. Recimo, prije nekoliko dana, kada je Dodik lijepljenjem plakata u centru Banjaluke označio početak svoje predizborne kampanje, tamo je stajao i Davor Dragičević sa transparentom na kome je pisalo: ”Ko je ubio Davida Dragičevića”. Svakog drugog bi Dodikovi ljudi otjerali i Dodik bi nasrnuo na njega, ali ovoga puta Dodik je rekao da mu uopšte ne smeta što Dragičević tu stoji. Zar to ne govori da je Dodik svjestan koliko mu slučaj Davida Dragičevića može naškoditi?

Ivan Šijaković: U pravu ste. Jedina stvar koja može poremetiti Dodikov uspjeh je ubistvo Davida Dragičevića. Pogotovo što je Davidov otac Davor rekao da neće biti izbora ako ne bude rješeno ubistvo njegovog sina. Ja sam o tome razgovarao s mnogim ljudima, i s mojim studentima koji odlaze na proteste, pokušavajući da saznam na šta je Davor mislio, ali do sada nisam mogao da otkrijem šta bi to moglo biti što bi poremetilo izbore. Mislim da je to jedino čega se plaše Dodik i njegova partija. Oni su u početku mislili – svako čudo za tri dana. To se, međutim, proteglo na preko 170 dana. Zato oni puštaju te proteste. Inače bi u drugoj situaciji policija otjerela te ljude sa trga i oduzela im transparente. Ali se plaše. Znaju šta je u pozadini, da su u to upletene mnoge strukture i da bi se mnogi kompromitovali.

Ja sam na tvojoj strani

Omer Karabeg: Davor Dragičević, običan čovjek, otac koji je izgubio sina, izrastao je u Republici Srpskoj u krupnu figuru. On nije nikakav opozicioni političar, ali je veća pretnja Dodiku nego opozicija. Mislite li da on može da ugrozi Dodika?

Žarko Papić: Ne verujem da ga može u potpunosti ugroziti. Usput, nije nimalo čudno da veliki broj građana, nezavisno od nacije, reaguje na tako zloćudan slučaj kao što je ubistvo mladog Davida. Sličan slučaj imamao i u Sarajevu sa nerazjašnjenom smrću Dženana Memića. Očigledno je da postoji bunt građana protiv torture policije i pravosuđa. Dodao bih još nešto. Svaki autoritarni i totalitarni lider ima represivni aparat koji ga drži na vlasti. Ali jednog momenta represivni aparat – mislim na policiju, tužilaštvo i sudstvo – postane toliko jak da možu da ugrozi i samog šefa šefova. I odatle velika opreznost Dodika.

Prilikom susreta Davora Dragičevića i Dodika, koji ste spomenuli, Davor je Dodiku uputio vrlo oštre riječi, a ovaj mu je na to odgovorio: “Ne zaboravi, ja sam na tvojoj strani“. Dakle, Dodik je indirektno rekao – postoji i druga strana, samo joj ja ne mogu ništa. U pitanju je odnos snaga između represivnog aparata i vođe koji je autoritaran i misli da ima totalnu vlast. Mnogo je primjera u istoriji, uzmite samo slučaj Miloševića, gdje veliki šef pada onog momenta kada mu represivni aparat otkaže poslušnost.

Omer Karabeg: Da li mislite da je u ovom trenutku taj represivni aparat u Republici Srpskoj jači od Dodika? Pretpostavljam da bi za Dodika bilo najbolje da žrtvuje krivce, jer bi mu to obezbijedilo stopostotnu pobjedu na izborima. Ali on se, izgleda, ne usuđuje to da uradi.

Žarko Papić: Ja mislim da je to blizu istini. Racionalno ponašanje šefa svih šefova, koji je pred izborima, bilo bi da zatvori tu aferu. Posebno nakon budalaštine sa onom konferencijom za štampu Ministarstva unutrašnjih poslova odmah nakon otkrivanja leša Davida Dragičevića. Čekao bi izvjesno vrijeme da vidi da li će splasnuti afera, pa ako se to ne dogodi, onda bi smijenio onoga koga treba da smijeni i na njega svalio krivicu. Dodik očigledno to nije u stanju da učini.

Omer Karabeg: Gospodine Šijakoviću, mislite li i vi da se Dodik ne usuđuje da žrtvuje policijske šefove koji su umiješani u slučaj Davida Dragičevića?

Ivan Šijaković: Svaki potez u tom pravcu bio bi argument da su u pravu oni koji protestuju. To bi otežalo, ne toliko njegovu poziciju, koliko poziciju njegove partije. Tako da Dodik tu neće ništa da dira. Svim ozbiljnim ljudima je jasno da je bezbjednost u Republici Srpskoj na vrlo niskom nivou, a slučaj Memića je pokazao – i u cijeloj Bosni i Hercegovini. Čitam reakcije na forumima. Ljudi kažu – kakva je to država u kojoj možete biti kidnapovani i premlaćeni, a da za to niko ne odgovara. Ima i ovakvih poruka – svi oni koji izađu na glasanje faktički podržavaju ubice Davora Dragičevića. Službe gospodina Dodika prate sve te reakcije i savjetuju mu da ne talasa. I on to i ne radi. Zato je i izrekao onu rečenicu: “Ja sam na tvojoj strani“.

Ništa bez Kusturice

Omer Karabeg: Jedan od velikih Dodikovih aduta je podrška koju mu daje ruski predsjednik Putin. Dodik je najavio da će Putin neposredno uoči izbora primiti njega i premijerku Republike Srpske, Željku Cvijanović. Mislite li da je ruska podrška Dodiku, koja je očigledna i neupitna, od velikog značaja u očima birača?

Žarko Papić: Svakako jeste. Taj mit o Rusiji kao zaštitnici i najvećem prijatelju je uveliko raširen kod Srba, mada nam istorija govori potpuno drugačije. Inače, ne znam da li će doći do susreta sa Putinom.

Ivan Šijaković: Ruska podrška je prije svega važna za Dodikov imidž. Inače, niti je Dodik neki veliki rusofil, niti su to ljudi u Republici Srpskoj. To je više karakteristično za Srbiju. Ljudi u Republici Srpskoj nisu nešto pretjerano opredjeljeni za Rusiju. Stari ljudu jesu, ali mlađi ne drže toliko do Rusije i do mita o sveruskoj podršci.

Omer Karabeg: Da li i vi sumnjate da će Putin uoči izbora primiti gospođu Cvijanović i gospodina Dodika?

Ivan Šijaković: Ne znam. Moguće je. To njemu pripremaju mnogi ljudi. Kusturica u tome ima izuzetno veliku ulogu, on pravi tu konekciju. To je najavljeno, pa čak i ako se ne ostvari – to će ostaviti utisak na birače.

Vučićeva podrška

Omer Karabeg: Čini mi se da je ipak najvažniji Dodikov adut – Vučićeva podrška. Imam utisak da Vučić nikada u tolikoj mjeri nije stajao iza Dodika kao sada. To se vidi i po tome što se Dodik praktično ne skida sa režimskih televizija u Srbiji. Spekuliše se čak i o tome da bi Vučić mogao prisustvovati velikom mitingu Dodikove stranke, koji će se u Banjaluci održati dva dana uoči izbora. Mislite li da Dodik zaista ima Vučićevu bezrezervnu podršku?

Žarko Papić: Teško mi je preciznije odgovoriti na to pitanje, ali ta podrška svakako nije bezrezervna. Tu ne postoji ljubav, već samo interesi. Vučić je u ovom momentu zainteresovan za dobre odnose sa Dodikom prije svega u kontekstu rješavanja kosovskog problema.

Omer Karabeg: Mislite li da bi se moglo desiti da Vučić dođe na Dodikov miting uoči izbora?

Ivan Šijaković: Mislim da ne bi. Time bi doveo u pitanje svoju neutralnost prema političkim subjektima u Republici Srpskoj. Za mene bi to bilo veliko iznenađenje. Naravno, ne mogu da kažem da se to neće desiti ali, ako se to dogodi, to bi bila degradacija imidža koji je Vučić izgradio u Republici Srpskoj.

Omer Karabeg: U zaključku, mislite li da je Dodik – i pored teške ekonomske situacije u Republici Srpskoj, malih plata, siromaštva i ogromne korupcije – ipak u pravu kada tvrdi da njega ne može niko ugroziti i da je on praktično pobjednik izbora?

Žarko Papić: Mislim da ovog momenta drugi takmičari u izbornoj trci veoma teško mogu ugroziti Dodika.

Ivan Šijaković: Moj je zaključak da je Dodik pobjednik, ako se izbori održe. Kažem – ako, jer ne znam ima li nešto u onome što govori gospodin Dragičević – da izbora neće biti. Ali ako ih bude, Dodik je zaista pobjednik, jer je vlast sve vrlo precizno izračunala. Ne možete vjerovati kakve su to pripreme i koliki je pritisak na opoziciju koja je dezavuisana i prokažena. Tako da Dodik ovoga puta nema gotovo nikakvu konkurenciju. Ne treba zaboraviti da je dosta i onih koji neće otvoreno da kažu da će glasati za Dodika. Svi govore: “Ja ovo neću da podnosim“, a kada dođu na biračko mesto prvi su koji će zaokružiti Dodika i njegovu partiju.