Da li prostitucija u BiH i sada cvjeta ili je poslije rata “bila bolja ponuda”?

U arhivi Infobiroa, kojoj Fokus.ba ima pristup, pronašli smo tekst autora Ekrema Tinjaka objavljen 2004. godine u magazinu Start. Tekst govori o prostituciji u BiH.

Tekst prenosimo u izvornom obliku i bez intervencija.

“Grozno, grozno…!”, neprestano je ponavljala Moldavka koja nije željela reći ime i prezime, niti se slikati.

Stara je između 25 i 30 godina i ima diplomu trgovca i krojača. Trenutno je smještena u sigurnoj kući nevladine organizacije Forum solidarnosti.

Lokacija kuće je tajna zbog makroa. To joj je i njena posljednja stanica do povratka u Moldaviju. Tamo je čeka dijete iz propalog braka i roditelji.

Ona je samo jedna od mnogih stranih državljanki koje su u Bosnu i Hercegovinu došle uhodanim putevima trgovine ljudima i postale žrtve seksuale eksploatacije.

U slučaju naše sugovornice sve je počelo od jedne fantomske moldavske agencije za posredovanje pri zapošljavanju.

“Nudili su posao bebisiterke, konobarice i to u Češkoj”, kaže naša sugovornica na čijem se licu prepoznaju tragovi izmorenosti.

U Moldaviji nema Češke ambasade. Zato je ona, zajedno sa još tri djevojke i tri muškaraca i predstavnikom agencije, došla u tadašnju SR Jugoslaviju, navodno u Češku ambasadu.

Granicu su prešli legalno. U Beogradu ih je, prema njenim riječima, preuzeo jedan Srbin kako bi ih odveo u Češku.

Među žrtvama i 54 maloljetne osobe

Državnom uredu za borbu protiv trgovine ljudima, u šta spada i seksualna eksploatacija, podatke su dostavilie nevladine organizacje: Forum Solidarnosti Tuzla, La Strada Mostar, Medica Zenica, Udruženje žena BiH Mostar. Prema tim podacima od 2000. do 2002. zbrinute su 224 potencijalne žrtve trgovine; 19 ih je iz BiH. U 2003. godini bilo je 29, od čega je jedna žrtva iz BiH. Podaci MUP-ova/ CJB-i kažu da su u periodu 2000.-2003. nadležni policijski odjeli registrirali 863 potencijalne žrtve, od čega 31 iz BiH i 54 maloljetne osobe.

Međutim, konačna destinacija bilo je Jajce, grad u BiH.

“Vozili smo se u autu i nismo stali ni na jednoj granici. Čak nisam ni znala da postoji BiH, Hrvatska…”, sjeća se Moldavka.

Ona i tri djevojke su smještene u jedan hotel u Jajcu. Njihov posao je bio da primaju klijente i da ništa ne pitaju. Nisu dobivale novac. Imale su samo besplatno spavanje i lošu hranu.

“Putovnicu sam vidjela tek nakon mjesec dana”, kaže Moldavka.

U hotelu su bile zatočenice. Nisu imale pravo izaći vani, niti kontaktirati s bilo kim. Agonija naše sugovornice prekinuta je na neobičan i nasilan način – pretukao ju je pijani klijent!

“Odbila sam raditi ono što je on tražio”, s nelagodom se sjeća te scene.

Njen makro je zbog toga bio popustljiviji s njom. Prodata je drugom gazdi.

Uz pomoć policije došla je do svojih dokumenata. Kod novog gazde dobila je posao konobarice. On je, ne želeći da se zamjeri policiji, pomogao ovoj Moldavki da bude slobodna.

Sada u sigurnoj kući čeka poziv od IOM-a, koji će joj obezbijediti put do kuće. To bi bila i klasična priča većine stranih državljanki koje su došle u BiH radi posla.

Domaća javnost to zove prostitucijom.

S tim se ne slaže Emir Nurkić, regionalni predstavnik Fronta Solidarnosti.

“Prostitutke su profesionalke. Pravo ime za ovu pojavu u BiH je seksualna eksploatacija”, objašnjava Nurkić.

Zbog čestih policijskih racija prostitucija i seksualna eksploatacija u BiH u posljednje vrijeme poprimile su novi oblik djelovanja. Povučene su u ilegalu.

“Većina noćnih barova koje niko nije želio nazvati javnom kućom su zatvoreni. Oni koji još rade uglavnom su pod kontrolom policije”, kaže Almir Džuvo, šef državnog Ureda za borbu protiv trgovine ljudima.

S njim se slaže i Mara Radovanović, potpredsjednik nevladine organizacije Lara iz Bijeljine.

Taj novi oblik mnogi podvode pod escort.

“Klijenti sada mogu dobiti djevoku na adresu ili otići njoj u stan. Ili eventualno, u sobu nekog motela. Prema našim saznanjima, gazde odvoze djevojke do motela ili u privatne stanove”, kaže Radovanović.

Za 25 lica 13 i po godina zatvora

U 2001. godini u FBiH je podnešeno 59 krivičnih prijava, u RS-u 32, u Brčko Distriktu 4. Ukupno 95 krivičnih prijava protiv 158 lica. U 2002. u F BiH je podneseno 58 krivičnih prijava, u RS 12, u Distriktu Brčko nijedna – ukupno 70 prijava protiv 90 osoba. Prema dostupnim podacima u periodu od 1997. godine u Distriktu Brčko u 13 sudskih procesa osuđeno je 25 lica na ukupnu kaznu zatvora od 13 i po godina, te uz novčanu kaznu u ukupnom iznosu od 34.000 KM. U ovim presudama evidentirano je učešće 79 stranih državljanki.

Nova situacija dovela je do povećanja cijena usluga. Sada se na uobičajenu tarifu dodaju i stavke: prevoz, dolazak na adresu, ako se radi o motelu i soba, piće, vrijeme, vrsta usluge…

“Nama su pričali taksisti kako su te djevojke razvozili po raznim adresama”, dodaje potpredsjednica Lare.

Cijene usluga kreću se od 100 do nevjerovatnih 1.000 KM. Hiljadu maraka koštaju djevojke izuzetnih fizičkih kvaliteta i seksualne umješnosti.

Klijentela koja koristi ovu vrstu usluge uglavnom su biznismeni iz stranih zemalja koji u BiH borave radi poslovnih pregovora. Transformacija prostitucije i seksualne eksploatacije imala je i svoj krvavi početak.

Prije nekoliko godine otvoriti noćni bar mogao je svako ko je imao prazan donji dio kuće. Tako je i bilo. I svi su se bogatili. Međutim, kada je ovaj posao morao u ilegalu, više nije bilo mjesta za sve.

“Čak je bilo i pucnjava kako bi se stvari raščistile. U ovom poslu su ostali najjači i vodeći makroi bliski mafijaškim balkanskim grupama. Bukvalno su veliki progutali male”, objašnjava Radovanovićeva situaciju na području sjeverne Republike Srpske.

Kada su se nakon obračuna stvari razjasnile, makroi su počeli s otpuštanjem stranih državljanki. Većina ih je postala nepouzdana zato što su sve radije surađivale sa nevladinim organizacijama, policijom i sudovima.

Takav obrt proizveo je naglu regrutaciju Bosanki i Hercegovki.

“Mi smo došli do saznanja da postoji nekoliko oblika tog regrutovanja. A svi se baziraju na siromaštvu”, kaže Emir Nurkić.

U najvećem broju slučajeva svodnici odlaze u povratnička sela i mladim djevojkama nude posao konobarica, kućnih pomoćnica…

Živeći u povratničkoj bijedi djevojke lako nasjedaju na lažna obećanja.

“Svodnici s njima prvi imaju seksualni odnos. Taj čin snime na video kasetu ili fotoaparatom”, kaže Nurkić.

Fotografija ili snimak se koristi kao sredstvo ucjene u slučaju da djevojka ne pristane na zahtjeve svodnika: Prijete djevojkama da će slike pokazati roditeljima ili ih, čak, objaviti u novinama.

“Sličan primjer desio se nedavno u Hercegovini”, kaže Nurkić.

U jednom ovdašnjem sedmičnom tabloidu objavljena je slika maloljetnice (17) iz Konjica u zagrljaju osobe optužene za silovanje. Djevojke se vrbuju i putem oglasa. To potvrđuju svi: i šef državnog ureda i predstavnici nevladinih organizacija i policija.

“Sve je više takvih oglasa u Bijeljini. U njima piše da se nudi posao konobarice u Mostaru za 800 KM. Čak i posao na brodu koji plovi Mediteranom. Pojavljuju se i lažne agencije iz Beograda koje traže djevojke za kasting glumica, manekenki, foto-modela… Svaki put smo, nakon provjere, zaključili da se radi o nepostojećim agencijama”, kaže potpredsjednica Lare.

Iz noćnog bara u stan

Nevladina organizacija Lara ima odlične odnose sa bijeljinskom policijom i graničnom službom.

– S njima kontaktiramo i razmjenjujemo informacije. Tako možemo reći da još postoje žrtve seksualne eksploatacije. Znamo da je mnogo djevojaka ostalo, a da ih se malo vratilo. Naime, kada god policajci ili graničari imaju priliku da legitimišu stranu državljanku nas zovu da provjerimo jesu li potencijalne žrtve. Rijetko nas zovu. Mi se pitamo gdje su te djevojke? Istina djevojke žrtve s kojima kontaktiramo potvrdile su nam da je mnogo strankinja nakon zatvaranja noćnih barova nastavilo raditi po stanovima – kaže Mara Radovanović.

Zapadni susjedi su iskreniji. Otvoreno nude posao escorta, ma šta to značilo. Pogotovo u vrijeme turističke sezone.

Tražimo cure za visoki escort u Splitu. Osiguran smještaj, diskrecija zajamčena. Plaća 3.000 do 5.000 eura, piše u jednom sedmičnom bh. oglasniku.

“Ovdašnji eskort se bazira na siromaštvu i ne predstavlja alterantivni posao kao što je to slučaj na Zapadu. To siromaštvo se iskorištava tako da escort ima aspekt dobrovoljnosti”, tvrdi Nurkić.

Nurkić također potvrđuje da mnoge Bosanke i Hercegovke po Dalmaciji nude escort usluge u vrijeme ljetovanja.

O kakvoj vrsti escorta je riječ možda najbolje govori sljedeći podatak:

“U devetom i desetom mjesecu besplatni HIV testovi pokazuju povećan broj djevojaka inficiranih ovim virusom”, zabrinut je Nurkić.

Ono što treba da zabrinjava jeste činjenica da osobe željne plaćenih seksualnih usluga pomijeraju granice godišta žrtava i sve su izbirljiviji.

Prema izvještaju UNICEF-a iz 2003. godine, u Bosni i Hercegovini su najtraženije djevojke od 18 godina starosti.

Nurkić tvrdi da se taj broj već u ovoj godini počeo spuštati. Zanimljivo je i to da se i karakter klijenata izmijenio.

“Kada je u BiH bilo najviše djevojaka iz istočne Evrope, klijenti su uglavnom bili stranci. Međutim, sada su to uglavnom državljani ove zemlje”, kaže Nurkić.

Zeničanka pobjegla iz Zagreba

Prošle godine u Zagrebu je jedna Zeničanka uspjela pobjeći robovlasniku iz zagrebačkog stana, prije nego što je trebala biti preprodana u Španiju. Djevojka je, nakon bijega, smještena u sigurnu kuću, koja je, upravo zbog opasnosti od provaljivanja trgovaca ljudima, na tajnoj lokaciji. U međuvremenu, njezini roditelji dobijali su prijetnje, a djevojka je posredstvom Međunarodne organizacije za migracije napustila Hrvatsku.

Klijenti se ne mogu svrstati u određenu kategoriju društva. Oni dolaze iz svih slojeva.

Povlaćenje prostitucije u ilegalu dodatno je zakomplikovao i borbu protiv nje.

“Teško je dokazivo. Policija uhvati djevojku na djelu u nekom stanu, a ona zbog straha od makroa kaže da joj je to ljubavnik. U noćnim barovima takva situacija je bila čista”, kaže Džuvo.

Postoji tu i drugi problem.

“Za upad u privatnu kuću potreban je nalog od tužioca, što je, ipak, proces. A do tada informacija redovno procuri i makro ima vremena da počisti tragove “, kaže Mara Radovanović.

Ipak, po prvi put se može reći da je država odlučila da se organiziranon suprotstavi ovom obliku kriminala. Sačinjen je i nacionalni plan.

Najviše Moldavki i Rumunki

Prema podacima policijskih oficira za vezu u 2003. godini među žrtvama trgovine ljudima nacionalni sastav bio je sljedeći: Moldavija (391), Rumunija (354), Ukrajina (126), Rusija (32), BiH (31), SCG (22), Makedonija (17), Bjelorusija (8), Bugarska, Hrvatska i Kashstan po dvije osobe, te Kosovo i Mađarska po jedna osoba.

Državni ured za borbu protiv trgovine ljudima čine predstvanici četiri ministarstva i državni tužilac.

S njima usko sarađuju oficiri za vezu iz svakog kantonalnog MUP-a i CJB-a.

Svaki MUP i CJB ima svoje timove, “fightere” kako ih Džuvo zove. Tu su uključene i nevladine organizacije.

“Istina još treba promijeniti nešto u proceduri. Recimo, treba utvrditi kriterije po kojima će se tačno znati šta policajac treba da uradi da bi prijavu predao tužilaštvu”, kaže Džuvo.

A i novi zakon pruža više mogućnosti – kategoriju zaštićenog svjedoka za žrtve seksualne eksploatacije, ali i rad skrivenih istražitelja.

“Na sudu bih se rado pojavila kao zaštićeni svjedok”, kaže sugovornica iz Moldavije.

Ipak, ne treba biti u zabludi. Prostitucije ili seksualnog eksploatiranja će biti i dalje. Ovaj fenomen se može samo suzbiti, ne i iskorijeniti.

---

INFOBIRO Digitalni Arhiv možete pretraživati na internet adresi www.infobiro.ba. Za korištenje ove usluge i kupovinu tekstova, potrebno je da posjedujete neku od mogućih vremenskih opcija pretplate na INFOBIRO sa odgovarajućim brojem kredita za download textova.

Riječ je o izdanju Mediacentra Sarajevo koji podržava razvoj nezavisnog i profesionalnog novinarstva u BiH.