CPU: Institucije vlasti ispunile tek četvrtinu mjera u okviru MMF-ovog programa

Centar za politike i upravljanje aktivno prati provođenje reformskih mjera na koje su se institucije vlasti obavezale u okviru aranžmana Bosne i Hercegovine sa Međunarodnim monetarnim fondom. Cilj nam je da na jednostavan i razumljiv način upoznamo građane BiH sa provođenjem mjera koje su ključne za ekonomski razvoj društva, smanjenje nezaposlenosti, te koje direktno utiču na kvalitet života građana.

U tom cilju, danas predstavljamo bh. javnosti:

1 – Monitoring izvještaj „Između politike i ekonomskih reformi: Monitoring implementacije mjera iz Programa ekonomskih reformi koje podržava MMF“, u kojem se nalaze podaci o ispunjenosti mjera iz aranžmana sa MMF-om zaključno sa krajem juna 2017. godine;

2 – Internet platformu www.mmf.reforma.ba, koja je od danas javno dostupna i bit će redovno ažurirana u skladu sa napretkom bh. institucija u ispunjavanju mjera. Na platformi se mogu pronaći detaljne informacije o svim mjerama, njihov trenutni status implementacije kao i informacije o samom Aranžmanu.

Institucije BiH, tačnije Vijeće ministara i entitetske vlade, državno i entitetska ministarstva finansija te Centralna banka BiH, u Pismu namjere koje su uputile MMF-u u junu 2016. godine, obavezale su se na ispunjavanje ukupno 46 mjera čiji je cilj podstaći ekonomski rast zasnovan na proizvodnji i investicijama, te na taj način osigurati povećanje potražnje za radnom snagom.

Institucije BiH više su puta u posljednjih 20 godina obećavale ekonomske reforme, međutim, ovaj put su, tražeći finansijski podstrek od MMF-a, na sebe preuzele konkretne rokove, te time omogućili i lakšu identifikaciju (ne)uspjeha u ovom poslu.

Prvu tranšu kredita od MMF-a, od njih ukupno 12, BiH je dobila odmah po sklapanju Aranžmana, na osnovu prethodno usvojenih reformskih mjera. Drugu tranšu trebala je, prema prvobitnom dogovoru, dobiti do kraja marta 2017. godine, ali do toga nije došlo. Razlog je prekoračenje rokova, odnosno neprovođenje preuzetih mjera. Trend je nastavljen i dalje, pa je do juna 2017. godine, do kada je, prema Pismu namjere, trebalo biti provodeno 35 mjera sa utvrđenim rokom, provedeno svega njih 8, odnosno 23%, dok je 1 (3%) djelimično provedena. Od toga je iz oblasti Strukturalnih reformi od ukupno 10 mjera provedena 1, a 1 djelimično provedena; iz oblasti Fiskalne politike provedene su 2 od 15; a iz oblasti Finansijske stabilosti 5 od 10 mjera.

U novembru 2016. godine, zbog već popriličnog kašnjenja sa provođenjem mjera, institucije potpisnice Pisma namjere sa MMF-om sklapaju dopunsko pismo namjere, zadržavajući sve ranije dogovorene mjere, ali korigujući prioritete i rokove. Dopunsko pismo namjere nikada nije javno predstavljeno. Tek na osnovu izjava pojedinih zvaničnika BiH i MMF-a, uspjeli smo identifikovati koje su to mjere uslov za zaključivanje prvog pregleda i isplatu druge tranše kredita. Uslov za drugu tranšu kredita je 7 mjera, od kojih su ispunjene/pridržavalo se 3 (43%). Nije provedena jedina mjera iz oblasti Strukturalnih reformi; 2 od 4 mjere su provedene/pridržavane iz oblasti Fiskalne politike; a 1 od 2 iz oblasti Finansijske stabilnosti.

Tek kada preostale četiri mjere budu ispunjene, odnosno počne ih se pridržavati, BiH može očekivati isplatu druge tranše od MMF-a. Pojedini predstavnici u vlastima BiH već su isticali da je sam Aranžman postao upitan, čime su institucije BiH na pragu da, odustajanjem od reformi, izgube još jednu priliku za ekonomski oporavak, odnosno smanjenje stope nezaposlenosti kao osnovnog problema bh. društva.

Preostale četiri mjere koje su uslov za isplatu druge tranše kredita su pridržavanje planova za obuzdavanje plata i smanjenje ukupne zaposlenosti u javnom sektoru na državnom i entitetskom nivou; usvajanje izmjena Zakona o Agenciji za osiguranje depozita BiH; finansijska i operativna procjena vrijednosti preduzeća „BH Telecom“ i „HT Mostar“; te povećanje akcize na gorivo, uključujući autoplin i biogorivo, za 15 feninga po litru. Od navedene četiri mjere, samo za povećavanje akciza na gorivo nema socijalnog i nacionalnog konsenzusa.

Razlozi za neprovođenje ili prekoračenje preuzetih rokova kod provođenja mjera uglavnom su političke prirode – međustranačka i unutarkoaliciona neslaganja u vlastima u BiH, te stavljanje fokusa na dnevnopolitička umjesto krucijalnih ekonomskih pitanja. Tako bh. vlasti nastavljaju da se, umjesto rada na životnim pitanjima građana, bave politikanstvom, iako je Evropska unija takozvanom britansko-njemačkom inicijativom dala podstrek domaćim političarima da na prvo mjesto stave rješavanje ekonomskih problema.