CIN objavio imovinu i plaće sudija i tužilaca: I među njima ima “sirotinje”

Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) je objavio baza podataka o prihodima te pokretnoj i nepokretnoj imovini 29 sudija i tužilaca u Bosni i Hercegovini. Osim nosilaca pravosudnih funkcija koje bira i imenuje VSTV, u bazi su i podaci o četvero sudija ustavnih sudova koje biraju nadležni parlamenti.

Bazu podataka čine informacije o njihovom obrazovanju i karijeri, nekretninama, automobilima, ušteđevini i kreditima. Na raspolaganju su i informacije o tužbama, sudskim i disciplinskim postupcima koji su vođeni ili se vode protiv sudija i tužilaca.

Novinari CIN-a su godinu dana prikupljali dokumente iz zemljišnih knjiga, registara preduzeća te podatke o plaćama i naknadama iz pravosudnih institucija kao i krivične prijave, optužnice i presude.

Prema Zakonu o VSTV-u, sudije i tužioci svake godine podnose ovom vijeću finansijske izvještaje u kojima navode šta su tokom godine radili i koliko novca su za to primili. Izvještaji uključuju informacije o bračnim drugovima i djeci sa kojom žive. Ti podaci nikada nisu bili dostupni javnosti. CIN je 2015. godine zatražio ove izvještaje, ali VSTV ih je odbio dostaviti, uz obrazloženje da bi time mogla biti povrijeđena privatnost ovih osoba. U Agenciji za zaštitu ličnih podataka su ovo smatrali zloupotrebom prava, navodeći da se institucije neosnovano pozivaju na zaštitu ličnih podataka i donose proizvoljne odluke, te da bi trebale cijeniti javni interes i objaviti ove informacije.

Dalida Burzić – Stan od 48 kvadrata

Odlukom Visokog sudskog i tužilačkog vijeća u februaru 2019. godine imenovana je za sutkinju Suda BiH. Na tu poziciju Burzić je došla sa mjesta glavne tužiteljice Kantonalnog tužilaštva u Sarajevu.

Prema zemljišnim knjigama, u Sarajevu ima stan od 48 kvadrata. Stan je, kako je rekla novinarima Centra za istraživačko novinarstvo, naslijedila od majke koja je bila nositeljica stanarskog prava. Vozi Mercedes star 11 godina. Zadnjih sedam godina ima mjesečne prihode nešto veće od 3.000 KM.

Burzić je proteklih šest godina bila povremeno angažovana i kao edukator u Centru za obrazovanje sudija i tužilaca Federacije BiH. Trenutno joj teče drugi dvogodišnji mandat članice Komisije za polaganje pravosudnog ispita koju bira Ministarstvo pravde FBiH.

Diana Kajmaković – Odbila govoriti za CIN

Tužiteljica Tužilaštva Bosne i Hercegovine Diana Kajmaković rođena je 1966. godine u Sarajevu gdje je diplomirala na Pravnom fakultetu. Pravosudnu karijeru je počela 1991. godine, radeći kao pripravnica u Općinskom sudu II u Sarajevu, a nastavila u Višem javnom tužilaštvu.

Trenutno radi u Posebnom odjelu za organizovani kriminal, privredni kriminal i korupciju. Kajmaković ima kuću i zemljište koje je naslijedila 2010. godine. Njen suprug je vlasnik dva stana.

Edukatorica je u Centru za edukaciju sudija i tužilaca Federacije BiH gdje je od 2006. do 2018. godine zaradila 4.850 maraka. Odbila je razgovarati sa novinarima Centra za istraživačko novinarstvo.

Dubravko Čampara – Vozi Volvo XC 60

Tužilac Tužilaštva Bosne i Hercegovine Dubravko Čampara rođen je 1976. godine u Dubrovniku. Na Pravnom fakultetu u Sarajevu je diplomirao 1999. godine.

Nakon što je diplomirao, zapošljava se u Općinskom tužilaštvu II u Sarajevu kao pripravnik i stručni saradnik. Za tužioca je imenovan 2005. godine u Kantonalnom tužilaštvu u Sarajevu.

Od 2009. godine je uposlenik Tužilaštva BiH gdje je radio kao tužilac u Posebnom odjelu za organizovani kriminal, privredni kriminal i korupciju i Posebnom odjelu za ratne zločine, zatim je bio rukovodilac Odsjeka za organizovani kriminal i terorizam, a od 2016. godine je rukovodilac Odsjeka za terorizam u Posebnom odjelu za organizovani kriminal, privredni kriminal i korupciju.

Čampara sa suprugom posjeduje stan i garsonjeru u Sarajevu, ukupne vrijednosti 260 hiljada maraka. Supruga je vlasnica zemljišta i vikendice u Trnovu u vrijednosti 60.000 maraka. Čampara je novinarima CIN-a rekao da ima i 50.000 maraka ušteđevine. Vozi Volvo XC 60.

Milan Tegeltija – Sudija Vojnog suda u Banjoj Luci

Predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Milan Tegeltija rođen je 1971. godine u Srbiji u Pančevu. Diplomirao je na Pravnom fakultetu Univerziteta u Banjoj Luci 1995. godine. Nakon pripravničkog staža, obavljenog na Osnovnom sudu Srbac i položenog pravosudnog ispita, 1998. godine je otvorio advokatsku kancelariju u Banjoj Luci. Kao advokat je radio kratko, nepunu godinu dana. Nakon toga dolazi na poziciju sudije Vojnog suda u Banjoj Luci gdje je radio sve do 2001. godine. Tegeltija je u razgovoru sa novinarima Centra za istraživačko novinarstvo rekao da se radi o sudu koji više ne postoji, a koji je djelovao pri Vojsci Republike Srpske, odnosno pri Ministarstvu odbrane RS-a.

Od 2001. do 2004. godine Tegeltija je radio kao savjetnik u tadašnjoj Instituciji ombudsmena RS-a nakon čega je imenovan za tužioca Okružnog tužilaštva u Banjoj Luci. Nakon što je tri godine radio kao tužilac, u martu 2007. godine je postao predsjednik Osnovnog suda u Banjoj Luci.

Sedam godina poslije imenovan je za člana VSTV-a, a potom i za predsjednika ovog pravosudnog regulatornog tijela. Od 2018. godine Tegeltiji teče drugi četverogodišnji mandat na ovoj poziciji. Ulaskom u VSTV Tegeltiji je prestala funkcija predsjednika Udruženja sudija u Bosni i Hercegovini koju je obavljao na volonterskoj osnovi. Formalno je ostao na poziciji sudije Osnovnog suda u Banjoj Luci. Iako ne dolazi na posao, i dalje kao sudija prima mjesečnu plaću od od skoro 3.000 KM.

Tegeltija je objasnio da su pravila VSTV-a takva da se stalnim članovima ovog vijeća ne prekida radni odnos u instituciji iz koje su imenovani i da ih isti posao čeka nakon okončanja mandata.

Kao predsjednik VSTV-a prima mjesečni paušal od 1.300 KM.

On je honorarno radio i kao edukator Centra za edukaciju sudija i tužilaca RS-a i Centra za edukaciju sudija i tužilaca Federacije BiH.

Zaradio je oko 55.000 KM honorara od pisanja stručnih publikacija, predavanja na seminarima u organizaciji centara za edukaciju i po osnovu angažmana arbitra.

Živi sa suprugom u Banjoj Luci gdje ima stan i zemljište na kojem gradi kuću.

Oleg Čavka – Nema nekretnina

Tužilac Tužilaštva Bosne i Hercegovine (BiH) Oleg Čavka rođen je 1968. godine u Sarajevu, gdje je diplomirao na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu.

U Kantonalno tužilaštvo u Sarajevu zaposlio se 1999. godine. U ovoj instituciji obavljao je poslove pripravnika, stručnog saradnika, sekretara, glasnogovornika, a 2005. godine je imenovan za tužioca. Novinarima Centra za istraživačko novinarstvo je rekao da je radio u Odjelu općeg kriminaliteta, uglavnom na predmetima organizovanog kriminala i prodaje droge.

Tužilačku karijeru 2010. godine nastavlja u Tužilaštvu BiH. Imenovan je za tužioca Posebnog odjela za organizirani kriminal, privredni kriminal i korupciju, a trenutno je i rukovodilac Odjela za međunarodnu pravnu pomoć.

Živi u majčinoj kući i nije vlasnik nekretnina. Posjeduje dva auta i 3.500 maraka ušteđevine.

Oženjen je Tamarom koja radi u Službi za zajedničke poslove institucija BiH i ima jedno dijete.

Disciplinski je kažnjen jednom i to zbog toga što je uništio zapisnik sa ispitivanja svjedoka i uposlenicima dvije institucije slao informacije neprimjerenog sadržaja. Čavka je priznao ove prekršaje i sklopio sporazum sa Uredom disciplinskog tužioca Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV). Kažnjen je smanjenjem plate od deset posto na period od šest mjeseci.

Iako su mediji više puta izvještavali da se protiv njega vode istrage zbog primanja mita i zloupotrebe Čavka niti u jednom slučaju nije optužen. Za CIN je rekao: „Postoje određene strukture u pravosuđu BiH koje su politički povezane sa ljudima koji su zlonamjerno etiketirali mene kao osobu koja im smeta.“

Ranko Debevc – Odbio govoriti za CIN

Predsjednik Suda Bosne i Hercegovine Ranko Debevec rođen je 1964. godine u Sarajevu. Diplomirao je na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Prvo radno iskustvo stječe u Osnovnom sudu II kao pripravnik, a nakon 1995. godine počinje raditi za UNPROFOR i NATO kao prevodilac i savjetnik.

Od 2005. godine je radio u Kantonalnom tužilaštvu u Sarajevu, a tri godine nakon toga počinje raditi u Tužilaštvu BiH. Debevec je od 2012. sudija Suda BiH, a 2016. godine je izabran i za predsjednika ovog suda.

Debevec u Sarajevu posjeduje stan koji mu je majka darovala 1996. godine. Sudski vještak je ovu nekretninu procijenio na nešto više od 330.000 maraka za hipotekarni kredit od 50.000 KM koji je Debevec podigao u Hypo Alpe Adria Bank. Debevec nije htio razgovarati sa novinarima Centra za istraživačko novinarstvo.

Ružica Jukić – “Imam najmanja primanja”

Potpredsjednica Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH Ružica Jukić je rođena 1963. godine u Par Selu u Tuzli. U pravosuđu radi od 1999. godine kada je nakon završenog Pravnog fakulteta u Sarajevu obavila pripravnički staž u Kantonalnom sudu u Tuzli. Dvije godine poslije polaže pravosudni ispit i postaje stručna saradnica u Općinskom sudu u Tuzli.

Od 2004. godine je radila kao sutkinja Općinskog suda u Živinicama, a od 2009. je bila u Općinskom sudu u Tuzli gdje je imala mjesečnu plaću oko 2.650 KM. Posljednjih sedam godina je potpredsjednica VSTV-a BiH gdje joj je po osnovu paušala i troškova službenih putovanja isplaćeno nešto više od 144 hiljade KM.

„Od svih članova iz pravosuđa ja najmanja primanja imam“, rekla je novinarima CIN-a. Sa suprugom Ivanom posjeduje stan u Tuzli, vrijedan 95.000 KM i kupljen na kredit, poslovni prostor čija je vrijednost oko 30.000 KM i kupljen prije 20 godina, automobil star 15 godina koji procjenjuje na 17.000 KM, također kupljen na kredit, te vikendicu vrijednu oko 30.000 KM. Od majke je naslijedila zemljište u okolini Tuzle.

Mato Tadić – Krivično gonjen

Potpredsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić rođen je 1952. godine u Brčkom. Diplomirao je na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Profesionalnu karijeru je započeo 1977. godine u Osnovnom javnom tužilaštvu u Brčkom − prvo kao pripravnik, a nakon položenog pravosudnog ispita obavljao je dužnost zamjenika, a zatim i javnog tužioca u ovom gradu.

Od 1994. godine je bio ministar pravde u Federaciji BiH, a od 1999. je na mjestu sudije u Domu za ljudska prava BiH. U Ustavnom sudu je od 2002. godine. Bio je na funkciji sudije, predsjednika, a od juna 2015. godine je na mjestu potpredsjednika sa propisanom mjesečnom plaćom od skoro 5.000 KM. Za devet godina rada u Komisiji za polaganje pravosudnog ispita u BiH zaradio je 58.935 KM, a tokom 2018. godine u Komisiji u Federaciji 7.171 KM.

Tadić je 2005. godine bio optužen za organizovani kriminal. Tužilaštvo BiH ga je teretilo da je primio mito od 200.000 eura da bi pomogao Lijanovićima da podnesu apelaciju pred Ustavnim sudom BiH kako bi se predmeti za koje je podnesena apelacija uzeli u rad prije drugih i imali pozitivan ishod pred Ustavnim sudom. Sud BiH je Tadića oslobodio optužbi.

Tadić nije želio razgovarati sa novinarima Centra za istraživačko novinarstvo.

Džerard Selman – Bio član SNSD-a

Predsjednik Ustavnog suda Republike Srpske Džerard Selman rođen je 1958. godine u Kotor-Varoši. Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Banjoj Luci 1982. godine nakon čega počinje raditi kao referent i sekretar u Stručnoj službi Kotor-Varoši. Kao advokat je počeo raditi 2002. godine u „Advokatskoj kancelariji Džerard Selman“. Advokaturu napušta 2005. godine zbog funkcije ministra pravde i potpredsjednika Vlade RS-a. Iako se 2006. nakratko vraća advokaturi, iste godine prihvata funkciju ministra pravde u Vladi RS-a gdje se zadržao narednih šest godina.

U međuvremenu je obavljao i funkciju potpredsjednika Vlade, te postao član SNSD-a. U ovoj stranci je bio od 2008. do kraja maja 2012. godine kada prestaje njegova politička aktivnost, budući da izborom na funkciju sudije i predsjednika Ustavnog suda RS-a nije bio u mogućnosti produžiti politički angažman, pojasnio je novinarima CIN-a.

Selman posjeduje stan u Banjoj Luci i kuću sa poslovnim prostorom u Kotor-Varoši, ukupne vrijednosti 250.000 KM. Sa sestrom dijeli naslijeđenu očevu kuću sa zemljištem. Vozi „Audi Q5“ iz 2012. godine za koji je novinarima rekao da vrijedi 40.000 KM.

Želimir Lepir – Vozi Fiata od 500 KM

Glavni tužilac Okružnog javnog tužilaštva Banje Luke Želimir Lepir rođen je 1950. godine u Srpcu.

Nakon što je diplomirao na Pravnom fakultetu u Sarajevu 1975. godine, počeo je raditi kao pripravnik na tadašnjem Opštinskom sudu „Srbac“. Na ovom sudu je proveo 11 godina radeći kao sudija, zamjenik predsjednika, a kasnije i kao predsjednik Suda.

Od januara 1986. do novembra 1992. godine je u rodnom Srpcu radio i kao javni tužilac u tamošnjem Osnovnom javnom tužilaštvu. Kao advokat radio je skoro 12 godina, od aprila 1994. godine.

Želimir Lepir,

U razgovoru sa novinarima Centra za istraživačko novinarstvo kaže da je, kada je ukinut Opštinski sud u Srpcu, aplicirao za poziciju sudije na Okružnom sudu u Banjoj Luci. Tu je radio do januara 2012. godine kao sudija i predsjednik Odjeljenja za suzbijanje organizovanog i najtežih oblika privrednog kriminala.

Poslije sudijske vratio se karijeri tužioca. Imenovan je na poziciju glavnog tužioca Okružnog javnog tužilaštva Banje Luke gdje mu teče drugi četverogodišnji mandat.

Novinarima CIN-a je rekao da ima staru Fiat Pandu koja vrijedi oko 500 maraka i koja mu služi za odlazak u lov i ribolov, a da na posao dolazi autobusom.

Živi sa suprugom u selu Srbac na porodičnom imanju. Ima dvojicu sinova od kojih jedan živi u stanu u Srpcu gdje ima i poslovni prostor. Drugi sin živi sa porodicom u stanu u Banjoj Luci.

Bazu podataka o imovini za ostale sudije i tužioce možete pogledati OVDJE! CIN će u narednom periodu bazu dopunjavati novim profilima sudija i tužilaca.