Četiri načina na koja mogu biti riješeni slučajevi “Memić“ i “Dragičević“

Istrage o smrti dvojice mladića Dženana Memića i Davida Dragičevića i dalje traju. Javnost je uznemirena a vijest o ova dva slučaja dospijela je i do svjetskih medija.

Jednako kao u proteklom periodu, istrage su obavijene velom nejasnoća i kontradiktornosti, dok porodice dvojice mladića nastavljaju tražiti pravdu na protestima.

Tim povodom razgovarali smo sa prof.dr. Alminom Dautbegovićem, advokatom i jednim od vodećih bh. stručnjaka u oblasti procesnog prava.

U razgovoru za Fokus.ba Dautbegović je iznio četiri moguća načina odnosno scenarija za rješavanje slučajeva „Memić“ i „Dragičević“, te je povukao paralele sa sličnim slučajevima koji su se desili u SAD-u, te pojedinim drugim ubistvima u BiH.

1. Tužilaštva će slučajeve dovesti do kraja samo na osnovu dosadašnjih dokaza.

Dautbegović ovaj prvi scenarij počinje objašnjavati jednim ranijim slučajem ubistva u Sarajevu.

Profesor Almin Dautbegović

„Prije desetak godina kod sarajevske Katedrale se desilo ubistvo. Kažu da je u blizini bilo oko stotinu ljudi, dakle potencijalnih svjedoka. Ali niko nije htio da svjedoči. Dakle, ambijent u kojem mi na Balkanu živimo je takav. U ovoj regiji su postojale i kafane koje su se zvale ‘Kod lažnog svjedoka'“, kazao je Dautbegović na početku razgovora za Fokus.ba.

Naš sagovornik navodi da stoga tužilaštva trenutno rade na slučajevima Memić i Dragičević samo na osnovu dosadašnjih dokaza.

„Možda nema drugih saznanja. Ako niko drugi od svjedoka nije došao i dao ta saznanja onda tužilaštvo prati samo ono što ima. Dakle, doći do drugačije kriminalne priče znači imati dokaze. Teško mi je zamisliti da je neki svjedok kada je otišao u policiju i tužilaštvo odbijen kada je došao ponuditi drugačije dokaze. Ne vjerujem i da je neko uzeo izjavu i kasnije je sakrio“, rekao je Dautbegović, te dodao:

„Sklon sam vjerovanju da tužilaštvo ima ono što ima i da radi na slučaju. Ali ostaje pitanje: jesu li oni u određenom momentu mogli postupiti drugačije?“

2. Pojavit će se novi presudni svjedoci.

Muriz Memić, otac stradalog Dženana Memića, bio je jučer na razgovoru u VSTV-u BiH, a nakon sastanka izjavio je da su u ovoj instituciji bili šokirani dokazima koji su izneseni, te da su obećali pomoć. No, Dautbegović ističe da to neće biti dovoljno.

„Nisu dovoljni samo protesti ili prijem u VSTV-u. Potrebni su građani-svjedoci koji ispunjavaju ustavnu dužnost. Taj svjedok treba da kaže: ja sam vidio drugačije. Bez tih dokaznih materijala ili ljudi koji će potvrditi priču, onda drugačiji ishod nije moguć. Džaba onda i javni protesti i pritisak na tužilaštvo“, naveo je Dautbegović.

3. Tužilaštva će se izuzeti iz predmeta „Memić“ i „Dragičević“.

Dautbegović ističe da postoji mogućnost da se tužilaštva u nekim varijantama izuzmu iz predmeta, pa se predmeti dodijele drugom tuilaštvu, kako bi se otklonili svi prigovori.

“To se ne dešava često i zove se delegacija nadležnosti. Ako bi se to desilo, šta bi time dobili? Predmet bi dobilo neko drugo tužilaštvo, drugi mjesno nadležni tužilac, na primjer u Zenici ili Tuzli. Dakle, ako postoji sumnja da je tužilaštvo objektivno, zbog personalnih veza aktera krivičnog postupka, tada slučaj bude delegiran u drugo tužilaštvo. Ako bi se ovdje tako nešto desilo, šta bi to drugo tužilaštvo moglo da uradi u okvirima istih dokaza? Da li bi građani bili time stimulisani? Sumnjam. BiH je takva. Ljudi ovdje imaju mišljenje o svemu i kritiziraju sve, ali uvijek kažu ‘nemoj mene uplitati’ ili ‘to se mene ne tiče’. Ali jednog dana kada ih se bude ticalo, onda vide šta znači šutnja”, pojasnio je Dautbegović.

4. Pritisak javnosti i protesti dovest će do istrage koja će otkriti zataškavanje i malverzacije.

Porodice Dženana Memića i Davida Dragičevića u proteklom su periodu u više navrata isticale da je na djelu prikrivanje dokaza i izvršitelja ubistava, a Dautbegović smatra da, ako je to zaista slučaj, onda bi protesti mogli dovesti do istrage koja će otkriti navodna zataškavanja i malverzacije.

“Slučajevi kao što su ‘Memić’ i ‘Dragičević’ dešavali su se u SAD-u. U tim slučajevima tužilaštvo je predstavljalo da se nešto desilo na određeni način, ali onda se javljala i alternativa – da se sve desilo na potpuno drugi način i da je tužilaštvo maskiralo događaj da bi zaštitilo prave počinioce. Pitanje je: je li to moguće da se desilo i kod nas i koliko često se dešava?”, rekao je Dautbegović.

Pritisak javnosti, dodaje Dautbegović, trebao bi dovesti do toga da tužilaštvo ovu pravosudnu priču vidi drugačije, da je vidi očima oštećenog.

“U pravosuđu SAD-a to se dešavalo, pogotovo u slučajevima vezanim za crnačku populaciju. Policajci su recimo počinili ubistvo, a kasnije su oslobođeni. Pravosuđe dakle nije bilo na tom nivou da je moglo da osigura jednakost svih građana pred zakonom. Šta se onda dešavalo? Dešavali su se protesti”, kazao je Dautbegović.

Dodao je da su u konačnici protesti djelovali i pravosuđe se popravilo.

„I ako se desila greška u slučajevima ‘Memić’ i ‘Dragičević’, ona može u konačnici biti popravljena. Ako se dozna da je neko na nečastan način sudjelovao u ovim slučajevima, naravno da neće izostati posljedice. Za sada je preuranjeno donositi stroge zaključke“, naveo je Dautbegović te dodao:

„Ne isključujem varijantu da je država kroz policiju i tužilaštvo mogla sama da sudjeluje u nečemu ovakvom, ali sada se ne bih usudio dati takvu ocjenu. Možda je za to još uvijek rano. Bez obzira koliko se čini da je naše pravosuđe loše, istina je negdje između. Još uvijek imamo ambijent za djelovanje javnosti.“