Cenić: Let iznad levatskog gnijezda

Zametne se počesto diskusija po društvenim mrežama o reality programima, i po komenatrima, rekao bi čovjek da niko ne gleda, a svi osuđuju. Tako i moja majka kaže, kad god u prolazu ispred njenog televizora komenatrišem da ne znam kako može da gleda taj naš primitivizam, malo li joj je mimo ekrana, piše Svetlana Cenić za Inforadar, čiju kolumnu prenosimo u cjelosti:

Svaki put odgovara da ona to samo tako ponekad. Ma, kako da ne!

Ne gledam stvarno te reality programe, prvo zato što mi bude loše i od par minuta, a onda zato što živim u jednom takvom i ponekad i prijatelje podsjetim da se valja okrenuti oko sebe i pogledati da nema neka kamera. Živim u Zadruzi, pa mi treba da gledam Zadrugu?! Neka, hvala.

Ko bi mogao da bude taj Veliki brat? Pa, naravno, ovi što su sa Farme preko stranke i izbora došli do Zadruge, pa odmah ušli u Parove, jer su shvatili da mogu biti i švaleri, a onda preuzeli poziciju Velikog brata. Što je i bio cilj. Gleda se i ko s kim sjedi u kafani, ko je koga pozdravio, dijele se nemilice etikete, provlači kroz blato svako sa prvom pojavom kritičkog razmišljanja, a umjesto one nekadašnje naljepnice na telefonsakoj slušalici “Pazi! Neprijatelj sluša!”, sad su neprijatelji ovi koje slušaju.

Odnosno, Veliki brat je patriota, legitimni nacionalni predstavnik i vizionar, a ovi koje slušaju i nadgledaju u Zadruzi su potencijalni izdajnici, izrodi, hodajuće opasnosti i podrivači ovog zadružnog raja, u kojem se svako malo moraš informisati ko je s kim protiv koga, ko koga i dokle, čija žena ili švalerka sada upravlja pokretnom i nepokretnom imovinom te kadrovskom politikom, da li je viđena švalerka stalna ili leteća (što je od izuzetne važnosti za niveliranje servilnosti prilikom susreta), šta čijem djetetu od sektora pripada, i kako preventivno djelovati sa više miliona da se dijete ne oda porocima ili skrene s porodičnog puta.

I nikada ne pitati gdje su pare!

To je potvrda da si izdajnik, tu nema ni ispitivanja, ni preispitivanja, ni dokazivanja. Aksiom, reklo bi se.

Naravno, u isto vrijeme se sa Farme regrutuju neki novi kandidati, u zavisnosti kakav su sadni materijal i kako duboko mogu da preoru glasačke njive velike bosanskohercegovačke braće.

Da ne zaboravim da se pozicija i kupuje. Platiš šefu partije, odnosno Velikom S/H/B (zaokružiti svoje slovo), pa postaneš visokopozionirani dužnosnik ili dužnosnica. Dakle, ima slučajeva kad se napreduje i bez kolonoskopije voljenog vođe, ali cijena je – prava sitnica! I očito se isplati, i materijalno i sujetno.

Sa Ino-Farme nam, takođe, dolaze u nadgledanje Zadruge, a počesto se, bogami, bace direktno u zaplet, bilo putem formiranja mješovitih Parova, bilo magijom nekretnina i primanja, obilato pomažući domaćeg Velikog brata, odnosno veliku braću dokle god misle da će potpis stavljati tamo gdje im kažu. Nije važna korupcija, nije važan kriminal, nije važno ništa, sve dok ne iskaču iz zadatka.

A levati se primaju. To barem nije problem. Glasaće za svoje omiljene, koliko košta da košta. Ništa gotovo da ne mijenja preletanje iz gnijezda u gnijezdo. Snaš’o se, rekli bi nakon kratkog moralisanja i još kraćeg iznenađenja. Levatsko gnijezdo, kako god okreneš.

Naravno, pošto je glib sve dublji, umjesto preuzimanja odgovornosti, uvijek se traga za žrtvenim jaganjcima, koji će biti vraćeni na Farmu ili poslati direktno u klanicu. Ništa novo i odavno u praksi. Da podsjetim na mračni srednji vijek kad su za kugu okrivljeni Jevreji, najviše zbog davanja para pod kamatu, koje jedino u toj vjeri nije bilo zabranjeno, pa se pučanstvo dalo u progon.

Poseban doprinos su dali upravo najveći dužnici nejevreji. Ili, tokom velike gladi u Evropi usljed lošeg vremena, kada su za sve okrivljene žene. Vještice, je li, krive za sva zla. Mračni srednji vijek nas je podučio za sva vremena. Tek poslije su došli oni spin-doktori, partijski gensekovi.

Uostalom, ne potežemo li mi u nacionanim obračunima najviše taj srednji vek, jer odatke je sve počelo, zaboga! Narodi najstariji i sve samo zavisi od toga koji je narod stariji: i plata, i cijene, i slobode. Pri tome se nacionaloni identitet formira po drugom, odnosno naspram drugog. Dovoljno je samo da znamo ko su nam neprijatelji, ko nam je kriv za sve i eto nas zbijeni u nacionalnom levatskom gnezdu. O sebi gotovo da ne znamo ništa.

Zar nismo prava Zadruga? Gledanost počiva na sukobu kreiranom o odajama Velikog brata, levati se žare i pale dok plaćaju i glasaju.

Ja sam Svetlana Cenić i stanovnik sam bosanskoherecegovačke i balkanske Zadruge!

———————————————————————————————–

Objašnjenje uz naslov:

Dario Džamonja, Let iznad vrapčijeg gnijezda

‘To što radim kao krupje – to je posao. Ali imam svoj biznis. Beth i ja smo kupili kojih hiljadu hektara zemlje u Kanadi. Isto je to kao i u Americi – hektar te dođe pedeset centi, ali moraš za godinu izvući neku nafaku iz toga. Ako ne izvučeš – plaćaš porez na vlasništvo, ali sad više nije vrijednost pedeset centi, nego pedeset dolara…’

‘Ja! Pa, šta?’

‘Ništa. Na toj zemlji ima potok. Beth me pogurala i sad imamo malu fabriku. Pakujemo i prodajemo običnu vodu – po skupoj cijeni. Znaš li kako se zove voda? LEVAT. Pitali me kad sam prijavljivao firmu, iz čiste radoznalosti: šta na našem znači LEVAT, a ja im odgovorio da je to u našoj zemlji, ne znam sada, bio moj najveći izvor prihoda. Hoćeš li probati jednu, imam u frižideru.’