Čengić: Više od 3.000 ekshumiranih posmrtnih ostataka nije identificirano

U Bosni i Hercegovini se traga za više od 7.000 nestalih osoba – kazala je glasnogovornica Instituta za nestale osobe BiH Lejla Čengić u razgovoru za Fenu, povodom 30. augusta – Međunarodnog dana nestalih osoba.

Od ukupnog broja nestalih osoba 34.964 koji su prijavljeni u Centralnoj evidenciji nestalih, do sada su, navela je, ekshumirani posmrtni ostaci više od 25.000 nestalih. Na temelju DNK analize utvrđen je identitet 14.792 osobe, a na temelju klasične metode, odnosno metode prepoznavanja, identificirane su 8.192 osobe.

– Više od 3.000 ekshumiranih posmrtnih ostataka nije identificirano i nalazi se u 11 centara za obdukciju i identifikaciju u BiH – kazala je Čengić.

Ističe da je proces traženja nestalih osoba u fazi kada je teško doći do pouzdanih informacija o potencijalnim lokacijama grobnica.

– Sigurno je da postoje na desetine neotkrivenih masovnih grobnica i stotine pojedinačnih, ali u ovom trenutku nemamo informacija gdje se one nalaze. Kako bi se ubrzao proces traženja nestalih osoba, zajedno s Međunarodnom komisijom za nestale osobe (ICMP), u proteklom periodu zatraženo je od Haškog tribunala da se dostave satelitski snimci – navodi Čengić.

Podsjeća da je masovna grobnica na smetljištu u Kozluku, na području Zvornika, otkrivena u decembru prošle godine na temelju satelitskih snimaka. Kaže da će u narednom periodu biti provjereno još nekoliko informacija, a riječ je o satelitskim snimcima.

Uporedo s procesom traženja nestalih osoba, u toku je revizija mrtvačnica i centara za obdukciju i identifikaciju gdje se čuvaju ekshumirani neidentificirani posmrtni ostaci. Dosad je završena revizija u mrtvačnicama u Mostaru, Nevesinju, Goraždu i Komemorativnom centru u Tuzli, a u toku je revizija u prosekturi Gradskog groblja Visoko. U narednom periodu revizija će biti izvršena i u ostalim objektima.

Cilj revizije je, naglašava Čengić, utvrditi stvarno stanje u ovim objektima i pokušati doći do identiteta posmrtnih ostataka koji nisu identificirani.

– U ovim objektima nalazi se oko 3.000 neidentificiranih posmrtnih ostataka – ističe glasnogovornica Instituta za nestale osobe BiH.

Po njenim riječima, osnovi razlog zbog kojeg su posmrtni ostaci neidentificirani je nedostatak uzoraka krvi s kojima bi se uporedili uzeti koštani uzorci žrtve. U nekim slučajevima ubijene su kompletne obitelji i nema ko dati krv, u nekim slučajevima žrtva nije imala živih bližih srodnika, a postoje i slučajevi gdje obitelji nisu dale krv.

Takođe, navodi Čengić, postoji i vjerovatnoća da je ovako veliki broj ekshumiranih, a neidentificiranih posmrtnih ostataka uzrokovan greškama pri klasičnoj metodi identifikacije. Pojašnjava da klasična metoda podrazumijeva identifikaciju posmrtnih ostataka na temelju vizuelnog prepoznavanja. Uglavnom se prepoznaju dijelovi odjeće i obuće, identifikacioni dokumenti koji su pronađeni uz žrtve, osobna iskaznica ili druge iskaznice s osobnim podacima, predmeti, nakit, ali i na temelju upoređivanja podataka prije i poslije smrti.

– Treba imati u vidu činjenicu da klasična metoda ima viši stepen tačnosti ako se primjenjuje nedugo nakon smrti. U slučajevima kada je nakon smrti do trenutka ekshumacije i identifikacije proteklo više godina postoji veća vjerovatnoća da je došlo do grešaka pri ovoj metodi identifikacije – naglašava Čengić.

Napominje da je dosad utvrđeno samo nekoliko slučajeva pogrešnih identifkacija, “ali nije isključeno da postoji znatan broj pogrešnih identifikacija koje do sada još nisu utvrđene“.

Podsjeća da se klasična metoda primjenjivala do 2001. godine i na temelju ove metode identificirane su 8.192 nestale osobe.

– Ukoliko je ekshumirana osoba pogrešno identificirana klasičnom metodom i ukopana pod pogrešnim imenom stvara se dvostruki problem. Obitelj koja je preuzela i ukopala pogrešno identificirane posmrtne ostatke uglavnom nije dala krv, što je i razumljivo jer su smatrali da su pronašli posmrtne ostatke svojih članova i nema potrebe da daju krv. Međutim, u tom slučaju ne može doći do DNK podudaranja ukoliko se naknadno pronađu posmrtni ostaci ili su već ekshumirani i u nekoj su od 11 mrtvačnica u BiH – pojašnjava Čengić.

Dodaje da, s druge strane, obitelj koja još nije pronašla posmrtne ostatke svojih članova, iako je dala je krv, ne može pronaći njihove posmrtne ostatke. U ovim slučajevima ne može doći do DNK podudaranja, jer su ti posmrtni ostaci već ukopani pod pogrešnim imenom i prezimenom.

Čengić kaže da, ukoliko se utvrdi da je došlo do greške pri klasičnoj identifikaciji, ona se ispravlja i posmrtni ostaci se predaju obitelji žrtve kako bi bili ukopani pod stvarnim, a ne pogrešnim identitetom.

U narednom periodu planirano je da se uzmu uzorci krvi i od obitelji koje su identificirale posmrtne ostatke svojih srodnika na temelju klasične metode, a nisu dali krv.

– Na taj način bi se mogle utvrditi greške pri klasičnoj metodi identifikacije, jer bi se uzeti uzorci krvi uporedili s posmrtnim ostacima koji leže u mrtvačnicama kao neidentificirani – navodi Čengić.

Kada je riječ o Centralnoj evidenciji nestalih osoba koja sadrži podatke o 34.964 prijavljene nestale osobe, u toku je proces verifikacije prijavljenih nestalih osoba. Do sada je verificirano 20.667 nestalih osoba.

Čengić ističe da je verifikacija nestalih osoba neophodan postupak i da će BiH nakon završenog procesa verifikacije imati “jedinstvenu istinu o svim nestalim osobama i to na nivou države“. Svaka nestala osoba će imati dosije i u elektronskoj i u štampanoj formi.

Verifikacija podrazumijeva postupak provjere identiteta nestale osobe u okviru svih raspoloživih evidencija koje su se vodile ili se vode u BiH, kao i provjeru vjerodostojnosti podnesene prijave o nestanku osobe.

– Od 34.964 nestale osobe do sad je utvrđeno da nemaju svi status nestalih. U određenom broju slučajeva utvrđeno je da su prijavljene osobe žive i takvih je do ovog trenutka verifikacije 911. Porodice su u trenutku prijavljivanja, a riječ je uglavnom o periodu trajanja rata, smatrale da su njihovi srodnici nestali jer nisu imali nikakvih informacija o njihovoj sudbini. Međutim, kada su se pojavili živi prijavitelji o tome nisu obavijestili institucije (komisije) kojima su ih ranije prijavili kao nestale – naglašava Čengić.

Takođe, dodaje da postoje i slučajevi gdje su prijavljene osobe preminule i poznata su i obilježena mjesta ukopa. Ovi slučajevi takođe nisu u nadležnosti Instituta i ovakave prijave kao i prijave živih osoba nalazit će se nakon završenog procesa verifikacije u registru brisanih prijava.

U Centalnoj evidenciji nestalih osoba vode se registri otvorenih i zaključenih slučajeva.

– Postoje i slučajevi spornih prijava koji se dodatno provjeravaju i trenutno je potrebno provjeriti više od 2.000 podnesenih prijava. BiH će nakon zavšenog procesa verifikacije imati potpunu i preciznu bazu podataka o svim nestalim osobama u našoj zemlji. Stoga je napor da se kreira jedinstvena baza podataka neophodan, važan i dugotrajan. Veoma je malo država u svijetu koje nakon oružanog sukoba imaju precizne evidencije o svim nestalim osobama, a BiH će nakon završenog procesa verifikacije biti jedna od njih – zaključila je Čengić.