Čekajući u redu na šalteru u Velikoj Kladuši našla mamu
Nakon 23 godine Bekira Erceg Beti, (40) završila je posao koji je sebi zadala još davne 1992. godine.
Našla je majku i posljednjeg brata. A težak je to posao bio jer te 1992. obećala samoj sebi da će pronaći i skupiti svih svojih osmero braće i sestara. Uspjela je prije sedam dana, donose 24 sata.
Beti nije imala lako djetinjstvo. Nekad su živjeli u BiH, u Velikoj Kladuši. Njeni roditelji Džemila i Ahmet imali su osmero djece, najstarija je Beti. Još dok su djeca bila malena, preselili su se u Hrvatsku u Cetingrad. Roditelji su se rastali pa je dio djece ostao s Ahmetom, koji je poslije umro, a Džemila je sa sinom, Emirom i svojim bratom Mujom otišla u Irsku.
Djeca koja su ostala s ocem, također su se razišla na sve strane. Najstarija Bekira zaklela se da će kad-tad ponovno skupiti svu svoju braću i sestre. Troje je našla sama, a troje joj je 2008. godine našao novinar 24sata.
Ni nije znala šta je s onima koji su otišli u Irsku. Prije sedam dana Beti je iz Zadra došla u Veliku Kladušu sa suprugom Ivanom (40) i sinom Alenom (2) iz Zadra, gdje živi, da produži pasoš. Pred šalterima su bili dugi redovi, a mali Alen je počeo plakati. Svi su ih gledali, no odjednom je žena koja je bila prva u redu ponudila Bekiri da je zbog djeteta pusti preko reda.
Beti joj je zahvalila i pogled joj se zaustavio na njenom licu. Crte lica su joj se odjednom učinile tako poznate i shvatila je da bi to mogla biti njena majka. Međutim, nesigurna i u dilemi nije znala šta učiniti. Zaključila je da će se poslije kajati ako ništa ne poduzme, pa je pitala ženu za ime. Kad je čula da se žena zove Džemila Ćufurović, djevojački Nadarević, Beti je uspjela izustiti: “Ti si moja majka! Ja sam Bekira!”
Obje su počele plakati, grliti se i ljubiti. Policajci, službenice i stranke bili su u čudu, a neki ljudi zaplakali su zajedno s njima. Mladić u zelenoj košulji i trapericama koji je bio iza majke progurao se do njih i rekao Beti:
– A ja sam ti brat Emir!
Opet iznenađenje. Zagrlili su se i izljubili, a onda još jedno iznenađenje, čovjek koji je stajao iza Emira progovorio je:
– Šta, zar nećeš pozdraviti i mene, ja sam ti daidža Mujo.
Čuđenju i iznenađenjima jedva da je bilo kraja. Otišli su na kafu u robnu kuću preko puta policije da nastave druženje na koje je Bekira čekala godinama, pitajući se gdje joj je porodica. I eto, Beti je zaokružila svoju priču i odradila sve što je još davno planirala.
Kada se sve sagleda, da se mali Alen nije rasplakao, prema svemu sudeći, njegova majka nikad ne bi stupila u razgovor sa starijom gospođom. Obje bi toga dana obavile svoj posao i otišle svaka na svoju stranu.
Dok ne budu gotovi pasoši, viđat će se svaki dan i pokušati nadoknaditi izgubljeno, a onda će Džemila, Mujo i Emir nazad u Irsku, a Beti, Ivan i Alen u Zadar. A budućnost je tek pred njima. Zajednička budućnost.
