Čaušević davao saglasnost na izvještaje Tužilaštvu BiH

Na suđenju bivšem direktoru Uprave za indirektno oporezivanje (UIO), svjedokinja Odbrane je izjavila da je Kemal Čaušević davao saglasnost na izvještaje o sumnji na počinjenje krivičnog djela koji su prosljeđivani Tužilaštvu BiH.

Jasna Ibrišimović, šefica grupe za istrage Regionalnog centra Tuzla, kazala je da je UIO po formiranju nastavio s radom na predmetima koji nisu bili okončani dok je postojala federalna carinska uprava, kao i da su cijene tekstila bile izrazito niske.

“Radili smo najsloženije predmete organizovanog i privrednog kriminala. Direktor na nas nije vršio nikakav pritisak, već je tražio da upotrijebimo svu našu struku. Kod svih lica, gdje god je postojala sumnja da je počinjeno djelo, grupa za istrage je izvještaje prosljeđivala Tužilaštvu BiH”, pojasnila je svjedokinja.

Na upit Čauševića da li je on davao saglasnost na izvještaje koji su prosljeđivani Tužilaštvu – a bilo ih je, kako tvrdi, više od 700 – svjedokinja je odgovorila potvrdno te napomenula da se nije desilo da direktor odbije dati saglasnost na neki od njih.

Rekla je da joj je poznat naziv firme “Janus”, kao i “Obitex”, koja je, kako je pojasnila, jedna od firmi Sedineta Karića, ali da grupa za istrage nije radila ta pravna lica.

Tužilaštvo je prigovorilo na relevantnost saslušanja svjedokinje, uz obrazloženje da nije radila carinjenja, već u sektoru za provođenje propisa.

Aladin Čataković, koji je radio u grupi za istrage u drugom centru, naveo je da je kontrolu uvoznika mogao inicirati svaki uposleni službenik po nekim svojim saznanjima, te da se uvijek vršio detaljan pregled, o čemu se sačinjavao izvještaj.

Svjedok je kazao da mu je poznata firma “Eko-san” jer su se u 2011. vršili detaljni pregledi, i da je u tom periodu bilo viška i neprijavljene robe, a zbog tih prekršaja, dodao je Čataković, kod njega je došao Anes Sadiković.

“Upoznali smo se na poslu. Došao je kako bi dostavio dokumentaciju koja je falila za pokretanje prekršajnog postupka”, izjavio je svjedok, koji nije mogao reći da li je optuženi došao po punomoći vlasnika “Eko-sana”.

Svjedok Jurica Mihić je ispričao da je u obavještajnim obrascima često bilo prijava da “Eko-san” ima viška i neprijavljene robe, da je i on jednom ili dva puta učestvovao u pregledu uvoza ove firme, ali da nisu uočene nikakve nepravilnosti.

Optužnica tereti Čauševića za zloupotrebu položaja, primanje dara i pranje novca, a Sadikovića za davanje dara. S njima je bio optužen i Sedinet Karić, ali je on osuđen na godinu zatvora po sporazumu o priznanju krivnje.

Danilo Ninković je posvjedočio da je “Janus” carinio tekstil u Carinskoj ispostavi Višegrad, te dodao da je on jedne prilike bio određen da vrši pregled pošiljke uvoza, nakon čega je izvršeno podizanje carinske vrijednosti.

Svjedok je pojasnio da špediter, kao zastupnik uvoznika, može na dokumentu o uvećanju vrijednosti navesti da nije saglasan, što je bilo i u ovom slučaju, a na ovo rješenje UIO-a, kako je kazao Ninković, špediter je uložio žalbu Regionalnom centru.

Negirao je da mu je poznato da je Sud BiH po tužbi “Janusa” utvrdio da je nezakonito podignuta osnovica u konkretnom slučaju.

Blanka Oršolić je rekla da je bila u komisiji koja je utvrđivala kriterije selektiviteta za carinski informacioni sistem, kao i da je njena služba s terena dobijala podatke koji su ukazivali na problem uvoza tekstila, ne samo od carinika nego i ostalih agencija.

Svih pet svjedoka je negiralo da je Čaušević tražio od njih da se pri uvozu favorizuju firme iz optužnice i da se radi na štetu drugih uvoznika.

Nastavak suđenja je 31. januara.