Bukva za Fokus.ba: Ako nam je dobro, onda ništa!

Admir Bukva nije novo lice bh. javnoga života. Bivši košarkaški reprezentativac naše zemlje i kapiten KK Bosne, po okončanju sportske i menadžerske karijere u istoimenom klubu, kaže, nije htio čekati da ga zadesi sudbina većine bivših sportista – da se čitav život kreću samo po unaprijed definisanim sportskim „krugovima“ ili postanu socijalni slučaj.

Okončao je studij, potom magistrirao, a sada je kandidat za načelnika sarajevske Općine Centar ispred Naše stranke na ovogodišnjim izborima.

Za Fokus govori o razlozima svoje kandidature, zašto je izabrao baš Našu stranku, odgovara i na pitanja je li sportistima mjesto u politici ili ne. Ne bježi ni od odgovora na pitanja koja se tiču njegove karijere iz vremena kada je bio direktor KK Bosna.

„Ne mislim da me moja košarkaška karijera treba odrediti u svakom segmentu života. Bio je to lijep period koji me je odredio kao čovjeka. Kao sportista naučite da pobjeđujete i gubite, budete uporni i istrajni, naučite timski da igrate i sarađujete, naučite da poštujete protivnika i što je najbitnije, nikada ne odustanete od cilja koji ste zacrtali. Sport mi je donio najljepše i najteže trenutke u životu. Doživio sam osjećaj da podignem pobjedniči pehar kao kapiten i doživio sam da zbog tog istog Kluba izgubim mnogo navijača i prijatelja….Ali sve je to dio borbe, kako na parketu tako i u životu, zbog čega sam stekao iskustvo koje mi je u svim poslovima koje sam poslije radio, donijelo mnogo veći uspjeh.

– Zašto baš Naša stranka?

Iskreno, vjerujem da je to jedna od rijetkih stranaka u ovoj zemlji koja ne vodi politiku nacionalističkih ili elitističkih podjela i vjerujem da je trenutno jedina koja može u politiku ove zemlje vratiti pristojnost, moral i racionalni pogled na budućnost. U politiku sam ušao jer sam u godinama kada me ozbiljno brine što se politika bavi mnome, što me posljedice neodgovornog ponašanja drugih dovode u stanje bespomoćnosti. Sa druge strane, prošao sam „dječije bolesti“ rukovodećih pozicija, znam gdje su zamke, dovoljno sam iskusan da me sujeta ne određuje, a dovoljno mlad da vjerujem da može i drugačije.

– Na čemu će se bazirati kampanja Naše stranke ili konkretno Vaša?

Vjerujem da se nešto može promijeniti nabolje u ovoj zemlji. Imam dva sina i oni su moj glavni motiv zašto idem u cijelu ovu priču. Ne želim jednog od njih sutra da pratim i dočekujem na aerodromu i da se stidim da ga pogledam u oči što mu kao otac nisam pružio mogućnost da ostane na asfaltu gde je rođen.

Ušao sam u politiku isto kao na prvi trening, oprezno i polako, ne očekujući ovacije sa tribina. Općina je, nakon mjesne zajednice, najniži nivo vlasti i smatram da moramo početi sa mijenjanjem stvari odatle. Mnogo toga je nelogično i kontraverzno u našem okruženju. Svi mi koji smo proputovali svijet to vidimo znamo, a ima nas koji se i ne mirimo sa tim.

Naša stranka je jedna od rijetkih koja ne vodi politiku nacionalističkih ili elitističkih podjela i vjerujem da je trenutno jedina koja može u politiku ove zemlje vratiti pristojnost, moral i racionalni pogled na budućnost

Nedopustivo je da u 21. vijeku živimo pored otvorenih kontejnera, da su nam dječija igrališta neograđena i neprilagođena djeci sa poteškoćama u razvoju, da u ta ista igrališta mogu ući psi jer nisu ograđena, a ne mogu djeca invalidi, da pješačkim zonama saobraćaj funkcionira bez ikakvih problema, da prilazi institucijama nisu prilagođeni invalidima, da svjedočimo kako na naše oči nestaje zelenih površina i parkova, da se službenici u javnim institucijama ponašaju kao da mi, obični građani, tu dolazimo zbog njih, a ne da su oni plaćeni da budu na usluzi nama i još mnogo toga.

Nedopustivo je da su znanje i sposobnost nepotrebni pri zapošljavanju, a još uvijek se ne mirim sa tim da svjesno pristajemo na to i da institucionalnog bunta nema, pri čemu ne mislim na proteste, da ne bude zabune. Evo, imamo izbore i pozivam građane da pokažu svoj revolt. Ako su odustali od sebe i svoje djece onda ide ona, Sarajlijama dobro poznata fraza, „ako nam je dobro, onda ništa“.

– Poznavaoci prilika predviđaju da će ova kampanja, zbog trenutne političke situacije u zemlji, biti najprljavija do sada. Kako ćete se Vi odrediti prema onima koji prema Vama budu igrali prljavo? Imate li poruku za njih?

Kampanju pravim na način da sam potpuno siguran da mogu stati iza svega što građanima obećam. Ne mislim da će nas blaćenje drugih odvesti do simpatija glasačkog tijela. Ne vjerujem da se konfliktima i mržnjom išta rješava.

Ne verujem da su političke smicalice i dezavuisanje protivnika put do pozicija, što ne znači da ne umijem da uzvratim udarac, ali poštujući svakog protivkandidata, argumentima, novim pristupima starim problemima, kreativnim rješenjima i snagom duha ću probati da uvjerim glasače da nisu nacionalne stranke jedino što obećava mir i sigurnost već upravo obrnuto, oni koji se udaljavaju od nacionalističkih i ratnohuškačkih poruka mržnje.

Vjerujem da građani, ne samo Općine Centar, nego generalno svi građani ove zemlje, neće prodati svoje glasove za prazna obećanja koja se ne mogu realizirati, a odavno su prepoznata retorika ponude bez završnice.

– KK Bosna?

Bukva: Vjerujem da građani neće prodati svoje glasove za prazna obećanja

KK Bosna je priča u kojoj su ljudi sudili i osudili, a bez potpunih informacija. Javnost je donosila zaključke na osnovu površnih i individualnih gledišta i na osnovu priče onih kojima je bilo u interesu da od mene naprave kolateralnu štetu, a istovremeno prikriju svoj nerad i svoju odgovornost. Upravo ti što me napadaju ne bi voljeli da čuju i drugu stranu jer bi nakon moje istine mnogi „bosnaši“, kako sebe vole da nazivaju, doživjeli pad javnog ugleda i otišli u zaborav. I kad me napadaju spreman sam da im se suprostavim – znanjem, papirima i dokazima. Tu sam za sve one koji znaju da istina uvijek ima dva kraja, jedan ste čuli, moj čeka.

Sa druge strane, zanimljivo je to da ljudi i dalje mene posmatraju i analiziraju kao da sam i dalje direktor istog Kluba, a ja skoro tri godine nisam u njemu. Za to vrijeme promijenile su se dvije uprave i obje su se suočile sa istim ili sličnim problemima koje sam i ja imao, pri čemu ja te ljude niti prozivam, niti blatim, niti osuđujem, već razumijem bolje nego bilo ko drugi sa kakvim se sve prestrašnim stvarima suočavaju, a od „alata“ imaju entuzijazam i deklarativnu podršku odgovornih.

Dakle, ja sam davno otišao iz Kluba, a još uvijek imam želju da ponovo budu prvaci Evrope, dokaz za to vam je i činjenica da moj sin i poslije svih užasa koje sam istinski doživio od ljudi iz kluba i oko kluba i dalje trenira u KK „Bosna“ jer je „Bosna“ „Bosna“, a ljudi su ljudi.

Ali ja bih ipak da sada pričamo o rješenjima problema u kojima se Općina Centar nalazi i o načinima kako da nam svima bude bolje.

– Šta ćete prvo uraditi ako postanete načelnik Centra?

Upoznati se sa ljudima, porazgovarati sa onima koji su bili prije mene, napraviti analizu dobrog i lošeg, dobro ostaviti, loše popraviti, dati nova rješenja za stare probleme, ponuditi saradnju svima koje sujeta ne sprečava da sarađujemo i istinski zavrnuti rukave. Ja sam sportista i znam da se do uspjeha ne stiže telentom nego radom.

I na kraju, mi u Našoj stranci smatramo da je vrijeme da komšijama pružimo ruku i krenemo drugačije…za početak – „neka komšijina krava bude i živa i zdrava“!