Broj prijavljenih slučajeva nasilja nad ženama u BiH ni blizu stvarnog broja

Nasilje nad ženama konačno više nije tabu tema u bosanskohercegovačkom društvu, o tome se sada mnogo više priča u svim sferama društvenog, javnog i privatnog života i nadamo se da će se na taj način ovaj problem početi rješavati, izjavila je glasnogovornica Udruge “Žena BiH” Mostar Arnela Buzaljko.

– Godinama je to bila tabu tema, ali budimo se, vidim da je javnost u nekakvom stanju buđenja, a jedan od faktora je, nažalost, povećan broj takvih slučajeva što znači da se ta tema više ne može ignorirati i mora se malo više o njoj pričati – kazala je Buzaljko u razgovoru za Fenu u povodu Međunarodnog dana protiv nasilja nad ženama, koji se širom svijeta obilježava na današnji datum.

Prema njezinim riječima broj prijavljenih slučajeva nasilja nije ni blizu stvarnog broja, a taj stvarni broj nemoguće je utvrditi.

– Mnogo je veći broj stvarnih slučajeva u odnosu na one koji se prijave, a također na osnovu rada na terenu, komunikacije i kontakata koje imamo s drugim žensko-pravaškim organizacijama i svim drugim ustanovama, možemo tvrditi da su brojevi slučajeva nasilja duplo veći u odnosu na predpandemijske godine – navela je Buzaljko.

(Ne)jednakost pred zakonom

Istaknula je kako se nasilje može dogoditi svakome, ali da je činjenica da se žene koje su ekonomski neovisne lakše i prije odluče izaći iz tog “začaranog kruga nasilja”.

– Nasilje ne poznaje rod, spol, ekonomsku, socijalnu ili bilo koju kategoriju, obrazovanje i slično, može se dogoditi svakome, ali ekonomski neovisne žene lakše se riješe nasilnih partnera ili nasilnih situacija u kojima se nalaze – kazala je Buzaljko.

Dodala je kako Bosna i Hercegovina generalno nema loše pravne mehanizme i zakone koji tretiraju ovu problematiku.

Arnela Buzaljko

– BiH je država koja je ratificirala sve međunarodne sporazume, potpisala sve međunarodne dokumente, konvencije i generalno nemamo loše pravne mehanizme, ali je problem u tome što zakoni koji tretiraju ono na čemu mi ovdje radimo, odnosno socijalna zaštita, ljudska prava, rodna ravnopravnost i slično, totalno su različiti u svakom dijelu države. Entiteti imaju različite zakone, županije između sebe imaju različite zakone, pa je tako na primjer Hercegovačko-neretvanska županija jedina županija u Federaciji koja u županijskom zakonu o socijalnoj zaštiti žrtvu nasilja ne prepoznaje kao socijalnu kategoriju. Smatramo da bi bilo mnogo bolje da se to harmonizira, jer praktički žrtva nasilja nema jednaka prava u svakom dijelu Bosne i Hercegovine – kazala je Buzaljko.

Utočište u “Sigurnoj kući”

Izvršna direktorica Udruženja “Žena BiH” Mostar Dijana Tadić govorila je o “Sigurnoj kući” u Mostaru, koja je dostupna 24 sata dnevno te pruža sveobuhvatnu pomoć.

– To podrazumijeva zdravstvenu zaštitu, psihosocijalnu, pravnu pomoć, kao i pomoć pri ostvarivanju raznih drugih prava. Provode se razne psihoterapijske radionice, grupne terapije, ali sve ovisi od broja korisnika koji su u tom trenutku na smještaju, od njihovih potreba, kapaciteta i tako dalje. Rad s djecom je odvojen i podrazumijeva programe u skladu s njihovim uzrastom, a također djeca idu i u školu – kazala je Tadić.

Smještaj žrtava nasilja u “Sigurnu kuću” vrši se po zahtjevu Centra za socijalni rad ili policije.

– Po zakonu je žrtvama nasilja u našoj sigurnoj kući dozvoljen šestomjesečni boravak. Odmah po njihovu ulasku pravi se individualni plan za svaku korisnicu posebno i za dijete posebno, te se također pravi i izlazna strategija u skladu s njihovim mogućnostima, željama i potrebama – pojasnila je Tadić.

Kapacitet “Sigurne kuće” u Mostaru je 28 ležajeva i on zadovoljava trenutne potrebe žena i djece koji su na smještaju.

– Također, moram naglasiti da od prošle godine imamo i sobu za izolaciju koja podrazumijeva sve odvojene potrebne prostorije, što znači da ako ženu ne možemo odmah testirati na covid-19, odvojimo je na poseban kat gdje boravi određeni vremenski period, odnosno do testiranja ili dok se utvrdi da nije zaražena ovim virusom – navela je Tadić.

Direktorica Udruge kazala je kako se “Sigurna kuća” u Mostaru uglavnom financira donatorskim sredstvima stranih međunarodnih organizacija i veleposlanstava.

– Nekoliko posljednjih godina i Federalno ministarstvo rada i socijalne politike kontinuirano pruža pomoć našoj sigurnoj kući, koja nam je itekako bila potrebna, a nadamo se da ćemo u narednom periodu imati pomoć i od Hercegovačko-neretvanske županije. Problem je bio što do sada u našoj županiji žrtva nasilja nije bila socijalna kategorija, što je riješeno u svim drugim županijama, ali trenutno je taj zakon u izmjeni, odnosno stavljeno je u prijedlog Zakona o socijalnoj zaštiti da žrtva nasilja bude socijalna kategorija i nadamo se tom pomaku u narednom periodu – istaknula je Tadić.