ubijen u logoru Sušica
Brat Edina Salaharevića: “Ta rečenica mi i dan-danas odzvanja u ušima”
Brat Edina Salaharevića, Nedim kaže za Radio Slobodna Evropa, da se nakon 27 godina ništa nije promijenilo, da Vlasenicom i dalje slobodno šetaju optuženi i osumnjičeni za ratne zločine, a da je velika odgovornost zbog svega toga na Tužilaštvu BiH
Priča o Edinu Salahareviću, bivšoj nadi jugoslovenske košarke, mladiću koji je ubijen u logoru Sušica, kraj Vlasenice, u proteklom ratu u Bosni i Hercegovini obišla je svijet. Njegov brat Nedim, sa majkom Hatidžom godinama je tragao za tijelima oca i brata. Edinove posmrtne ostatke pronašli su 2009. godine, u nekoliko masovnih grobnica, a tijelo oca Muhameda našli su prije pola godine. Majka Hatidža umrla je prije dva dana i nije dočekala da odgovorni za ova ubistva budu privedeni pravdi, piše Radio Slobodna Evropa.
Na sve to u otvorenom pismu upućenom predsjedavajućem Predsjedništva BIH Miloradu Dodiku upozorava direktor Kamernog teatra u Sarajevu Emir Hadžihafizbegović. U pismu između ostalog poziva predsjedavajućeg Predsjedništva BiH da podstakne državno Tužilaštvo da procesuira načelnika opštine Vlasenica, Miću Kraljevića, za ratne zločine počinjene nad Bošnjacima. Kraljević, iako je optužen za najteža krivična djela i čeka početak suđenja, i dalje obavlja funkciju načelnika opštine.
“Gospodine Dodik, obzirom da vi gajite kult prema jednom sportu, a ime mu je košarka, Edin Salaharević, sin Hatidžin, bio je najbolji i najperspektivniji ex jugoslovenski košarkaš sa 19 godina. Edin Salaharević uhapšen je od strane paravojne jedinice ‘Mićini specijalci’ i sve do septembra, zajedno sa svojom majkom, ocem i bratom Nedimom, bio je u zatočeništvu. Edin Salaharević, zajedno sa svojim ocem, mučki je ubijen i tijelo mu je razvučeno u nekoliko grobnica. Vođa ‘Mićinih specijalaca’, Mićo Kraljević, vaš partijski kolega i pripadnik SNSD-a, je danas načelnih opštine Vlasenica”, piše između ostalog u pismu.
Hadžihafizbegović uputio pismo Dodiku: Podržali ste Nurkića, a znači li vam išta ovo ime
Načelnik opštine Vlasenica Mićo Kraljević optužen je pred Sudom BiH za ratne zločine u Vlasenici, sa još nekolicinom pripadnika ovog voda, za progon bošnjačkog civilnog stanovništva, protupravno zatvaranje u nehumanim uslovima. Optužnica ih također tereti za ubistva, mučenja, seksualna zlostavljanja i prisilne nestanke.
Brat Edina Salaharevića, Nedim kaže za Radio Slobodna Evropa, da se nakon 27 godina ništa nije promijenilo, da Vlasenicom i dalje slobodno šetaju optuženi i osumnjičeni za ratne zločine, a da je velika odgovornost zbog svega toga na Tužilaštvu BiH.
“Dvadeset sedam godina je prošlo, a zločinci i dalje šetaju po Vlasenici i uživaju ugled, upravo zbog zločina. Apsolutno niko, niko, svi šute. Zabrinjavajuće je da nema glasa razuma, da se niko ne ograđuje. Nije aposlutno niko rekao ne želim u moje ime da se neko smatra herojem, ili oslobodiocem grada”, priča Nedim Salaharević.
Aleksandar Trifunović, urednik banjalučkog magazina BUKA navodi da je najveći problem BiH činjenica da svako tumači prošlost onako kako mu odgovara.
“U zemlji u kojoj suočavanje sa prošlošću nije počelo ni nakon 20 godina za očekivati je da se na prošlost gleda onako kako vam odgovoara – po principu švedskog stola gdje uzmete šta vam u određenom političkom trenutku odgovara. Pa je sasvim normalno da su ljudi za koje se osnovano sumnja da su vršili ratne zločine, ili su bili saučesnici, da su praktično nedodirljivi. Ne postoji osjećaj u društvu da takve ljude na bilo koji način treba sankcionisati”, dodaje Trifunović.
Direktor Istraživačko-dokumentacionog centra iz Sarajeva Mirsad Tokača kaže da je upravo činjenica da na javne funkcije mogu biti imenovani ljudi koji su optuženi za ratne zločine, fundamentalni problem koji u bosanskohercegovačkom društvu niko ne želi da rješava.
“I to nije pitanje samo procesuiranja ratnih zločina, već je mnogo veći problem uklanjanje osoba sa vlasti koje se dovode u bilo kakvu vezu sa zločinima, a i danas su sačuvali svoje funkcije”, objašnjava Tokača.
Edin Salaharević je bio uspješan mladi košarkaš kluba “Sloboda Dita”. Živio je u Tuzli. U Vlasenicu je došao za Bajram 1992. godine da posjeti porodicu, samo nekoliko dana prije nego što su snage Vojske Republike Srpske okupirale ovaj grad.
Porodica Salaharević već je bila u kućnom pritvoru u kojem je nakon posjete ostao i mladi košarkaš. Edin je sa ocem nedugo nakon toga odveden u logor. Brat Nedim imao je u to vrijeme 12 godina. Nakon što je pronašao Edinove posmrtne ostatke, za Radio Slobodna Evropa je ispričao kako se sjeća rastanka sa Edinom.
„Ne znam kako bih opisao to vrijeme. Ako postoji pakao na ovom svijetu, onda je to taj period u Vlasenici. Prije na noć su dvije ulice do moje pobijene. Mi smo čuli te pucnjeve. I pročula se vijest da ne može više nijedan Musliman ostati u Vlasenci. Predrag Bastah je rekao da nijedan Salaharević neće ostati živ. Čuli smo da je baš Predrag Bastah tako rekao i to mi dan-danas odzvanja u ušima“, ispričao je Nedim Salaharević.
Predrag Bastah je 2011. godine pred Sudom BiH osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 22 godine. Osuđen je za sistematsko etničko čišćenje u opštini Vlasenica, hapšenje civila i odvođenje u logor Sušica.
U vrijeme kada je odveden u logor Sušica, Edin se spremao za odlazak na pripreme jugoslovenske juniorske reprezentacije za evropsko omladinsko prvenstvo u Poljskoj. Iz logora ni od sigurne smrti nisu ga uspjeli spasiti ni pozivi Košarkaškog saveza Jugoslavije i Srbije, niti insistiranja čelnika „Partizana“ i „Crvene zvezde“ da bude pušten.
„Ljudi iz Košarkaškog saveza Jugoslavije ili Srbije, košarkaški klubovi poput Partizana, Zvezde, Vojvodine, znači klubovi sa kojima se Srbija identificira, po kojima se Srbija prepoznaje, su totalno insistirali da ga izvuku, tražili su ga, bili su zainteresovani za njega, i dobijali su odgovor od ljudi sa kojima smo mi odrasli, od tih naših komšija, konkretno od Branislava Drakulića, tadašnjeg predsjednika opštinskog suda u Vlasenici: ’Kakvi ste vi Srbi da se borite za jednog takvog Muslimana?’“, ispričao je Nedim Salaharević za Radio Slobodna Evropa.
Za zločine počinjene na teritoriji opštine Vlasenica pred Sudom BiH, pored Predraga Bastaha osuđen je Goran Višković na 18 godina zatvora. Haški tribunal je osudio za ratne zločine u ovoj opštini Dragana Nikolića (Jenkija) na 20 godina zatvora. Nikolić je, tokom suđenja, priznao krivicu.
“Stvarno osjećam veliku dozu sramote, stida…U Sušici ja sam bio sa jedne strane sa oružjem u uniformi, sa druge strane bile su žene koje su godina moje majke, bila su djeca, drugovi sa kojima sam godine provodio u kafeima, na sportskim igralištima…i zaista kad se razmisli ostaje jedna vrsta noćne more kad se sjetite svih likova i svega toga što se dešavalo”, kazao je Nikolić tokom suđenja u Haškom tribunalu 2005. godine. On je izašao iz zatvora 2013. godine, nakon što je odslužio dvije trećine kazne.
Pred sudom BiH vodi se nekoliko postupaka koji se odnose na zločine počinjene u Vlasenici. Među njima je i optužnica protiv aktuelnog načelnika Miroslava Kraljevića. Pored njega za neke od najtežih zločina terete se i Mane Đurić, Radenko Stanić i Goran Garić. Terete se da su tokom 1992. i 1993. godine, izvršili širok i sistematičan napad na civilno bošnjačko stanovništvo na području Vlasenice i okoline. Postupak pred Sudom je trebao početi u septembru 2018. godine, ali je odgođen zbog bolesti prvooptuženog Maneta Đurića.
Da Vlasenicom slobodno šetaju optuženici za ratne zločine u otvorenom pismu predsjedavajućem Predsjedništva BiH Miloradu Dodiku upozorava i Emir Hadžihafizbegović.
“Poznata je vaša podrška, gospodine predsjedniče, Mići Kraljeviću, naredbodavcu mnogih likvidacija po Vlasenici, pa sasvim izvjesno i Edinove i Muhamedove. Još dvojica jahača Apokalipse, braća Stanić, Milenko i Radenko, također su na slobodi, a poznato je da su i oni bili gospodari života i smrti u Vlasenici”, napisao je on.
Posmrtni ostaci Edina Salaharevića pronađeni su prije deset godina, u nekoliko masovnih grobnica. Porodica je ukopala samo dijelove pronađenog tijela. Posmrtni ostaci oca Muhameda, nađeni su prije pola godine. Nedim Salaharević 4. aprila 2019. će ukopati majku Hatidžu koja je sa njim godinama tražila tijela sina i muža.