Brammertz za Fokus.ba: Prevelik je broj zločinaca koji još uvijek nisu procesuirani

Glavni tužilac Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju Serge Brammertz izjavio je u intervjuu za Fokus.ba da je prevelik broj žrtava svih nacionalnosti koje još uvijek čekaju na pravdu, a prevelik je i broj počinilaca zločina koji još uvijek nisu procesuirani.

Brammertz je istakao da je optimističan u pogledu osuđujuće presude za generala Ratka Mladića do kraja ove godine.

Za naš portal Brammertz je govorio i o žalbenom postupku u slučaju Radovana Karadžića, komentirsao je rad pravosudnih organa u BiH, a osvrnuo se i na veličanje osuđenih za ratne zločine te njihovo kandidovanje i imenovanje na javne funkcije u BiH.

Do kraja ove godine bit će izrečena još jedna takoreći historijska presuda, u slučaju generala Ratka Mladića. Šta očekujete?

Zaista, suđenje Ratku Mladiću – kao i suđenje Radovanu Karadžiću – jedno je od najsloženijih i najvažnijih predmeta u historiji Tribunala.

Da dokaže Mladićevu krivicu po svih 11 tačaka optužnice Tužilaštvo je predočilo svjedočenja više od 150 svjedoka i više od 7.800 dokaznih predmeta, uključujući dokaze za genocid u Srebrenici i u opštinama Bosne i Hercegovine. Predočili smo najbolje dokaze u ovom predmetu i optimistični smo u pogledu osuđujuće presude, ali, naravno, sudije će dati konačnu riječ.

Kada je riječ o žalbi Radovana Karadžića na presudu od 40 godina zatvora, koliko je realno da žalba bude uvažena i šta bi to značilo za visinu kazne?

I tužilaštvo i odbrana su uložili žalbu na presudu Pretresnog vijeća. Sudije Žalbenog vijeća će razmotriti argumente obiju strana i odlučiti o adekvatnoj kazni.

Dodao bih da smo zadovoljni što je Pretresno vijeće prihvatilo naše dokaze i zaključilo van razumne sumnje da je Karadžić bio na najistaknutijem mjestu u razvijanju ideologije i politika koje su dovele do etničkog čišćenja teritorije Bosne i Hercegovine. Pretresno vijeće se takođe složilo s nama da je Karadžić bio na vrhu političke, vladine i vojne strukture koju su on i drugi koristili za počinjenje zločina kako bi postigli svoje ciljeve trajnog uklanjanja bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata iz opština u cijeloj Bosni i Hercegovini, terorisanja civilnog stanovništva Sarajeva i eliminisanja bosanskih Muslimana u Srebrenici.

Sve ovo su zaključci od ogromne važnosti. Oni potvrđuju da su Karadžić i druge političke i vojne vođe s kojima je radio individualno odgovorni za masovna zvjerstva i zločine koji su počinjeni pod njihovom komandom i uticajem.

Da li ste generalno zadovoljni brzinom procesa koji se vode? Porodice žrtava često su prigovarale Tribunalu da pravda presporo dolazi. Jesu li pojedini procesi bili previše razvučeni?

Razumijem žrtve i njihov vapaj za pravdom. Često s njima razgovaram da čujem šta ih brine i da pokušam objasniti kako mi radimo.

Da, neka suđenja su možda trajala duže, ali svako suđenje treba adekvatno da se analizira, da se vidi koji su bili razlozi za to, šta je napravljeno dobro i šta je moglo biti napravljeno bolje.

Gledajući šire, jasno je da naslijeđe Tribunala zavisi od perspektive gledanja. Na primjer, optužena je 161 osoba, među kojima su mnogi više i srednje rangirani zvaničnici na svim stranama u sukobu. To je više nego što je optuženo na drugim međunarodnim krivičnim sudovima do sada. Međutim, samo u Bosni i Hercegovini ima još 5.000 osumnjičenih koje treba istražiti za ratne zločine. Tako da je Tribunal uradio tako puno, ali još uvijek ne dovoljno.

Kako gledate na činjenicu da se osuđeni ratni zločinci u BiH kandiduju a potom i imenuju na javne funkcije, te da je sve češće i veličanje osuđenih za ratne zločine na ovim prostorima?

Meni je nezamislivo da se na one koji su odgovorni za provođenje kampanja etničkog čišćenja može gledati kao na heroje. Šta je herojsko u ubijanju civila, paljenja bogomolja, zatvaranju ljudi zato što pripadaju jednoj ili drugoj nacionalnosti ili vjerskoj grupi i tjeranja silom stotina hiljada ljudi da odu iz svojih domova?

Veličanje osuđenih ratnih zločinaca kao i njihovo imenovanje na javne funkcije može donijeti samo nove nestabilnosti i loše međususjedske odnose koji neće donijeti prosperitet u životu budućih generacija.

Rade li pravosudni organi u BiH dovoljno na procesuiranju ratnih zločinaca?

Svjestan sam da se u prošlosti pravosuđe u Bosni i Hercegovini susrelo s izvjesnim izazovima. Međutim, vidim značajan napredak od kada je gospođa Gordana Tadić, s kojom odlično sarađujemo, postala vršilac dužnosti glavnog tužioca. Na primjer, vidjeli smo trajni napredak u radu na složenim predmetima za ratne zločine, a neka važna suđenja su u toku. Nadam se da ću vidjeti veći napredak u budućnosti.

Koja je vaša poruka porodicama žrtava s obzirom na procese koji još uvijek trebaju da budu okončani?

Tribunal će izreći posljednje presude – u predmetima Mladić i Prlić i drugi – u novembru ove godine. Mehanizam (MMKS), koji od Tribunala preuzima dužnosti koje će preostati, će završiti preostale predmete, žalbe u predmetima Karadžić i Šešelj, suđenje Stanišiću i Simatoviću i mogući žalbeni postupak u predmetu Mladić. Istovremeno, i dalje ćemo davati podršku pravosudnim organima zemalja bivše Jugoslavije u njihovom procesuiranju predmeta za ratne zločine.

Prevelik je broj žrtava svih nacionalnosti koje još uvijek čekaju na pravdu, a prevelik je i broj počinilaca zločina koji još uvijek nisu procesuirani. Znači, poruka je da još uvijek ima puno da se uradi i da se borba protiv nekažnjavanja za ratne zločine nastavlja.