Bosna i Hercegovina i Kina: Pojas nade i put spasa

Pogled na Kinu s Balkana, pa samim tim i iz Bosne i Hercegovine, još karakterišu različiti stereotipi vezani za davna, prošla vremena i svijet kakav više ne postoji. Bosanci i Hercegovci koji su imali prilike prethodnih godina pohoditi Peking, Šangaj i druge višemilionske gradove na kojima se tvrdi slavenski jezik lomi dok se trudi pravilno izgovoriti njihova imena svjedoče da je Kina snažno kročila u 21. stoljeće.

Nakon stoljeća europske dominacije klatno se ponovo pomjera ka istoku, od Atlantika ka Indijskom okeanu. Procjene su da bi do 2030, uz Sjedinjene Američke Države i Rusiju, od šest država s najvećim bruto domaćim proizvodom njih četiri mogle biti iz Azije, i to Kina, Indija, Japan i Indonezija.

Narodna Republika Kina ove godine proslavit će 70 godina osnivanja. Uspostavi nove Kine prethodilo je stoljeće nesreća, teritorijalnih osvajanja i eksploatacije prirodnih bogatstava, koje je završilo u narodnooslobodilačkoj i antifašističkoj borbi, sličnoj kakvu su vodili južnoslavenski narodi.

Prošle godine NR Kina obilježila je 40 godina od početka reformi i otvaranja, u modernoj historiji nezabilježenog razvoja jedne države. Do 2025. Kina će zamijeniti Evropsku uniju na mjestu najvećeg svjetskog uvoznika plina. Ove godine poslala je svemirsku posadu na tamnu stranu Mjeseca.

Izgrađen je most dug 55 kilometara koji spaja Hong Kong, Macao i Zhuhai u pokrajini Guangdong. BDP Kine u 2018. iznosio je 90.030,9 milijardi juana (11.472,85 milijardi eura), a ukupna vrijednost uvoza i izvoza prešla je broj od 30 milijardi juana (3.887,32 miliijarde eura).

“Kineski” brojevi izazivaju vrtoglavicu. Samo Peking ima stanovnika koliko i osam “Bosni i Hercegovina”. No, slika Kine iz 1970-ih, čini se, još je pogrešno prevlađujuća za mnoge Evropljane.

Infrastruktura i krediti

Prije 3.000 godina Stari svijet, sastavljen od tri kontinenta, spajao je Put svile. Istim putevima Marco Polo iz Kine je donio brojne blagodati za Evropu, uključujući kompas, papir i sladoled. Prošle godine obilježeno je pet godina od uspostave inicijative “Pojas i put”.

Riječ je o vanjskopolitičkoj inicijativi kineskog predsjednika Xi Jinpinga, koja je unijela novu svježinu u stare motore globalizacije. Ideja je u suštini da se ponovo uspostave isti ili slični putevi, samo sada kroz pet povezivanja: politika, resursi, trgovina, finansije i ljudi.

“Pojas i put” razvio se u više pravaca, od Novog evroazijskog kopnenog mosta (NELB), koji ide do Rotterdama i Antwerpena, pa do Morskog puta svile, koji kreće iz kineskih lučkih gradova i završava (ili počinje!) u Sredozemlju. Jedan od sredozemnih krakova dotiče i Bosnu i Hercegovinu, malu zemlju velikih mogućnosti.

Otvaranje i saradnja zasnovani su na filozofiji koju zagovara predsjednik Xi, “izgradnja zajedničke sudbine čovječanstva”, što je nova paradigma u međunarodnim odnosima, s one strane hladnoratovskog mentaliteta, kakav je vladao dobrim dijelom 20. stoljeća. U vrijeme rasta ekonomskog protekcionizma i političke ksenofobije, glavni arhitekt “Pojasa i puta” ponudio je svijetu kineska rješenja koja streme daljnjem otvaranju.

Za manje od dva mjeseca u Pekingu će biti održan drugi forum “Pojasa i puta”, koji će biti jedno od najznačajnijih multilateralnih okupljanja svjetskih čelnika u ovoj godini. Dokumente Inicijative “Pojas i put” potpisalo je više od 140 država i međunarodnih organizacija, među njima i Bosna i Hercegovina.

Nova faza

Pet godina od osnivanja Inicijativa je ušla u novu fazu stabilnog progresa i održivog rasta. Zemlje te inicijative zabilježile su znatan porast uvoza i izvoza s Kinom za 13,3 posto, u odnosu na porast za 7,9 posto sa zemljama Evropske unije, odnosno 5,7 posto sa SAD-om. Prošle godine kineske kompanije napravile su nefinansijsko direktno ulaganje od 15,64 milijarde dolara u 56 zemalja duž “Pojasa i puta”, što je povećanje za 8,9 posto ili 13 posto ukupnih kineskih nedirektnih finansijskih investicija.

Brzo povećanje kineskih ulaganja duž “Pojasa i puta”, u određenoj mjeri, može nadoknaditi učinke povlačenja kapitala zapadnih država. Međutim, općepoznato je, mnoge od tih zemalja nisu najprimamljivija investicijska prilika, a narastajući trgovinski protekcionizam i unilateralizam dodatno ograničavaju pristup finansijama za zemlje u razvoju.

“Pojas i put” ima i svoje kritičare, pa i otvorene neprijatelje. Zajednički iskazana bojazan ide u smjeru kvaliteta proizvoda kineske industrije ili finansijskih aranžmana kroz kineske banke, kao opasnosti koje prijete dužničkim ropstvom u slučaju da se pojedini projekti pokažu neisplativima.

Prema objavljenim podacima, kineski krediti Africi od 2000. do 2016. činili su samo 1,8 posto ukupnog duga Afrike i uglavnom su koncentrirani u infrastrukturi. (Usput, kineske investicije duž “Pojasa i puta” koncentrirane su u tom području i stoga što razvijene zemlje Zapada nerado ulažu u infrastrukturu koja je, to znamo i mi u Bosni i Hercegovini, kao i oni u Pakistanu, na Šri Lanci, u Crnoj Gori i na Filipinima, neophodna za razvoj).

Bez infrastrukture i energetske nezavisnosti nema ni industrijskog razvoja i za te projekte potrebna je podrška velikih banaka, s istoka ili zapada. Činjenica je da kineske banke ne uvjetuju kreditne linije strukturnim reformama u društvu, kao što je činjenica i to da političke elite jedne države uz pomoć stručnjaka moraju biti u stanju donijeti odluke sa svim posljedicama koje one nose.

Stanari, Tuzla, Banovići

Inicijativa “Pojas i put” dala je vjetar u leđa velikim kineskim kompanijama da izlaze na globalna tržišta u potrazi za investicijskim prilikama. Kompanije poput Huaweija, Xiaomija ili Hisensea već su poznate širokim narodnim masama od Triglava do Đevđelije koje koriste uređaje, mobilne telefone, televizore.

“Dongfang Electric”, koji je izgradio termoelektranu Stanari kod Doboja i koji je izabrani partner za izgradnju TE Banovići, najsvjetliji je primjer saradnje unutar Inicijative “Pojas i put”. “Gezhouba”, kompanija koja s američkim i evropskim partnerima uskoro treba graditi blok 7 termoelektrane u Tuzli, najveći poslijeratni investicijski projekt, tek će pokazati umijeće, a nakon što Parlament Federacije Bosne i Hercegovine dadne konačnu saglasnost na kreditno zaduženje (Tuzla će gašenjem zastarjelih blokova konačno prodisati, rudarima oslonjenim na termoelektranu bit će osigurana egzistencija).

“Shandong” je dobio koncesiju na izgradnju autoputa Banja Luka – Prijedor, čime su Kinezi i zvanično ušli u sektor cestogradnje. Još neke kompanije impresivnog portfolija također su prisutne u regiji i vrlo zainteresirane za ulaganje.

Infrastrukturne projekte prate i neslućene mogućnosti razvoja saradnje u turizmu. Svake godine raste broj Kineza koji izlaze iz Kine u potrazi za svjetskim odredištima. Njihov broj u 2018. iznosio je 150 miliona. Udio Bosne i Hercegovine za istu godinu s ukidanjem viznog režima znatno je porastao i prešao 50.000, što nije ni jedan promil ukupnog broja. No, to pokazuje i kolike su mogućnosti za poboljšanje.

Bosna i Hercegovina već se kroz 16+1, forum u koji je Vlada NR Kine okupila 16 država srednje i istočne Evrope, aktivirala u ostvarivanju projekata od obostranog značaja. Svake godine u jednoj od država od Baltika do Jadrana okupe se premijeri i ministri i donesu strateške dokumente i krenu u realizaciju novih projekata u konkretnim područjima u kojima pojedine države izraze interes, od poljoprivrede preko infrastrukture do inovacija.

Sve u interesu win-win saradnje, u kojoj nema pobjednika i poraženih, kao u geopolitičkoj igri moći, koja je toliko duboko usađena u evropocentrični mentalitet da je i nama teško razmišljati “izvan kutije” i dihotomije pobjeda-poraz.

Tri mosta saradnje

Visoki zvaničnici NR Kine dosad su nebrojeno puta izrazili podršku putu koji je Bosna i Hercegovina odabrala, a to je članstvo u Evropskoj uniji, koja je, i to treba naglasiti, najveći trgovinski partner NR Kine i čiji se čelnici na državnom i nivou EU-a redovno sastaju s kineskim čelnicima.

Obim međusobne razmjene Kine i EU-a u 2012. dosegao je 546 milijardi dolara. EU je iste godine uložio u Kinu 89,93 milijarde dolara. Vrijednost robe transportirane između Kine i Evrope u 2013. dosegla je 393 milijarde eura. U 2014. Kina je postala svjetski lider u terminima trgovinskog obima – četiri biliona dolara, i obim trgovinske razmjene s EU-om raste s očekivanjima da u 2020. dosegne bilion dolara.

U Bosnu i Hercegovinu nedavno je došao i novi ambasador NR Kine u toj zemlji, Ji Ping, koji je rekao da će se usmjeriti na uspostavljanje tri mosta u odnosima Kine i Bosne i Hercegovine: mostove prijateljstva, praktične saradnje te ljudske i kulturne razmjene. Potcrtao je da se razvoj Kine ne može odvojiti od svijeta, kao što se i razvoj svijeta ne može odvojiti od Kine. Možda je pretenciozno reći da se budući razvoj Bosne i Hercegovine ne može zamisliti bez Kine, ali domaće političke elite ne bi trebale propuštati šanse da kroz zajedničku saradnju s iskreno i bezuvjetno prijateljskom državom svim svojim građanima omoguće bolji i kvalitetniji život.